Mogu li sredstva iz fondova EU-a doista biti način da se pokrene gospodarski rast? U Hrvatskoj se fondovi EU-a vide kao zadnja slamka spasa kojom će se preokrenuti ekonomska situacija...

Da, europski fondovi mogu potaknuti gospodarski rast, ali ih morate vrlo pažljivo i pametno koristiti. Također, treba biti razuman u očekivanjima. U Walesu smo iz fondova EU-a povukli 200 eura po glavi stanovnika godišnje, što nije ogroman iznos novca, no ako ga se efektivno koristi, može se postići značajna promjena na bolje.

Otkad je Wales dio te priče o fondovima Europske unije?

Upravo započinjemo treću rundu prijava projekata. Započeli smo u periodu od 2000. do 2006. te smo usput naučili mnogo važnih lekcija, a i napravili neke pogreške. Dobro upravljati sredstvima EU-a nije lagano, a Hrvatska ima jako malo vremena da sve to nauči ako želi biti uspješna u povlačenju sredstava. U prvom periodu napravili smo tu pogrešku da smo rasporedili sredstva na previše malih projekata te je na kraju bilo teško reći što se sa svime konkretno postiglo u makroekonomskom smislu. U rundi financiranja od 2007. do 2013. zato smo imali mnogo manje projekata, njih 350, ali smo naučili koncentrirati resurse na mjestima na kojima mogu postići najveću razliku.

Na primjer, koji su to uspješni projekti?

To su projekti u i oko grada Swanseeja, primjerice zgrada za istraživanje unutar studentskog kampusa. Izgradili smo i novu cestu kroz staru industrijsku zonu, pa je otvoren novi prostor za investicije. Izgradili smo i mrežu širokopojasnog interneta jer postoje mnogi zabačeni dijelovi Walesa u kojima nije bilo komercijalnog razloga za kompanije da postave tu mrežu, a to je način da se borimo protiv ruralnog siromaštva. Najvažnije su i investicije za poticanje zapošljavanja mladih.

Kako funkcionira taj proces pronalaženja projekata? Predlažu li vam nešto udruge ili o svemu odlučuje, recimo, velška vlada? Ili možda vlada Velike Britanije?

Razgovarat ćemo sa svakime tko ima dobru projektnu ideju. To je pitanje zdravog razuma jer zašto ne razgovarati s ljudima, uostalom to nam je obaveza po pravilima Europske komisije, a ona traži otvorenost. Mnoge dobre projekte dobili smo i od velške vlade i lokalnih vlasti, kao i nekih humanitarnih organizacija. Što se Cameronove vlade tiče, Wales je neovisan o centralnoj vlasti u mnogim pitanjima, naročito kad je riječ o ekonomiji. Naši operativni programi u Walesu posve su odvojeni od onih u Engleskoj.

Kako u tom kontekstu onda gledate na potencijalni referendum o izlasku Velike Britanije iz Europske unije?

Što se tiče sredstava strukturalnih fondova, koristit ćemo ih, naravno, koliko god možemo. Budimo realni, čak i da se sutra održi taj referendum i da se doista izglasa napuštanje EU-a, to se neće dogoditi preko noći. Zato pretpostavljamo da ćemo biti dugoročno uključeni u fondove EU-a i radimo kao da je business as usual

Spomenuli ste da ste u prvom ciklusu povlačenja novca iz fondova imali previše projekata. Dakle na što bi Hrvatska trebala paziti i što nikako ne treba učiniti?

Postoji mnogo stvari koje se ne trebaju činiti! Prvo, ne smijete zaboraviti da je to novac Europske komisije jer ona to isto ne zaboravlja. Važno je razumjeti i da Komisija ima svoju agendu koju želi postići tim sredstvima, dakle slično kao bilo koji vladin budžet, kojemu je cilj postići specifične ciljeve. Ne može se potrošiti novac na što god vam se sviđa u tom trenutku. U Walesu smo na početku patili i od pogrešne percepcije fondova - početni stav je bio: 'Sada imamo sav taj europski novac, što je divno! A što ćemo s njime napraviti?' Zato je važno objasniti javnosti da sva ta sredstva imaju svoju jasnu svrhu. Jedna od naših početničkih grešaka bila je odobravanje svakog projekta koji je ispunio osnovne uvjete – mislili smo da je sve što možemo napraviti isto kao i ono što trebamo napraviti. U drugom ciklusu smo mnogo više pažnje posvetili tome da imamo jasnu agendu i postavili si vrlo konkretne ciljeve. Zato smo stroži pri procjeni projektnih prijedloga, od kojih očekujemo da doprinose ciljevima naše agende, kao što je stvaranje radnih mjesta.

Što se događa kad neki projekt propadne?

Naravno, imali smo i takvih iskustava. To nije baš sretna situacija. Zato smo uveli značajne promjene između prvog i drugog ciklusa europskih investicija. Uveli smo u međuvremenu funkciju PDO-a (Project Development Officer), dakle osobe koja je zadužena da prati projekt od njegova samog početka i kroz sve faze. To je važno jer je potreban regularni nadzor i kontakt s ljudima koji realiziraju projekt na terenu. Tako možete po ranim znakovima primijetiti ako nešto krene krivo, pa je onda zadatak osmisliti i primijeniti plan oporavka projekta što je prije moguće. Ako nije moguća osmisliti takav plan, onda jednostavno prestajemo financirati projekt kako bismo mogli investirati drugdje. No rijetko se događa da neki projekt posve propadne; većinom je slučaj da ne postiže sve unaprijed zadane ciljeve, odnosno da u praksi ne funkcionira toliko dobro kao što je zamišljeno na papiru. Važno je i da objasnimo ljudima zašto projekt ne ide dobro te im objasnimo ako želimo povući sredstva.

Kako komunicirate s Europskom komisijom? Smeta li i vama briselska birokracija, na koju se mnogi žale?

Da, ima puno birokracije. Kao što sam već rekao, riječ je o novcu EK i imaju svako pravo intervenirati ako im se nešto ne sviđa te ako se novac ne koristi učinkovito. Uostalom, kao građanin EU-a koji svojim porezima financira Komisiju, zar nije to baš ono što želite da Komisija učini? Ljudi u Bruxellesu moraju razumjeti što radimo na terenu i mora se stvoriti odnos povjerenja jer bez toga sve ide kvragu. Kada je pak Europska komisija prisiljena intervenirati, nema puno manevarskog prostora. Ne može naravno voditi pojedinačne projekte diljem kontinenta, pa je jedina njena opcija zaustaviti isplatu sredstava sve dok problem na terenu ne riješe lokalne vlasti i uredi zaduženih za fondove. Moje iskustvo je takvo da nema ničega važnijeg nego uspostaviti odnos povjerenja s Europskom komisijom i zadržati ga.

Koliki je vaš ured u Walesu? Koliko se zaposlenih brine o novcu iz fondova? I o kolikoj se svoti radi?

U sedmogodišnjem periodu, od 2007. do 2013, povukli smo 2,5 milijardi eura, o kojima se u našoj agenciji bavi 150 zaposlenih. To možda zvuči kao mnogo ljudi, ali zadaci uključuju razvoj projekata, financijsku kontrolu, nadgledanje provedbe, komunikaciju s vladom i još mnogo drugih stvari. U Walesu ne koristimo posrednike u distribuciji sredstava EU-a, dakle sve ide preko nas jer smo tako uspostavili arhitekturu tih procesa. Zato treba paziti kada se uspoređuju različite administracije u različitim dijelovima EU-a.

Jeste li vi politički imenovani na svoju poziciju?

Ne, ja sam tzv. civil servant, dakle javni službenik. Naš ured jest formalno dio velške vlade, ali smo operativno posve neovisni i neovisno donosimo odluke. Radimo za velšku vladu, ali novac koji distribuiramo nije njen novac, pa ona ne može odlučivati o njemu. Komisija nije oduševljena ako shvati da se odluke donose po političkim kriterijima, a ne osnovi analize potreba na terenu, te je zato važna neovisnost.

Koji su vam planovi za sljedećih sedam godina?

Želimo stvoriti radna mjesta i potaknuti gospodarski rast. Kako bismo to postigli, radimo na tome da stvorimo gradove - regije, jer iako je Wales mali, manji od Hrvatske, stanovništvo je neravnomjerno raspoređeno. Gradovi pak mnogo lakše generiraju gospodarski rast. To je samo jedan od ciljeva, a planiramo, naravno, još mnogo toga.