Pred našim očima urušavaju se temelji na kojima je izgrađen današnji svijet. Već 77 godina u Europi nije bilo rata ovakvih razmjera, niti je bila suočena s tako velikom humanitarnom katastrofom. S godinama smo se navikli na udobnost koju pruža mir. Danas s užasom gledamo na dječje vrtiće, bolnice, kolodvore i stambene blokove koje bombardira Rusija, te na višekilometarske kolone ratnih izbjeglica. Ono što je donedavno bilo nezamislivo, danas se događa u Europi. Baš kao što je nezamislivo da je državi s tisućgodišnjom tradicijom državnosti Rusija uskratila pravo da postoji i sama odlučuje o svojoj budućnosti.

Dok ruske bombe padaju na ukrajinske domove, više od milijun izbjeglica je već pobjeglo iz Ukrajine, od čega je više od 800 tisuća osoba dospjelo u Poljsku. U ovoj skupini, više od 250 tisuća čine djeca i mladi. Pred ratom su pobjegle i mnoge žene i starci koji su zbrinuti u Poljskoj. Ovdje treba naglasiti da prihvaćamo sve – ne samo građane Ukrajine – već i tisuće stranaca koji pokušavaju napustiti Ukrajinu, a koji u Poljskoj mogu računati na potporu i pomoć u organizaciji povratka u svoje matične zemlje. U pomoć izbjeglicama nisu uključene samo državne i lokalne institucije te društvene organizacije, već i na tisuće običnih građana. Bez obzira na politička uvjerenja i boje, poljsko društvo ujedinjeno je pred ruskom agresijom i voljom da se pomogne žrtvama.

Ruski rat protiv Ukrajine neviđenih je razmjera u poslijeratnoj povijesti Europe. Danas mnogi ukrajinski gradovi dijele sudbinu Vukovara, simbola herojske borbe hrvatskog naroda za slobodu. Zato je toliko važno da cijela međunarodna zajednica ostane solidarna i odlučno se suprotstavi ruskoj invaziji.

Sankcije se moraju provesti što prije i što šire kako Rusija ne bi mogla financirati svoju ratnu mašineriju. Bojkot bi se trebao odnositi i na ruske proizvode koji su još uvijek dostupni na našim tržištima. Odgovornost za današnju situaciju snosi i rusko društvo, koje bi trebalo izvršiti pritisak na svoje čelnike kako bi se povukli iz ove invazije, koja je bez presedana. Također valja imati na umu da meta sankcija nije rusko društvo, već ruska korumpirana politička elita.

Cijeli civilizirani svijet danas traži da se okupatori povuku iz Ukrajine. O tome svjedoči, između ostalog, rezolucija UN-a od 2. ožujka kojom se osuđuje ruska agresija. Svega pet zemalja, uključujući Rusiju i Bjelorusiju, glasalo je protiv rezolucije.

Obrana Ukrajine od ruskog napada također je obrana vrijednosti na kojima je izgrađena Europska unija. Stoga su se posljednjih dana čuli apeli da Ukrajina dobije status zemlje kandidatkinje za članstvo u EU. Tko, ako ne Ukrajinci koji svaki dan daju svoje živote za slobodu i europske vrijednosti, zaslužuju takvu gestu? Hrvati dobro znaju da su se 1990-ih godina borili ne samo za svoju neovisnost, već i za vrijednosti na kojima se temelji zapadni svijet, uključujući pravo na samoopredjeljenje naroda i odlučivanje o vlastitoj sudbini. Danas tu borbu vode Ukrajinci.

Moramo biti svjesni da će rat u Ukrajini imati – i već ima – ozbiljne posljedice i na naša društva. Ne radi se samo o prihvaćanju izbjeglica i pomoći koju im pružamo. Posljedice sankcija uvedenih Rusiji osjetit će i Poljska, Hrvatska i mnoge druge zemlje. Međutim, visoka inflacija, veći troškovi goriva i energije manje su neugodnosti u usporedbi s okrutnošću koju svakodnevno proživljavaju stanovnici Ukrajine – bilo da se radi o onima koji se bore protiv okupatora ili onima koji borave u skloništima od zračnih napada. Nije vrijeme za sebičnost kad u Europi traje rat. Najvažniji zadatak za svijet i Europu danas je zaustaviti rusku zločinačku politiku. Ako joj ne stanemo na put i Rusija dobije rat protiv Ukrajine, tko će zaustaviti daljnju destabilizaciju Europe koja može uključiti i zapadni Balkan?