Na prvi pogled čini se da je trenutno u Hrvatskoj ne postoji tema oko koje možemo postići konsenzus: je li prvi narodni referendum uistnu narodni kada je do njega došlo vještim manipulacijama i dezinformacijama pa sukladno tome bacamo li 48 milijuna kuna u vjetar ili poštujemo volju građanki i građana, što znači jednakost pred zakonom i je li okosnica braka mogućnost reprodukcije te tko određuje što jest prirodna obitelj, a što nije.

Ipak, kada malo dublje zakopamo, unatoč činjenici što su neke paralelne mijene u društvu koje utječu na prava građana i građanki svih spolnih orijentacija prošle gotovo neopaženo u medijskom i javnom prostoru, ono oko čega, čini se, možemo postići konsenzus (jer brojke sa zavoda za zapošljavanje ne lažu) jest da je obitelj u Hrvatskoj uistinu ugrožena. Pitanje je samo tko je ugrožava?

Povijesna, ali i recentna zbivanja u drugim europskim državama nedvosmisleno ukazuju na tendenciju da u jeku ekonomske krize u političkoj areni zabljesnu dotad uglavnom marginalne radikalne, desne i konzervativne grupacije koje populističkom retorikom te okrivljavanjem manjinskih društvenih skupina za različite socijalne i sistemske probleme iznimno uspješno prikupljaju političke bodove. Stoga se ne treba iščuđavati što je i (već zakonom regulirano) pitanje tko smije sklopiti brak i gdje se to može upisati postalo daleko važnije od, primjerice, pitanja financiranja autonomnih skloništa za žene koje su preživjele partnersko nasilje, uvjeta rada na određeno, preraspodjele radnog vremena ili dobi odlaska u mirovinu.

Često se ponavlja kako na predstojećem referendumu trebamo glasati protiv jer će se možda već na sljedećemu odlučivati o našim pravima. Iako je to nažalost istina, i možemo očekivati da će se uskoro, primjerice, u pitanje dovesti i ženska reproduktivna prava, ono što treba biti jasno jest tvrdnja da nedopuštanjem uživanja jednakih prava različitim manjinskim skupinama, osim što ih direktno diskriminiramo, dokidamo i mogućnost solidarizacije i usredotočivanja na mnoga goruća pitanja te zajedničke borbe protiv štetnih tendencija, zakonskih regulativa i politika koje uistinu ugrožavaju sve naše obitelji.

U trenutku kada se bez stvarne javne rasprave usvaja dvadestak radnih i socijalnih zakona kojima se posredno i neposredno ugrožava položaj obitelji, prisiljeni smo trošiti zajedničku energiju, resurse i vrijeme na diskriminatorni referendum kojim će se zacementirati pravo većine nauštrb jedne manjinske skupine.

Izađimo sutra na referendum i glasajmo protiv diskriminacije, protiv neravnopravnosti i homofobije kako bismo prekosutra mogli zajedno raditi na očuvanju osnovnih socijalnih prava.

Solidarno,
udruge okupljene unutar Ženske fronte za radna i socijalna prava (Autonomna ženska kuća Zagreb, Babe, BRID (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju), Centar za ženske studije, CESI, Inicijativa za rad spremne, Kontra, Roda, ROSA, Sindikat umirovljenika Hrvatske, Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga, Zelena akcija, Ženska mreža Hrvatske) i Ženska sekcija SSSH.