Više od 89 posto Sirijaca s pravom glasa, javila je državna televizija, a u nas prenijela HINA, prihvatilo je na referendumu, održanom u nedjelju, novi ustav koji je predložio predsjednik Bašar al-Asad. Ustavnim je reformama cilj gušenje sve snažnije pobune protiv al-Asada čija je obitelj u Siriji na vlasti već 42 godine. I Asadovi protivnici i Zapad odbacili su i te reforme i referendum kao prijevaru. Prema podacima državne televizije, odaziv na referendumu bio je 57,4 posto.

Ne samo da su sve oporbene snage pozvale na bojkot referenduma, već je Sirijsko nacionalno vijeće, koje grupira različite dijelove opozicije baasističkoj vladajućoj stranci, odbija svaki razgovor s diktatorom o tome kako okončati konflikt jer, kažu, al-Asad ima okrvavljene ruke te se samo i jedino očekuje da odstupi.

Iako je djelovalo tako da referendum izgleda da ima podršku građana, plebiscit nije bio usmjeren dobivanju podrške većine Sirijaca koji su muslimani suniti (ima ih preko 70 posto) i koji preziru vlast alaujitske (šijitske) manjine. Cilj referenduma je u prvom redu bio dobiti simpatije i nove argumente za održavanje dobrih veza s najvećim saveznicima: Moskvom, Teheranom i Pekingom.

Pokušalo se, naime, pokazati navodno dobro raspoloženje prema proklamiranim političkim reformama dok se istovremeno do bestijalnosti nastavlja masakr nad civilima Homsa i drugih gradova što se za potrebe onih koji samo gledaju državnu televiziju prezentira kao borba protiv islamističkih terorista, a ne, kao što jest, teška represija prema nenaoružanim civilima.

Možda će rezultat referenduma poslužiti Bašar al-Asadu da maše 'demokratskim' argumentima, naročito pred ruskim i kineskim diplomatima, ali zapadne zemlje, Turska i većina arapskoga svijeta znaju da je to trik, manevar, dimna zavjesa.

Tekst ustava nije ni na koji način bio predmet javne rasprave, a preko državne televizije se samo agitiralo da građani kažu 'da'. Iako na neki način završava hegemonija stranke Baas te se čine neke koncesije islamistima (šerijat se, primjerice, pretvara u glavni izvor prava), ustav je daleko od toga da doista bude demokratičan.

Evo nekoliko detalja: stavljaju se sve moguće legalne prepreke da neki opozicionar sada u egzilu postane predsjednik zemlje i priprema se put da al-Asad dobije dva nova predsjednička mandata, sve do 2028., kada će navršiti 63 godine života. Sugerira se na svaki mogući način da ostaje vezan uz mjesto šefa države.

Kritiziran od opozicije koja je sve više naoružana i spremna za borbu, ugušen sankcijama arapskih i zapadnih zemalja, te, napušten od nekih dosadašnjih važnih saveznika kao što je bio Hamas, sirijski režim će završiti, ne u kratko roku nego dulje, ali kao onaj u Libiji osim ako, kako smo već ovdje pisali spekulirajući o mogućim scenarijima raspleta krize, neka grupa generala ne otfikari al-Asada munjevitim vojnim udarom kako bi započeli pregovore s pobunjenicima i spasila vlastite skalpele.