Zlostavljanja su imala metodu. Taj oblik odgoja poznat na njemačkom kao crna pedagogija (schwarze Pädagogik), što parlament (Bundestag) istražuje od 2008, išao je dalje od batina, koje su bile prihvatljiva metoda prije šezdeset godina. Izvještaj govori o tome da je od 800.000 djece koliko je prošlo kroz tretman sirotišta možda čak i do 50.000 bilo mučeno, batinano, na razne načine ponižavano, pretvoreno u roblje, a u mnogim slučajevima i seksualno zlostavljano
Mješovita komisija (parlamentarci, predstavnici državnih institucija i crkava, stručnjaci za odgoj i predstavnici žrtava) kojom predsjeda zastupnica zelenih Antje Vollmer (bila je potpredsjednica Bundestaga tijekom koalicije socijaldemokrata i zelenih u vladi kancelara Gerharda Schrödera) u četvrtak završava s istragom, a rezultat rada komisije ide u parlament na raspravu u ponedjeljak, piše današnji FAZ
Želi se ustanoviti broj žrtava, dobiti zeleno svjetlo Bundestaga za isplatu simbolične odštete, ali i odgovoriti na pitanje tko je bio odgovoran za to strašno zlostavljanje. Prema potencijalnom modelu isplate (po trećinama), izgleda da će krivnju podjednako podijeliti država, pedagoške institucije i crkve.
Neki predstavnici žrtava nisu zadovoljni iznosom koji se predlaže, oko 100 milijuna eura za sve žrtve, što bi od prilike bilo oko 2.000 eura po žrtvi, pa se pozivaju na iznos koji su dobile slične žrtve u Irskoj, od oko 75.000 eura. Problem je u tome što vlast smatra da žrtve nasilja u sirotištima ne mogu, zbog etičkih normi, dobiti veću odštetu od one koju su dobili prisilni radnici u nacističkim logorima i tvornicama, a kojima je isplaćeno između 2.500 i 7.500 eura.
Monika Tschapek-Güntner izjavljuje da je predloženo rješenje problema zapravo nova trauma za žrtve i prijeti da će slučaj podnijeti Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
Mediji su puni svjedočanstava o strahotama. Tako Peter Laxy u tjedniku Die Zeit kaže da je jedan od odgojitelja bio pravi sadist, da ga je nemilosrdno tukao, ali i da je bio pedofil, od čega se Peter jedva spasio.
Monika Lucks za list Die Welt pripovijeda o teškim batinama koje je dobivala u jednom domu u regiji Westfalen. 'Žalosno je da naše muke, batine i prisilni rad u praonici za rublje završavaju niskim prepucavanjima o novcu jer smo mi zaslužili utjehu društva', kaže ova žrtva.