Nezaobilazni turistički adut Slavonije, Državna ergela Đakovo i Lipik, na svojoj rođendanskoj torti ugasit će uskoro čak - 511 svjećica! Zasvirat će veselo tamburice, a Đakovčani se prisjetiti kako se povijest počela pisati još tamo 1506. godine. Veza s gizdavim lipicancima i njihovim uzgojem krenula je 300 godina kasnije, početkom 19. stoljeća, i od tada su te tri stvari nerazdvojne - Đakovčani, ergela i lipicanci
'Lipicanci su na ponos i diku kako Slavonca i Šokca, domaćeg čovjeka, tako i Lijepe Naše. Oni su hrvatski brend. Za mene je to jedna od najljepših životinja na svijetu', priznaje nam 'friški' ravnatelj Državne ergele Đakovo i Lipik, veterinar po struci Mirko Damjanović.
Svojeg favorita i miljenika među 160 lipicanaca teško mu je izdvojiti. Svi su mu se jednako već uvukli pod kožu.
'Svaki je lijep na svoj način. Nemam favorita jer kada vidiš taj ponosni hod i držanje, to čovjek jednostavno ne može ne voljeti', diplomatski će on.
Najbolji pastusi odlaze na 'školovanje' u Đakovo
Na vlastite oči u to će se uvjeriti i svaki od 20.000 posjetitelja koji godišnje prošeću đakovačkim dijelom ergele, Pastuharnom u samom srcu grada, ili Ivandvorom nedaleko od njega, gdje slavonskom ravnicom bezbrižno galopira matično stado kobila sa svojim pomlatkom. Ondje se odgajaju i othranjuju generacije novih lipicanaca do njihove treće godine, kada se muška omad (mlado) seli u grad na 'školovanje', odnosno u Pastuharnu, na obuku i trening.
'Najbolji u startu, izabrani pastusi dolaze nam s Ivandvora s tri, četiri godine. Ovdje se uče na kontakt s čovjekom te jahanje i prezanje. Za jahanje je potrebna dresura minimalno do dvije godine, a sve ostalo zahtijeva i četiri do pet godina. Dosta dugo vremena treba da se sljube konj i čovjek jer su to dva živa bića koja na predstavama trebaju disati jednako kako bi sve izgledalo lijepo, uvježbano i senzacionalno', opisuje nam ovaj veterinar odgoj hrvatskih lipicanaca koji su zbog svoje ljepote i stasa očarali mnoge poznate i u svijetu.
Kraljevska obitelj ih obožava
Na popisu njihovih ljubitelja je i britanska kraljevska obitelj koja ih je već dva puta počastila svojim posjetom. Graciozan i elegantan nastup đakovačkog četveroprega s lipicancima bez daha je na otvorenju Olimpijskih igara ostavio kraljicu Elizabethu II. Ona je tada poželjela doći u Đakovo, a stigla je s princem Philipom i princezom Anne 1972.
Prošle godine đakovačke lipicance obišla je i Camilla, vojvotkinja od Cornwalla, tijekom posjeta Hrvatskoj s princem Charlesom. U jahaonici je gledala i polusatnu konjičku predstavu s uvježbanim i dresiranim lipicancima koji u Đakovu nisu novost, nego rade po uzoru na one poznate bečke.
'Izvodimo sada quadrillu, a program je osmislio naš trener Geza s četiri jahača, te rad dva jahača u paru, dok program sa zapregama obuhvaća posebne točke jednopregom, dvopregom i četveropregom. Predstave su višejezične, na hrvatskom, engleskom i njemačkom, što ovisi o publici. Tako ona može dobiti cjelovitu sliku ergele, svega što imamo i onoga što radimo', nastavlja Damjanović.
Dresura im podiže cijenu
A upravo je dresura ono čime ovi konji postižu svoju cijenu na tržištu.
'Nije riječ o nekim velikim i pretjeranim cijenama jer, nažalost, vidjeli smo da konji na našem tržištu nemaju preveliku vrijednost zbog niske platežne moći. Prodajemo one koji su nam isključivo višak, imamo tih rodova više pa nam ne trebaju tolike jedinke. Konj s kojim ništa nije rađeno ima manju cijenu dok se ona povećava ako je dresiran, služi za jahanje ili prezanje u kočije ili ako je pepinjer, odnosno u rastu', objašnjava principe rada Državne ergele Đakovo i Lipik njegov ravnatelj.
Na njihovim službenim stranicama trenutno je najskuplje oglašeni lipicanac Montenegra koji se oždrijebio u proljeće 2010. godine, a prodaje se za 3500 eura. Za cijene nekih valja ih posebno pitati.
'Imamo upita iz cijele Europe, a naši konji su u Austriji, Sloveniji, Slovačkoj, Mađarskoj i Poljskoj. Prodali smo ih i privatnim ergelama u Srbiji. Nedavno nam je stigao dopis iz Rusije. Zainteresirali su se za jednog našeg konja, napisali su što traže, koje veličine te zamolili da im pošaljemo i snimku kako izgleda tijekom jahanja', kaže nam Damjanović, napominjući kako postoje čak i lipicanci u Južnoafričkoj Republici te Americi porijeklom iz Hrvatske, a riječ je o rodovima kojih ovdje više nemaju.
vezane vijesti
Krajem prošle godine uzgoj lipicanaca u državnoj ergeli pod preventivnu zaštitu stavilo je hrvatsko Ministarstvo kulture. Na tome ovdje ne misle stati jer nakon stjecanja statusa kulturnog dobra cilj im je, s ostalim europskim ergelama i privatnim uzgajivačima lipicanaca, prijaviti ove konje za UNESCO-vu zaštitu.
