Praksa prema kojoj se filmove ocjenjuje i procjenjuje prema stupnju nasilja, golotinje, teme i shodno tome dijele pripadajuće oznake, može u očima prosječnog konzumenta djelovati sasvim dovoljno. No iz Švedske, kako piše Guardian, stižu novi kriteriji prema kojima će se filmovi odsad ocjenjivati ovisno o kvalitetnom prikazu ženskih likova
Tzv. 'Bechdelov' test podrazumijeva da u filmu moraju postojati barem dva ženska lika koji međusobno razgovaraju o bilo kojoj temi, osim o vezama s muškarcima. Tek tada film može dobiti najvišu ocjenu A. Primjerice, tom kriteriju ne odgovaraju ni blockbusteri kao što su trilogija 'Gospodara prstenova', 'Društvena mreža', 'Pulp Fiction', svi filmovi iz serije 'Ratovi zvijezda' …
Švedski filmski institut podržava inicijativu, a praksa se polako širi. Tako će tamošnji TV kanal Viasat Film nedjeljom prikazivati samo filmove koji su prošli Bechdelov test, kao što su 'Čelična Lady', 'Igre gladi'… Kinodvorana Bio Rio u Stockholmu također usvaja novi sustav ocjenjivanja, a direktorica Ellen Tejle tvrdi da se uvjerenja o ulozi žene u društvu formiraju, među ostalim, i zato što se na ekranima rijetko vide 'ženski superheroji (ili superjunakinje) ili žene profesori'. Dodala je da cilj inicijative 'gledati više ženskih priča u kinima' te podići svijest o tome kako se žene prikazuje u filmovima.
Test je dobio ime prema Alison Bechdel, američkoj autorici stripova koja je sustav uvela u svom komičnom stripu 'Dykes to Watch Out' iz 1985. Test se objašnjava kao jednostavan način procjene aktivne prisutnosti ženskih likova u filmovima, točnije, s ciljem da se ocijeni koliko su ženski likovi na filmu zaokruženi i upotpunjeni.
U Švedskoj se potez objašnjava kao nova strategija borbe za jednakost spolova, a pravobranitelj za oglašavanje redovito prati seksističke ispade u reklamama i sankcionira kompanije koje koriste rodne stereotipe.
Inicijativa je u međuvremenu privukla i niz kritika. Tako filmski kritičar Hynek Pallas tvrdi da ionako ima 'previše filmova koji prođu Bechdelov test, a koji nimalo ne pridonose društvu jednakosti' te da 'ima niz drugih filmova koji su sjajni' iako nisu prošli test. Također, smatra da Švedski filmski institut ne bi trebao poručivati autorima što treba, a što ne treba uključiti u radnju filma. Fizičarka Tanja Bergkvist tvrdi da se radi još jednom odrazu 'švedske zaluđenosti rodom'.
Prema recentnim istraživanjima u SAD-u, nije se u posljednjih šezdeset godina mnogo toga napravilo za ravnopravnost spolova u filmu. Primjerice, u 2011. bilo je tek 33 posto ženskih likova u filmovima, a protagonistica je bilo tek 11 posto, tvrde iz Centra za studije o ženama na televiziji i filmu iz San Diega.
Jedna druga studija sa Sveučilišta u Pennsylvaniji na temelju 855 filmova nastalih između 1950. i 2006. tvrdi da postoji dvostruko veća vjerojatnost da se ženski lik pojavu u seksualno eksplicitnim scenama, dok se muškarce radije prikazuje u scenama nasilja.
