O presudi u predmetu Perkov protiv Republike Hrvatske danas je izvijestila Štefica Stažnik, zastupnica Hrvatske pred ELJSP-om. Stažnik navodi da je Europski sud u istoj presudi utvrdio da nije došlo do povrede materijalnog aspekta čl. 3. Konvencije, donosno utvrdio je da sila primijenjena prema podnositelju nije bila prekomjerna.

Kako je izvijestio Europski sud, riječ je o tužbi Damira Perkova (rođen 1978. godine), sada preminulog, koji je živio u Zadru. Perkov je tvrdio da su ga zatvorski čuvari šamarali i udarali 2015., dok je služio kaznu zbog zlouporabe droga. Internom istragom zaključeno je da su ga stražari morali obuzdati nakon što je pokušao posegnuti za čekićem. Naknadna kaznena prijava Perkova odbačena je zbog nedostatka dokaza da je bio zlostavljan pa se on žalio ESLJP-u, pozivajući se na Konvenciju te tvrdeći da su ga zatvorski čuvari pretukli i da je istraga bila neučinkovita.

Zadarski list pisao je 2010. godine da je Perkov osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu dok je njegova bivša djevojka dobila godinu manje. Proglašeni su krivima zbog preprodaje 19,41 grama heroina koji su skrili pored lončića s cvijećem ispred obiteljske kuće u Vrsima, u kojoj su tada stanovali.

Zastupnica RH danas nejasno navodi da je Europski sud utvrdio 'kako podnositelj nije dokazao izvan razumne sumnje svoje navode o zlostavljanju te da je sila koja je upotrjebljena od strane pravosudnih policajaca bila prekomjerna'.

'Europski sud utvrdio je kako uporaba prekomjerne sile nije dokazana od strane podnositelja niti na temelju njegove medicinske dokumentacije, a niti je isti pretrpio takve ozljede koje bi ukazivale na prekomjernu silu, stoga je odbio taj dio podnositeljevog zahtjeva. U odnosu na učinkovitost istrage koju je nadležno državno odvjetništvo vodilo na temelju njegove kaznene prijave, Europski sud je utvrdio kako ista nije bila dovoljno detaljna te kako nisu provedeni svi dokazi koji su bili dostupni nadležnom državnom odvjetništvu. Posebice, Europski sud je istaknuo kako tijekom istrage, a prije odbačaja kaznene prijave, nadležno državno odvjetništvo nije ispitalo je li podnositelj doista prije napada pravosudnih policajaca imao kod sebe čekić i je li ga namjeravao upotrijebiti, već je samo paušalno zaključilo da je napad bio isprovociran od strane podnositelja', izvijestila je Stažnik.

'Također, nadležno državno odvjetništvo nije ispitalo pravosudnog policajca koji je bio na dužnosti u relevantno vrijeme, ali nije sudjelovao u incidentu, a koji se obratio podnositelju odmah nakon incidenta i primijetio crvenilo na njegovom licu te je zasigurno mogao imati saznanja o incidentu. Također, Europski sud je utvrdio kako obrazloženje rješenja nadležnog državnog odvjetništva o odbačaju kaznene prijave nije sadržavalo jasne, detaljnije i dovoljne razloge o tome što se dogodilo te je li i u kojoj mjeri napad pravosudnih policajaca na podnositelja bio isprovociran i čime. Rješenje je sadržavalo samo uopćene i načelne zaključke, što nije u skladu s procesnom obvezom iz čl. 3. Konvencije', napisala je Stažnik.

Utvrdivši povredu procesnog aspekta čl. 3. Konvencije, Europski sud je dosudio podnositelju iznos od 2500 eura za nematerijalnu štetu i 3000 eura za troškove postupka. Ova presuda još nije konačna, a postat će takvom ako niti jedna stranka u roku od tri mjeseca od njenog donošenja ne podnese zahtjev Velikom vijeću tog suda.