Prema pisanju vodećeg njemačkog poslovnog dnevnika Handelsblatt, Njemačka planira koristiti Super Hornet za ispunjavanje NATO-vog zahtjeva za izvršavanje zadaća koje uključuju nošenje nuklearne bombe B61, dok bi Growleri zamijenili avione Tornado, a koji su dosad služili za elektroničke napade ometanjem.

Međutim Justin Bronk, znanstveni suradnik američkog think tanka sa sjedištem u Velikoj Britaniji, Royal United Services Institute, podsjeća da Super Horneti koje namjerava kupiti Njemačka nisu certificirani za nošenje nuklearnih bombi B61. Justin Gibbons, glasnogovornik tvrtke Boeing koja proizvodi avione za koje je zainteresirana Njemačka, potvrdio je da iako Super Hornet još nije certificiran za nošenje B61, tvrtka ima podršku američke vlade za buduću integraciju tog sustava.

List Handesblatt ističe da se Njemačka godinama mučila kako naći zamjenu za avione Tornado te da su vladin stav prema zamjeni za te avione pomogli usmjeriti politički i industrijski faktori. Prije tri godine tadašnji načelnik njemačkih zračnih snaga, general-pukovnik Karl Müllner, izrazio je sklonost višenamjenskom zrakoplovu Lockheed Martin F-35, ali je on kasnije smijenjen zbog sumnjive otvorene potpore tom američkom zrakoplovu koji više nije na popisu želja njemačkog ratnog zrakoplovstva. Takva situacija ostavila je u utrci Eurofighter Typhoon, koji je stvorio međunarodni konzorcij na čelu s njemačkim Airbusom, talijanskim Leonardom i britanskim BAE Systemsom, te Boeingov F/A-18E/F Super Hornet.

Eurofighter Typhoon dobio je snažnu političku potporu, osobito stoga što je Airbus isticao da bi se njemačkom nabavom tih zrakoplova pomoglo europskoj obrambenoj industriji premostiti jaz između Typhoona i budućeg višenamjenskog lovca šeste generacije na kojem zajednički rade Nijemci i Francuzi.

Njemački dnevnik podsjeća da je Luftwaffe zadržao dio svoje flote jurišnika Tornado, konfiguriranog za korištenje američkih nuklearnih bombi kao dijela NATO-vog sporazuma o podjeli obaveza za nuklearno oružje. Izvješća s kraja prošle godine pokazala su da sve ukazuje na njemačku kupnju Super Horneta jer bi osposobljavanje Eurofightera za nuklearne misije potrajalo između tri i pet godina.

Analitičar Bronk ističe da Eurofighter Typhoon i Super Hornet nisu 'vjerodostojni sustavi isporuke bombi B61 protiv ruskih ciljeva zbog ranjivosti obje platforme na moderne ruske protuzračne sustave. Pritom je podsjetio da F-35 također nije sposoban nositi te bombe, ali da se integriranje tog oružja planira u predstojećim fazama modernizacije zrakoplova. 'Ukoliko se od Njemačke zahtijeva stvaran operativni kredibilitet, tada je jedini izvediv izbor F-35A', istaknuo je Bronk.

Valja podsjetiti da je ranije izbacivanje Lockheed Martinovog F-35 iz utrke donijelo njemačkom ministarstvu obrane dodatne probleme jer Boeing i Airbus moraju dokazati kako njihovi proizvodi mogu nositi američko nuklearno oružje, što je jedna od obveza njemačke vojske unutar NATO-a.

Prema navodima Pentagona, jedino se F-35 smatra kompatibilnim s američkim zahtjevima za prijevoz i korištenje nuklearnih projektila pa bi njemačka odluka o kupnji Super Horneta ili Eurofightera značila da ta država više ne bi bila dio tzv. nuklearnog štita Sjevernoatlantskog saveza.

Dodatni problem unosi činjenica kako Njemačka kupnjom nešto jeftinijih Boeingovih ili Airbusovih lovaca ne bi mogla ispuniti zahtjeve Bijele kuće i NATO-a o podizanju vojnog proračuna iznad dva posto BDP-a, a što je dodatno ugroženo pandemijom koronavirusa.