Prof. Zoran Kurelić diplomirao je, magistrirao i doktorirao na FPZG-u, na kojem je bio prodekan, a trenutno je voditelj doktorskog studija Politologija. Dodatno je magistrirao na The London School of Economics and Political Science, a doktorirao na The New School for Social Research u New Yorku. U Hrvatskoj je Kurelićeva uloga u području liberalne političke misli proglašena pionirskom, a u širokom polju njegovih znanstvenih interesa, uz filozofiju kao prvu ljubav, posebno mjesto zauzima redateljski opus Davida Lyncha. Preciznije, Kurelić znanstveno interpretira dva fenomena kojima su premreženi Lynchovi filmovi: zlo i elektricitet, koji se manifestira vizualno, kao trepteće svjetlo.

'Lyncha sam spojio s pojmom radikalnog zla kod Hannah Arendt, koji je bit totalitarizma. Interpretiram pojam radikalnog zla drukčije nego što se on tradicionalno interpretira među arendtijancima. Arendt mi je važna kao politička teoretičarka, a Lynch mi je izrazito važan kao umjetnik kojim sam fasciniran još od 80-ih. Kao tinejdžera, prilično me uzdrmao njegov 'Čovjek slon', a 'Blue Velvet' me potpuno fascinirao. To je naprosto bio strašan film. Nisam ni sanjao da će mi jednog dana postati predmet ozbiljnog istraživanja', kaže Kurelić, čija će sveobuhvatna interpretacija fenomenologije umjetničkog izričaja Davida Lyncha jednog dana, kad obaveze dopuste, ugledati svjetlo dana u formi knjige.

Studenti kažu da su vaša predavanja jako zanimljiva, ali i da ste 'teški' na peticama...

Točno je da petice dajem rijetko i da ih dajem samo najboljima, obično nekolicini studenata godišnje, ali nije točno da sam težak na peticama. Oni koji kod mene dobiju peticu imaju interes za moj predmet koji je veći od propisanog minimuma. Ali studenti općenito s tim nemaju problem; nitko mi u evaluacijama nije rekao da nemam kriterije, nego naprosto imam visok kriterij za odličnu ocjenu. Nekad peticu dobiju studenti koji drugdje imaju trojke, ali ih je ovdje nešto zainteresiralo pa su 'upalili' sve svoje kapacitete.

Što prvenstveno, osim imena Fakulteta, želite mijenjati kao dekan?

Ime nije tako dramatično važno. Fakultet političkih znanosti nešto je na što sam navikao. Fakultet političke znanosti i novinarstva bio bi naziv koji bi jasno pokazao što radimo, a Fakultet politologije i novinarstva imao bi najelegantniju kraticu FPN. Konzultirat ću i studente i vidjeti što misle. Ne bude li entuzijazma za novo ime, ostat će staro. Puno je važnije ozbiljno promisliti što je temeljno jezgro političke znanosti i studija novinarstva te tko predaje osnovne predmete koji svi studenti moraju slušati i bez kojih ne mogu završiti studij. Isto tako, potrebno je pošteno odrediti broj ECTS bodova po predmetu jer predmeti nose premalo ECTS-a. Neke od grešaka napravljene su namjerno kad se uvodio Bolonjski proces kako bi reforma lakše prošla i došao je trenutak da se isprave u korist studenata i nastavnika koji sada rade na fakultetu.

Predložili ste i gotovo revolucionarnu promjenu, prema kojoj biste tražili minimalni prosjek ocjena 3,5 za upis na diplomski studij. Zašto je to važno?

Ništa tu nije revolucionarno. Da se kojim slučajem u Hrvatskoj uvela prava Bolonja, prvi i drugi ciklus bili bi jasno odvojeni i prvi ciklus garantirao bi zapošljivost i pristup struci. Potpuno je nemoguće raditi master ili diplomsku razinu studija na razini koju propisuju Dablinski opisnici ako drugi ciklus ne upisuju barem vrlo dobri studenti. Ako svatko tko je završio prvi stupanj mora upisati drugi ciklus jer bez njega nije zapošljiv, razina studija zbog i broja i kvalitete studenata ne može biti viša.

Kako objašnjavate slabu poziciju Sveučilišta u Zagrebu na ljestvicama svjetskih sveučilišta?

Ne znam koja je pozicija Sveučilišta u Zagrebu, niti bih znao interpretirati broj na kojem se nalazi naše sveučilište. Ako je netko 525. tenisač na svijetu, od tenisa će teško živjeti, ali ako je institucija 525., to ne mora biti loše. Važno je gdje smo u odnosu na Beograd i Ljubljanu. To su jasne referentne točke.

Na Šangajskoj je listi Sveučilište u Beogradu svrstano među 400 najboljih na svijetu, Sveučilište u Ljubljani je među 500, a Zagreb je i ove godine bez plasmana u Top 500. Hoćete li poticati suradnju FPZG-a s tim institucijama?

Već imamo snažnu i dugotrajnu suradnju s Fakultetom političkih nauka u Beogradu; brojni kolege dolaze na naše znanstvene skupove, viđamo se na međunarodnim skupovima. Ta suradnja, dakle, postoji, ne treba je poticati, treba je održavati. A što se tiče Ljubljane, oni imaju razvijene medijske studije i trebalo bi promisliti o mogućnosti pokretanja zajedničkog doktorskog studija u području novinarstva. Bio bih izrazito sretan kada bi se dogodio zajednički doktorat, no s tim prvenstveno trebaju biti suglasni odsjeci novinarstva.

Kako poboljšati uvjete rada nastavnicima pojedinih zagrebačkih fakulteta, koji se između ostalog žale da su prisiljeni 'skidati' akademske članke piratskim putem jer im njihove matične kuće ne omogućuju pristup potrebnim znanstvenim časopisima i platformama?

Na politologiji situacija s časopisima nije loša. Nisam upoznat s problemima drugih sastavnica. Pristup akademskim bazama se plaća, a novac je moguće namaknuti najrazličitijim kanalima, uključujući sredstva iz projekata.

Unatoč srozavanju položaja zagrebačkog Sveučilišta te brojnim optužbama i prigovorima na svoj rad, rektor Damir Boras uvjerljivo je osvojio drugi mandat. Kako to tumačite?

Vrlo jednostavno, tijelo koje je biralo rektora odlučilo se za kontinuitet. Na Vijeću mog fakulteta dana je podrška Damiru Borasu prilikom njegova prvog izbora. Ne sjećam se je li tako bilo i kod ovog izbora, ali bilo kako bilo, reizabran je glatko i, kao što kažete u pitanju, uvjerljivo. Ja ću kao dekan politologije surađivati s rektorom u interesu Fakulteta i Sveučilišta. Upravo sam došao iz Dubrovnika i tamo se u pauzama razgovaralo o proliferaciji prorektora na Sveučilištu kao nečem nepoželjnom i nepotrebnom. Ne znam detalje i ne mogu ih komentirati. Kad se kao dekan i član Senata upoznam s politikama Sveučilišta, moći ću ih podržavati ili kritizirati.

Voditelj ste doktorskog studija Politologija, na koji je upisana i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Na dubrovačkom International University Centeru (IUC) oboje ste bili na tečaju 'Europski identitet', a predsjednica je tamo boravila u sklopu svojih akademskih obaveza. Kakva je ona studentica i je li prijavila temu doktorske disertacije?

Da, Kolinda Grabar Kitarović bila je u Dubrovniku i kao doktorska kandidatkinja uspješno prezentirala nacrt disertacije. Doktorski studij Fakulteta političkih znanosti godinama ohrabruje i potiče doktorske studente da prezentiraju svoje nacrte u posebno zahtjevnom, ali korisnom i stimulativnom akademskom okružju IUC-a. Studij je povezan s četiri kursa koji se redovito održavaju u IUC-u i svake godine naši studenti izlažu svoje ideje domaćim i stranim kolegama. Doktorski studenti dužni su sakupiti određeni broj ECTS bodova iz izvannastavnih sadržaja i ovo je upravo jedan takav sadržaj. I ove godine nekoliko doktorskih studenata sudjelovalo je u radu kursova. Doktorska kandidatkinja Grabar Kitarović napisala je nacrt disertacije koji će uskoro formalno braniti na Fakultetu političkih znanosti. Nakon toga počinje najteži posao, a to je naravno pisanje disertacije.

Koju je temu predsjednica odabrala za svoju disertaciju?

Ona istražuje različite varijante koncepcije Responsibility to Protect (R2P), što je vrlo interesantna tema, čak i teorijski, jer je to ideja međunarodne odgovornosti za zaštitu života ljudi koji su ugroženi u državama što ne poštuju temeljna ljudska prava, uključujući pravo na život. Da je netko nekim slučajem išao sprečavati državu Mjanmar u protjerivanju Rohindža, što nije, bio bi to izvanredan primjer primjene R2P-a. Ali R2P ne postoji kao pravilo ponašanja međunarodne zajednice, koja djeluje kada je to u interesu najjačih, i onda za to postoje ili ne postoje rezolucije. Prema tome, radi se o jako zanimljivoj temi koja ima i normativnu i praktičnu, sigurnosnu dimenziju.

Prema pravilima, doktorski kandidati obvezni su biti nazočni na 80 posto nastave - je li predsjednica ispunila tu obvezu? Postoji li evidencija pohađanja nastave?

Ispunila je sve obveze propisane studijem, a to uključuje pohađanje nastave, iako je sama nastava na doktorskoj razini manje važna nego na nižim razinama studija. Što se tiče mog predmeta, prisustvovala je na devet od deset susreta, a tako je bilo i s drugim predmetima. Doktorski kandidati vrlo rijetko ne dolaze na nastavu jer plaćaju studij i žele za svoj novac dobiti adekvatnu obrazovnu uslugu. Nastavnici vode evidenciju dolazaka, ali to stvarno nije neki problem.

Iz prakse rada sa studentima u Hrvatskoj i iz iskustva školovanja u SAD-u i Velikoj Britaniji, čini li vam se da studenti stižu na fakultete 'u grču', nedovoljno ohrabreni tijekom ranijeg školovanja da misle svojom glavom i da aktivno sudjeluju u nastavi?

Ne. Studenti dolaze na fakultete nakon što su se pošteno nagnjavili s državnom maturom i prijemnim ispitima na onim fakultetima koji imaju prijemne ispite. Ima odličnih studenata iz svih dijelova Hrvatske i jako dobrih srednjoškolskih institucija u Rijeci, Splitu, Varaždinu, Vinkovcima, Osijeku i Bjelovaru. Najbolje zagrebačke gimnazije pripremaju svoje učenike za nastavak obrazovanja. Moja kći je nakon Druge gimnazije upisala psihologiju na Filozofskom, tako da sam iz 'prvog reda' promatrao proces državne mature i upisa na fakultet. Ne mislim da naše srednjoškolske institucije zatupljuju svoje učenike. Oni nisu ništa slabije obrazovani od njihovih vršnjaka u Americi ili Engleskoj.

Čini li vam se da je eksperimentalna provedba kurikularne reforme krenula šlampavo, uz nedostatak udžbenika i oprečne tvrdnje ministrice Blaženke Divjak te pojedinih nastavnika o (ne)provedenoj edukaciji?

Kurikularna reforma jedna je od stvari koje uopće ne pratim. Pratio sam i pratim kulturni rat koji se vodi oko reforme, ali detalje same reforme ne poznajem. Za mene je uvođenje građanskog odgoja kao obveznog predmeta apsolutni prioritet, a kao što znate, to nije dio ove reforme.

Zašto je za Hrvatsku važno uvesti građanski odgoj kao obvezni predmet?

Za Hrvatsku je to neosporno važno u sklopu onoga što se događa s tranzicijskim zemljama, za koje smo mislili da će postati funkcionalne, liberalne demokracije, ali to nisu postale. Takav tip nastavnog predmeta postoji u zemljama s višestoljetnom demokratskom tradicijom, a mislim da je neophodan za one koji ga nemaju. Institucije liberalne demokracije ne mogu funkcionirati ako ih stanovništvo ne doživljava kao nešto svoje i ako ih ne razumije. Da bi građanin funkcionirao kao građanin, mora imati svijest o zajednici u kojoj živi i o građanskim pravima na više razina. Uz teorijsku pozadinu, taj predmet mogao bi se sastojati i od izravnih rasprava, pa bi se tako srednjoškolcima približile 'nerješive moralne dileme' zajednice, poput abortusa. Nedostatak ovog predmeta vidljiv je, recimo, u tome što se velike mase stanovništva povode za 'glasnim trubačem', nemajući pojma o tome što se stvarno događa.

Svjetskom politikom drmaju autokrati poput Donalda Trumpa, Vladimira Putina i Tayyipa Recepa Erdogana. Istovremeno, desnica u Europi kontinuirano raste. Jesu li sustavi liberalne demokracije, barem tamo gdje su uspjeli zaživjeti, danas ugroženi?

Ako si postavimo pitanje koliko zemalja su funkcionalne liberalne demokracije i ako postavimo ozbiljne kriterije, broj tih zemalja neće biti veći od 30. U tih 30 naravno ne ulaze Putinova Rusija ni Erdoganova Turska, koje nikada nisu bile liberalne demokracije, a neće to ni biti u doglednoj budućnosti. S Amerikom je druga priča. Dolazak Trumpa na vlast pokazao je koliko antiliberala živi i glasa u liberalnoj demokraciji. Moj bivši profesor iz Londona, veliki liberalni politički filozof Brian Barry, uvijek je u seminaru govorio: 'Liberalna demokracija moguća je samo u zemljama u kojima je većina stanovništva liberalizirana.' To ne znači da su građani po samorazumijevanju liberali, već da većina građana prihvaća vrijednosti koje su proizašle iz buržoaskih revolucija. Ako u ovih 30-ak država s početka odgovora nestane podrška za temeljne vrijednosti na kojima su napisani njihovi ustavi, liberalna demokracija neće preživjeti i pojavit će se neliberalne i antiliberalne demokracije. Napade na liberalno u liberalnoj demokraciji ne treba podcjenjivati jer su organizirani, ideološki artikulirani i odlično financirani.

Nastavi li se trend jačanja europske desnice sadašnjom dinamikom, očekujete li nakon Brexita daljnje urušavanje Europske unije?

Očekujem velike probleme i to na svim razinama. Za početak nisam siguran da će doći do dogovora o Brexitu koji bi osigurao otvorenost granice između Sjeverne Irske i Republike Irske. Ustvari, siguran sam da neće doći do dogovora. Hoće li pasti premijerka Theresa May prije no što se postigne suvisli dogovor o prijelaznom periodu? To nitko sa sigurnošću ne može reći. Izlazak Britanije iz EU-a oslabit će i Britaniju i EU, i tu se potpuno slažem s Tuskom i društvom - ovo je sve kontrola neizbježne štete. Kako će se EU preslagivati nakon Brexita, to ne znamo. Ne postoji koherentni dogovor Merkel – Macron niti sigurnost da će proeuropske stranke ostati na vlasti u ključnim članicama Unije. Izbori za Europski parlament bit će jako važni i treba ih ozbiljno shvatiti.

Europski identitet u Hrvatskoj kao 'predziđu kršćanstva' trebao bi biti snažan, pa ipak se ne čini da je tomu tako. I ovdje su popularne antieuropske struje, poput Živog zida. U kontekstu propadanja SDP-a, hoće li umjereno lijevim biračima uistinu biti prihvatljiviji HDZ Andreja Plenkovića od ostalih, mahom neprovjerenih opcija?

Europski identitet nikad nije bio neka sila u Hrvatskoj. Sjetite se mlitavog referenduma o ulasku u EU i manevara koji su bili potrebni da se provede čitava operacija. Dan danas imamo posljedice s referendumima. I proeuropske i antieuropske struje ostaju u okvirima europskog prosjeka. Vidjet ćemo tko će biti dio ponude biračima kad dođu izbori. Sjetite se kako je prije nekoliko godina Most neočekivano uzdrmao dinamiku Karamarko – Milanović. Sjećam se kad su me novinari pitali hoće li ORAH biti novi SDP. Danas me pitaju hoće li SDP nestati kao ORAH. Jako je nezahvalno prognozirati izbore dok ne znamo koje su karte na stolu.

Kako ocjenjujete utjecaj Andreja Plenkovića na HDZ?

HDZ je uvijek bio crkva u koju ulaze različiti tipovi vjernika iz različitih razloga. Od samog osnutka postojale su frakcije i unutarstranačka dinamika koju su lideri stranke morali kontrolirati, bez obzira radilo se o Tuđmanu, Sanaderu, Karamarku ili Plenkoviću. U trenutku kad ne postoji strah od oporbe frakcijske borbe mogu biti otvorenije. O Plenkovićevu utjecaju na HDZ sudit ćemo kad vidimo kako će se rasplesti unutarstranačka previranja i kad vidimo s kojim ljudima i idejama će izaći na izbore. O tome će ovisiti i glasovi razočaranih socijaldemokrata.

Što vam se čini od potencijalne nove političke snage, predvođene Dalijom Orešković?

Ne mogu vam ništa reći o nečem što je tek u fazi uspostave. Instant politički uspjeh u Europi i Americi imali su kojekakvi cirkusanti i političari koji su jasno prepoznali strahove stanovništva, bili oni racionalni, bili fobije. Što planira Dalija Orešković, ne znam.