Dan prve utakmice naše skupine započeo je onako kako smo priželjkivali. Ono zelenilo od sinoć koje je preplavilo grad sada je već lijepo prošarano crveno-bijelim kockicama. Od ranog jutra naši navijači pristižu sa svih strana Hrvatske i inozemstva u različitim aranžmanima. Na glavnom trgu donekle možemo brojčano parirati Ircima, ali decibeli koje stvaraju Hrvati najmanje su trostruko jači. Atmosfera za pamćenje, dekor za divljenje. Zastave na pročeljima, navijači na kipovima, usred trga od jutra stoji kamper naših registracija. Dečki su ga fino parkirali, usred žiže. Sada je opkoljen tisućama postao pozornica i samo da mu krov ne propadne.

Da sve ne protekne idilično, pobrinula se skupina huligana u crnom. Iz pokrajnjih ulica na gradski se trg u nekoliko sekundi prenio metež, leteće stolice, šake i boce, ali policija je brza. Jedan je priveden, a onda je između dotad zaraćenih strana proradila solidarnost da ga se 'spasi' i policija je postala zajednička meta. Očito se bez obzira na vrijeme i mjesto koristi svaka prilika da se 'poravnavaju stari računi', na opće zgražanje svih koji su do tada stvarali dobru atmosferu. Situacija se smirila nakon nekoliko minuta, kada je poljska policija na trgu napravila kordon, kordon koji nije imao koga od koga razdvajati. Pjevalo se i navijalo naizmjence, navijalo zajednički bez obzira na boje, a grupica huligana ionako se utopila u masi. Nije ni čudo da je policija zbunjena kada se u masi tisuća dobro raspoloženih navijača različitih boja neki u crnom, i to sunarodnjaci, krenu fizički obračunavati pod krinkom rivaliteta sjevera i juga.

Huligani su i noć prije utakmice iskoristili za incident u jednom kafiću. U sitne sate poznanjskim ulicama tu i tamo marširaju grupice nabrijanih huligana koji pogledima traže pandane s kojima bi odmjerili snage. Lako ih je prepoznati i najbolje im se skloniti s puta. To su domaći koji bi rado u vitrine spremili priče da su se 'šorali' s ovima ili onima. Bez obzira i na takve eskapade malobrojnih huligana, navijačka zabava ne prestaje dan i noć i zbog toga itekako vrijedi biti ovdje. U Poznanju je atmosfera koju stvaraju Irci i Hrvati nadmašila dosad viđeno na ovom europskom prvenstvu, slažu se oni koji prate širu sliku zbivanja ovih dana.

Kako se bližila utakmica, tako su se mase selile prema nekoliko kilometara udaljenom stadionu. U hotelu na pola puta od glavnog trga do stadiona smjestila se irska reprezentacija. Fanovi su im priredili tako euforičan ispraćaj na utakmicu da se i poslovično smrknutom Talijanu nakon skandiranja 'Trapattoni, Trapattoni' oteo lagan osmijeh. Bubnjevi, trube, navijačke boje na licima i pjesma iz petnih žila na trenutke su bacali na scene iz filma 'Hrabro srce'.

Nažalost, dobru je atmosferu pomalo remetilo ćudljivo nebo nad Poznanjom koje se za tu večer odlučilo za kišu. Pubovi i prodavaonice oko stadiona bili su pretijesni da napoje sva žedna grla - kisnulo se izvana, namakalo iznutra. Kako se bližio početak utakmice, tako je i crno tržite vrijednih papirića bivalo sve življe. Ponuda ulaznica bila je veća nego potražnja, a cijene ovisno o kategoriji i pregovaračkim sposobnostima. U pravilu, preprodavači teško da će zaraditi, osim ako karte nekim kanalima nisu nabavili besplatno. Kriza je očito uzela svoje.

Na put do stadiona vaš se dvojac, a kako drugačije, uputio biciklima. Tako je najbolje biti brz i efikasan u prodoru kroz grad. Osim ako vam putem do stadiona ne pukne guma, ista ona kao i u Brnu. Kvragu, nismo uočili da nam je crna mačka danas prešla preko puta, ali dovoljno da je kotač prešao preko stakla. Trebalo je brzo reagirati, jedan u potragu za ulaznicama, drugi smjestiti bicikl na sigurno i doći pred početak. Legitimno je u posljednji trenutak pokušati zaraditi na 'karti viška', ali kada u tim akcijama vidimo ljude koje odnekud dobro znamo, onda odustajemo od toga da u posljednji čas zarađuju na nama.

Da, ovaj put 'stali smo pred Rimom, a da nismo vidjeli papu'. Barem ne uživo, ali atmosfera je bila odlična i u našem navijačkom veleposlanstvu. Dečki se volonterski trude biti svima na usluzi, a uz dobar rezultat, sušenje odjeće i koje pivce, žal za stadionom brzo prolazi.

Večer pobjede i nije bila nešto posebno. Mase naših navijača opet su se razišle otkud su i došle, neki spavaju u Berlinu, neki čak u Češkoj, neki su u Wroclawu i tko zna gdje, a ponekad nam se čini da smo u Poznanju samo mi, jaaaaako puno Iraca i još nešto malo naših. Noć slavlja ovdje je zapravo bila noć irske tuge. Da emocije zalijevamo tekućim derivatima kao što to čine na Zelenom Otoku, vjerojatno ne bismo daleko dogurali. Ipak, za nas je ovo tek prva utakmica. U dva dana ovdje je naslikana paleta emocija - pije se od sreće, pije se od tuge, pije se od jutra do sutra. Prevelika očekivanja te su noći utopljena u hektolitrima piva i viskija s ledom… Razumljivo, 24 godine od posljednjeg nastupa na Europskom prvenstvu ova je utakmica bila prilika na koju su čekale generacije irskih navijača, a mnogima prva od rođenja.

U ponedjeljak ujutro slika grada se mijenja. Ustaje radni Poznanj, u grad se vraća uobičajena dnevna rutina s početka radnog tjedna. Ipak, neki od noćas još nisu ni legli, neki još tumaraju ulicama s čašom piva, neki su prenoćište pronašli u automobilima, kamperima po obližnjima ulicama, a oni s manje sreće na ledinama lijepo održavanih perivoja.

Lijep je osjećaj u kockastom dresu jutrom nakon pobjede provesti se gradom i upiti dojmove. U banci starije gospođe dive se sinoćnjem ambijentu prepunih tramvaja koji cupkaju po šinama uz 'tko ne skače…', autobusima kroz čije se prozore čuje pjesma, automobilima i kombijima na kojima se viju zastave. Na tržnici prodavači dižu palac gore, a na skelama građevinci se lupaju desnom šakom u predjelu prsa hvaleći srčanost naših igrača… Mamurni Irci sanjaju Luku Modrića, a od sinoć naučit će i izgovoriti ime Mario Mandžukić. Ujutro ih u gradu čekaju besplatna izdanja Irish Daily Stara, specijalno za irske navijače u Poljskoj. Naslovnica gotovo s crnim florom, a iz svakog teksta iščitava se nevjerica - što nas je to sinoć snašlo?

Kako jutro odmiče i navijači se pomalo vraćaju u rutinu. Već oko podne terase su prepune, konobari će ovih dana zaboraviti kuhati kavu, pipničari će dobiti upalu mišića točeći zlatnožutu tekućinu koja opet postaje pokretač dobre zabave. Irci su maheri u šali na svoj račun i od sada navijaju za Hrvatsku. Već popodne u refrenu 'You will never beat the …' umjesto riječi Irska ubacili su Hrvatska, odnekud se stvorila lopta i deseci ljudi za napuhanim su mjehurom krenuli u jurnjavu uskim gradskim ulicama. Tu su i neke palice kao rekviziti za 'gaelic football' sličan bejzbolu, pa je zabava zajamčena. I dalje neumorno odjekuje 'Come our boys in green…', ovoga puta u izvedbi s prizvukom ironije. Hrvatski navijački rekviziti noćas su dobili na cijeni i lijepo ih se moglo trampati.

Dostavna vozila u gradu ne mogu namiriti tekuće potrebe, potrošnja prelazi sve granice planiranog. Popodne se čeka utakmica Engleska – Francuska, i uz lijepo vrijeme fan zona je prepuna, pred ogromnim videozidom atmosfera je gotovo kao na stadionu. Zna se koga Irci blago rečeno ne simpatiziraju, Poljaci su mahom za Englesku, a odnekud eto stotinjak bučnih Engleza u Poznanju! Dalek je put do Ukrajine pa su ovdje na proputovanju, a tekmu žele pogledati u navijačkom ambijentu i usput malo dići živce otočnim susjedima koji su jučer izgubili. Njihova je prisutnost Ircima pala kao sol na ranu i sva sreća da se izvrsno slažu s Hrvatima pa terapija ide lakše…