Sićušna kapsula koja je ispala iz kamiona koji je putovao u australski Perth privukla je pozornost svijeta, ali stručnjaci kažu da stotine radioaktivnih materijala nestane svake godine
Ako je pronalazak sićušne radioaktivne kapsule koja je nestala u golemoj australskoj divljini bilo poput pronalaženja igle u plastu sijena, barem je igla vikala - "evo me!", kaže dr. Edward Obbard.
Veličine samo 8 mm sa 6 mm, koliko je velika i kovanica od 10 australskih centi, kapsula je ispala iz kamiona na putu od rudnika Rio Tinto u regiji Pilbara u zapadnoj Australiji do Pertha, što je izazvalo šestodnevnu potragu kroz 1400 km pustinjske rute.
Vlasti su odmah upozorile da bi cezij-137 u kapsuli mogao izazvati opekline ili bolest od zračenja i da bi stajanje unutar jednog metra od nje bilo jednako primanju 10 rendgenskih zraka u sat vremena.
Obbard, viši predavač nuklearnog inženjerstva na Sveučilištu u Sydneyu, kaže da se radilo o nekoj drugoj otrovnoj tvari, primjerice nervnom agensu novičok, da kapsula nikada ne bi bila pronađena. Ali radioaktivni materijali, po svojoj prirodi, emitiraju zračenje koje ih čini vidljivima.
'Radioaktivno zračenje kao da govori - 'evo me'. Ne bih rekao da je lako, ali puno je lakše nego tražiti komadić toksičnog materijala koji ne zrači', kaže Obbard.
Potraga za nestalom kapsulom zaokupila je svjetsku maštu, ali Obbard kaže da godišnje ima i oko 100 slučajeva nestanka radioaktivnog materijala, piše Guardian.
Komad radioaktivnog materijala koji nije reguliran, to jest nije pod nekom vrstom vlasti ili nadzora, poznat je i kao 'napušteni izvor'. I dok je Australija visoko regulirana zemlja, imala je vlastite 'napuštene izvore'.
Godine 2019. mjerač vlage s radioaktivnom jezgrom ukraden je iz vozila u australskom Ipswichu. Obbard kaže da, koliko on zna, nikada nije pronađen. Slična krađa izvedena je u Campbelltownu 2016.
U 2013. dogodila su se četiri odvojena incidenta gdje su radioaktivni materijali zapeli u dijelu opreme na moru i 'smatraju se nepovratnima'.
Prema Australskom registru radijacijskih incidenata, gubitak, krađa ili pronalazak radioaktivnih izvora događa se svake godine. U 2020. zabilježen je jedan incident, šest 2019., još jedan 2018., četiri 2017. i nevjerojatnih 15 2016. Od toga 10 se odnosilo na pronalazak bolničkog otpada niske razine radijacije.
U jednom slučaju navodi se pak da je radiokativni materijal nestao u tranzitu. 'Na kraju je stigao u skladište transportne tvrtke u Sydneyu - devet dana nakon što je otpremljen', stoji u izvještaju.
U zadnjih 10 godina više od 1000 incidenata diljem svijeta
A ovo su samo incidenti koji su zabilježeni u Australiji. Globalno gledano, baza podataka o incidentima i trgovini Centra za studije neširenja nuklearnog oružja pokazuje da je od 2013. bilo 1.205 incidenata s 'nuklearnim i drugim radioaktivnim materijalima izvan regulatorne kontrole'.
Jedan od najpoznatijih međunarodnih incidenata dogodio se 2001. godine kada je troje ljudi iz sela Lia u Gruziji pronašlo dva užarena metalna predmeta dok su skupljali drva za ogrjev u obližnjoj šumi. Koristili su te objekte, za koje se kasnije pokazalo da su napušteni izvori radioizotopa, kao grijače kada su provodili hladnu noć u toj šumi. U roku od nekoliko sati, pojedinci su se požalili na mučninu, glavobolju, vrtoglavicu i povraćanje.
Druge radiološke nesreće diljem svijeta istražuje Međunarodna agencija za atomsku energiju.
'Ovakvi događaji su relativno uobičajeni', kaže Obbard. 'Čini se užasnim, ali radioaktivni izvor je samo komad industrijske opreme, a dijelovi industrijske opreme stalno nestaju … nuklearna je industrija zapravo prilično jedinstvena po tome koliko je se pažljivo prati i nadzire', dodaje.
Naglasio je kako su ljudi na priču o sićušnoj izgubljenoj kapsuli uglavnom reagirali 'dobronamjerno i pozitivno', s tek ponekim komentarom punim 'ironije i ruganja', ali da nije bilo puno histerije.
Kazna za izgubljenu radioaktivnu kapsulu 'smiješno niska'
Australska agencija za zaštitu od zračenja i nuklearnu sigurnost i Australska organizacija za nuklearnu znanost i tehnologiju poslali su stručnjake i posebnu opremu da pronađu kapsulu. Jedno od vozila koje je nosilo specijaliziranu opremu otkrilo je zračenje dok je putovalo brzinom od 70 km/h, a zatim su korišteni prijenosni detektori kako bi pobliže detektirali točnu lokaciju. Oko mjesta na kojem je kapsula pronađena uspostavljena je zona od 20 metara, a dok su vlasti su provjeravale područje zbog kontaminacije, kapsula stavljena u olovni spremnik i prevezena u Perth.
Australski premijer Anthony Albanese bio je kritičan prema novčanoj kazni koja bi mogla biti naplaćena, jer prema zakonu iz 1975. godine to u Zapadnoj Australiji može biti najviše 1000 dolara za propust sigurnog skladištenja ili prijevoza radioaktivnog materijala. Albanese je tu brojku nazvao 'smiješno niskom', a vlasti Zapadne Australije rekle su da će je razmotriti.
Iz tvrtkeRio Tinto, čija je kapsula izgubljena tijekom prijevoza, poručiili su u potpunosti surađivati s istragom i ponudili su nadoknaditi troškova potrage.
Albanese je u četvrtak rekao da je 'prilično nevjerojatno' to što su pronašli kapsulu. +Hvala nebesima... jer je to bila tako čudna priča, zar ne? Mala radioaktivna, sićušna stvarčica koju su tražili, poput igle u plastu sijena. Nisu je trebali niti izgubiti', rekao je tijekom intervjua za radio stanicu u Perthu.