Nakon što su se mediji raspisali o tome da će policija prema novom Zakonu o kaznenom postupku imati veće ovlasti kojima može zadirati u Ustavom zajamčena ljudska prava i slobode bez ikakva nadzora, MUP je odaslao priopćenje u kojem je istaknuto da to nije istina, ali i izbjegnut odgovor na ključno već odavno postavljeno pitanje bez odgovora: tko nadzire one koji nadziru nas?

'Nemam toliko problema s jačanjem policijskih ovlasti, ali imam velikih problema s time što ih nitko ne nadzire i ne postoji garancija da ih se koristi u skladu sa zakonom', ističe Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije.

Premda se MUP poziva na to da policija u trodiobi vlasti predstavlja onu izvršnu i za svoj rad odgovara Saboru, navodi i da je u novom Zakonu o policiji uveden institut civilnoga nadzora nad njezinim radom te da je ona u segmentu policijskih izvida odgovorna Državnom odvjetništvu, Bosanac upozorava da to baš i ne stoji.

MUP, naime, govori o nadzoru koji bi u drugom stupnju provodilo povjerenstvo od tri člana: policijski službenik Ministarstva i dva predstavnika javnosti koje imenuje ministar, a on ujedno u cijelosti propisuje i način njegovog rada te postupanja. 'Kakva je to neovisnost', pita se Bosanac, upozoravajući pritom i da 'spomenuto povjerenstvo još uopće nije ni osnovano, a ostaje nejasno hoće li ono imati ovlasti nadzirati i mjere prisluškivanja'.

Policiju nitko ne nadzire

Da je ovako kako sada stvari stoje zapravo riječ o tijelu za pritužbe građana na postupanje policije te da problem nepostojanja pravog građanskog nadzora nad policijom postoji i dalje iako je 'riječ o stvari od iznimnog značenja kako za zaštitu ljudskih prava tako i za zakonit rad policije u cjelini', upozorio je i saborski Odbor za ljudska te prava nacionalnih manjina. Odbor je Vladi sugerirao da, u cilju uređivanja učinkovita civilnog nadzora nad radom policije, predloži izmjene i dopune Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ili ponovno predloži jedinstven zakon o policiji koji bi uredio i pitanje građanskog nadzora.

Da civilni nadzor apsolutno treba pojačati, smatra saborski zastupnik Milorad Pupovac, član saborskih Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. On se zalaže 'za jačanje profesionalnosti te profesionalne etike zbog čega treba ojačati i unutarnju kontrolu same policije, ali i nadzor nad policijom', ali načine kontrole ostavlja otvorenim.

Udruge su, podsjeća Bosanac, 'bile dale amandman da Povjerenstvo ima ovlasti nadziranja policijskog prisluškivanja, broji pet članova te da na razini svake policijske uprave postoji još svojevrsno potpovjerenstvo koje bi nadziralo rad policije, no to nije prošlo'.

Zašto je 'zaboravljen' OTC?

Međutim, čak i onda kada postoji nadzornik, poput Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija (SOA i VSOA), njegov je rad papirnate naravi. Osim Bosanca, na to upozorava i stalni sudski vještak za telekomunikacije prisluškivanje Đuro Lubura, koji podsjeća da je ključni problem nastao još 2006. kada je zakonskom izmjenom Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija (OTC) izdvojen iz SOA-e, a time i od nadzora Vijeća.

Osim toga, Vijeće nadzire samo SOA-u pa je djelovanje OTC-a za policiju i USKOK potpuno izvan nadzora, a Bosanac ističe da 'u Vijeću sjede nekompetentni ljudi, baš kao i u slučaju Programskog vijeća na HTV-u, gdje se politika HDZ i SDP dogovorila i podijelila mjesta, umjesto da posao obavljaju ljudi koji ga znaju obavljati'. Stoga, ističe da 'udruge traže micanje nekompetentnih i vraćanje OTC-a'.

Govoreći o problematici OTC-a, Pupovac smatra, 'premda nakon 2006. ne bilježimo drastičnih kršenja, kakvih je bilo ranije, da se iz toga daju izvući određeni zaključci da je u ovom dijelu potrebno dograditi sustav nadzora, jer nadzorni mehanizam mora postojati', ali kakav - 'prepušta stručnjacima'.

'Da bi članovi Vijeća i u tri ujutro trebali imati pristup OTC-u, tom srcu i izvorištu svih mjera tajnog praćenja i prisluškivanja te da bi trebali moći provjeriti svaki sudski nalog izdan u te svrhe', smatra Lubura. Upozorava da 'suci prije izdavanja naloga često dobiju samo sažetak zahtjeva, kojim se može i manipulirati, stoga je potrebno provjeriti je li zahtjev za nalogom utemeljen'. 'Sada nijedno tijelo izvan sustava nema pravo ulaska u OTC, a Vijeće za civilni nadzor bi ga moralo imati jer to je početak nadzora', ističe Lubura.

Treba li prisluškivati i zbog krivog parkiranja?

Inače, ovdje je, s obzirom na nevjerojatan broj izmjena i dopuna zakona te pratećih omaški koje se 'potkradu' HDZ-ovim vladama, zgodno podsjetiti da je, kada je u Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu ispušten nadzor OTC-a, rečeno da je to greška. Koliko je riječ o grešci, a koliko o namjeri, dovoljno govori to što ta 'greška' do dana današnjega nije ispravljena, a još je zgodnije to što je u to vrijeme na čelu SOA-e bio nitko drugi nego - aktualni ministar policije Tomislav Karamarko.

Komentirajući nove ovlasti koje policija dobiva od 1. rujna, Lubura kaže da tu ima i dobrih i loših strana. Naime, 'dobro je da će policija imati mogućnost primjene mjera tajnog nadzora u slučajevima sumnje na kaznena djela vezana uz primjerice, dječju pornografiju. No zakon omogućuje policiji tajno prikupljanje podataka čak i ako sumnja u nedopuštenu uporabu autorskog djela - koju treba kazniti, ali to je kao da nekoga idete tajno prisluškivati zato što se krivo parkirao što je također kažnjivo', ilustrativno karikira Lubura.

Dodaje da je dakako točno ono na što upozorava policija, da se za prisluškivanje, doduše, ono zakonito, mora dobiti odobrenje, ali problem je to što se zbog sumnje u nedopuštenu uporabu autorskog djela bilo koga može prisluškivati šest mjeseci, a onda se pokaže da toga uopće nije bilo. 'Tako široke mogućnosti mogu dovesti do pretjerane uporabe tajnih mjera i mogu narušiti Ustavom zajamčena prava i slobode građana, a nema nekog neovisnog koji bi nadzirao i to je ono ključno - upotrebljava li policija svoje ovlasti zakonito i svrsishodno', zaključuje Lubura.