U prosincu 2010. prva dama Francuske Carla Bruni sjedila je za bogatom trpezom Elizejske palače s Asmom al-Asad, ženom sirijskog vođe Bašara al-Asada. Dok su dame sramežljivo pratile razgovor muževa gutajući fine zalogajčiće, jedan je fotograf iskoristio prigodu da ih snimi za francuske modne magazine. Uostalom, zar nije bilo riječ o dvijema božicama visoke mode – bivšem talijanskom supermodelu i srednjoistočnoj prvoj dami koja obožava Chanel?

Dok su Sarkozyjevi batleri bračnom paru Asad u pozlaćenim čašama servirali sok od naranče, neki su diplomati negodovali zbog Sarkozyjeva dodvoravanja diktatoru optuživanom za držanje političkih zatvorenika, brutalnost i mučenja. Ali za predsjednika koji cijeni ulogu fotogeničnih supruga u politici, Asma je bila dobrodošlo pokriće. Nekoliko dana nakon pariškog ručka, jedan se tuniški prodavač povrća zapalio, najavivši Arapsko proljeće.

'Kada bismo ga uvjeravali da je al-Asad jedan od najgorih tiranina, Sarkozy bi rekao: 'On štiti kršćane, a s tako modernom ženom ne može biti potpuno loš'', sjeća se bivši francuski ministar vanjskih poslova Bernard Kouchner

Presudna za pozitivan imidž Sirije

Prije nego što je njezin suprug na mirnu sirijsku revoluciju odgovorio brutalnim pokoljima, prije nego što je Sirija počela srljati u sukobe s tisućama mrtvih i desetinama tisuća izbjeglica, zapadni su mediji Asmu al-Asad, 37-godišnju majku troje djece, rutinski opisivali kao elegantnu i inteligentnu, presudnu za pozitivan imidž Sirije. Glamurozna, šarmantna i obrazovana, s londonskim naglaskom, znanjem nekoliko jezika i modno osviještena, bivša bankarica bila je miljenica Zapada. Objedovala je s Angelinom Jolie i Bradom Pittom i zajedno s prelijepom jordanskom kraljicom Ranijom bila arapska superzvijezda. U Damasku je večerala s mužem u restoranima i gajila imidž modernog para koji radije živi u apartmanu, nego u predsjedničkoj palači. Pariz je oduševila dugim govorom o kulturi bez napisanog teksta, šarmirajući i današnju predsjednicu MMF-a Christine Lagarde. Hvalili su je kao borca za ženska prava, bolje obrazovanje i liberaliziranje sirijske ekonomije.

Kći prijatelja obitelji al-Asad, sirijskog kardiologa Fawaza Akhrasa, i bivše diplomatkinje Sahar Otri al-Akhras, Asma je rođena i školovana u Londonu, a nakon studija informatike i francuske literature, u Deutsche Bank Grupi kratko je radila kao analitičarka. S deset godina starijim Bašarom zbližila se 2000. za ljetovanja u Siriji i vjenčala u prosincu, u godini kada je suprug preuzeo predsjedničku dužnost od preminulog oca Hafeza el-Asada. Pripada skupini muslimana Sunita, dok je Bašar iz skupine Alavi, koja pripada Šijitima, no oboje su sekularnog svjetonazora. Da stariji diktatorov brat Basil nije 1994. poginuo u saobraćajnoj nesreći, dugogodišnji sirijski vođa nikada ne bi mlađega sina postavio za nasljednika, te bi Bašar možda i danas radio kao oftalmolog u Londonu, u zanimanju – kako je u razgovoru za Vogue rekla Asma – 'koje traži preciznost, a nema mnogo krvi'.

Lojalna supruga čudovišta

Francuski Elle prvu je damu Sirije izabrao za 'ženu s najviše stila u svjetskoj politici', za Paris Match je bila 'arapska Lady Di' i 'zraka svjetla u zemlji punoj sjena', za londonski Sun 'seksi Britanka koja je ugrijala Siriju', a za američki Vogue 'pustinjska ruža'. Štoviše, u ožujku prošle godine Vogue je Asmi posvetio ulizivačku cover-story opisujući je kao 'najsvježiju i najprivlačniju prvu damu, mladu i vrlo šik', koja strast za cipelicama Christiana Louboutina vješto spaja s dobrotvornim radom i misijom 'paljenja svjetla kulture i sekularizma u eksplozivnoj regiji'. 'U obitelji u svemu glasamo po strogom demokratskom principu', izjavljivala je u Vogueu. Uz priču o dizajnerskim torbicama, privatnim zrakoplovima i vožnji SUV-om ulicama Damaska bez tjelohranitelja, Asma je modnom magazinu povjerila da je njezina glavna zadaća 'promijeniti način razmišljanja šest milijuna Sirijaca mlađih od 18 godina' i ohrabriti ih da budu 'aktivni građani'. Bilo je to u vrijeme kada je Sirija prokrvarila, te su reakcije javnosti bile tako žestoke da je tekst netragom nestao iz internetskog izdanja američke modne biblije. U svijetu modnih krpica, ni glavnu urednicu Annu Wintour nije zanimala krv, dok nije počela teći potocima.

U vrijeme kada se Zapad pokušavao nagoditi s Bašarom al-Asadom, prvu su damu doživljavali kao diktatorovu jamčevinu, govoreći: 'Nečega ima u tom čovjeku kada se oženio takvom ženom.' Danas, pak, pitaju zašto se tako obrazovana i elegantna žena udala za čudovište kao što je Bašar. Nešto s njom nije u redu, kažu, prateći je kako stoji uz muža, dok se njegova vojska brutalno obračunavala s pobunjenicima u Homsu, rodnom gradu Asminih predaka.

Iza svakog uspješnog diktatora stoji žena u Louboutinkama

Objašnjavajući njezinu poziciju, neki se prisjećaju 'Kuma' Maria Puzza, uspoređujući stvarnu mafijašku obitelj Asad s literarnim Corleoneima. Kao što je Michael Corleone bio okrutniji od oca, tako ni Bašar ne bira krvava sredstva u zaštiti interesa klana. Poput Michaelove supruge Kay, i Asma je kao autsajder upala u obitelj odgovornu za povijest brutalne i opresivne diktature, ali za razliku od gospođe Corleone, koja se distancirala od muža – nakon privremene šutnje i glasina da je u veljači pobjegla s djecom iz Sirije, prva se dama u nekoliko navrata pojavila u Damasku na velikim pro-Asadovim skupovima i britanskom Timesu poslala poruku da je njezin suprug 'predsjednik svih Sirijaca, a ne samo frakcije'.

Primjeri žena diktatora palih tijekom arapskog proljeća dokazuju da iza svakog uspješnog diktatora stoji žena u Louboutinkama. U dobru (pustošenje Diorovih butika, arheološki artefakti kao kućni dekor, odlazak na sladoled u St. Tropez), kao i u zlu (bježanje iz zemlje nakon krvavih pobuna s ciglicama zlata). Gospođa al-Asad nije pobjegla, ali je Zapad trpa u isti koš s odbjeglom Safiom Gadafi i bahatom kćeri Aishom, libijskomClaudiom Schiffer, kao i s bivšom egipatskom prvom damom Suzannom Mubarak i bivšom frizerkom Leilom Trabelsi, ženom svrgnutog tuniskog predsjenika Zine El-Abidine Ben Alija. Dok je gospođa Mubarak zgrnula bogatstvo mjereno milijardama dolara u zemlji u kojoj 40 posto stanovnika ima manje od dva dolara dnevno, Leila Trabelsi je, prema pisanju britanskog Guardiana, zajedno s obiteljskim mafijaškim klanom kontrolirala 30 do 40 posto tuniške ekonomije, pa je u usporedbi s ove dvije žene Imelda Marcos sa svojih 3000 pari cipela prava amaterka.

No gospođa al-Asad postigla je nezamislivo za ženu u arapskom svijetu: u nekoliko navrata i sam je predsjednik javno priznao da se u svim važnim pitanjima savjetuje sa suprugom. Sada se otkriva da je moćnija i od predsjednikove sestre Bushre, jedne od najmoćnijih i najokrutnijih članova klana, te je Zapad dojučerašnjoj modnoj ikoni skinuo pozlatu, proglasivši je 'modnim licem tiranije', ponavljajući tvrdnje sirijske opozicije da je Maria Antoaneta novog doba.

Ženama diktatora arapskog proljeća, kaže jedan francuski stručnjak, zajednička je mržnja naroda, bezobzirno bogatstvo, dizajnerska garderoba i tzv. 'feminizam' kontroliran od strane države. Ili, kao u slučaju Asme al-Asad, dobrotvorni rad kao pokriće brutalne stvarnosti režima.

One tako ostaju uz muževe, jer ni ranije narod nije vjerovao u njihovu iskrenu humanost.