Europski sud za ljudska prava donio je presudu u predmetu Bajić protiv Hrvatske u kojoj je utvrdio da je Republike Hrvatska povrijedila procesnu obvezu iz čl. 2. Konvencije (pravo na život) zbog toga što nije poduzela učinkovitu istragu smrti pacijentice zbog liječničke pogreške. Ovo je prva presuda Europskog suda protiv RH zbog nesavjesnog liječenja
Kako piše Slobodna Dalmacija, dr. Vuk Borčić je 1994. ponudio Peri Bajiću da će operirati njegovoj sestri F. Č. tumor abdomena ako obitelj za to ispuni 'obavezu', pa mu je brat bolesne F. Č. dao mu je za operaciju 5.000 njemačkih maraka. Nakon operacije obitelj je uvjeravao da F. Č. čeka još dug život, ali je dva dana kasnije žena je preminula.
Borčić je uvjeravao obitelji da je umrla od plućne embolije i da je na jetrima imala dva tumorna čvora, no nakon obdukcije članovi obitelji doznali su da je žena umrla od 'plućnog endema uzrokovanog akutnim otkazivanjem srca i krvotoka'.
Inače, dr. Vuk Borčić bio je član vještačkog tima Medicinskog fakulteta u slučaju Maškarin. Na suđenju u Rijeci pozvao kirurga Branka Popovića da bude džentlmen i prizna pogrešku pri operativnom zahvatu nad Miroslavom Maškarinom
Sud je utvrdio da Republika Hrvatska nije osigurala neovisan i nepristran sustav koji će se baviti pitanjima uzrokovanja smrti ili teških ozljeda zbog pogreške liječnika, što je dovelo do povrede prava iz Konvencije u ovom predmetu.
Sud je naveo kako je nadležno državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu koju je protiv liječnika podnio podnositelj, na temelju nalaza vještaka koji su radili na istom fakultetu (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) kao i prijavljeni liječnik.
Sud je primijetio da se upravo odluka državnog odvjetništva o odustajanju od kaznenog progona, a kasnije i odluka prvostupanjskog suda temeljila na tom vještačenju, koje se prema praksi Suda i hrvatskom pravu može smatrati pristranim. Sud razmatrao dojam pristranosti koji je sustav kaznenog gonjenja ostavio u javnosti prilikom odlučivanja da neće kazneno goniti liječnika za primanje mita i liječničku pogrešku, što je posljedično dovelo do povrede Konvencije.
Sud je utvrdio kako je domaći sustav (bolnica, Liječnička komora, državno odvjetništvo i sudovi) koji je bio suočen s optužbom za liječničku pogrešku koja je rezultirala smrću pacijentice zakazao. Mjere koje su poduzela sva tijela u sustavu ne mogu se smatrati učinkovitima budući da obitelj žrtve nije dobila jasan, brz i detaljan odgovor o okolnostima smrti pacijentice te da državna tijela u sustavu nisu reagirala promptno i na vrijeme.
