Osam mjeseci nakon što je prvi put sjeo u avion da bi svjedočio na Haaškom sudu, 54-godišnji Osječanin Jozo Knežević živi sa samo jednim obrokom dnevno. Čudno, kaže, jer su ga mjesec i pol uoči obveznog svjedočenja, kako kaže, 'šopali' hranom kako bi uopće mogao stati na noge i biti spreman za svjedočenje protiv ratnog zločinca Gorana Hadžića.
'Nisam niti znao kako ću dobro jesti tih mjesec dana, a što mi je još važnije, dobivati potrebne lijekove i vitamine. Policijski inspektor i predstavnici Crvenog križa donosili su mi juhe, graha, bilo je tu svakakve hrane i stvarno sam se udebljao za tih mjesec i pol, dobio sam desetak kilograma.
No, kad sam se vratio iz Haaga, nisam nikome više trebao, osim Crvenom križu koji me i dalje hrani jednom dnevno. Iako je bilo riječi da će mi nakon svjedočenja biti riješen stambeni prostor, jer sad živim u stanu koji mi je prijatelj dao na korištenje, vlažnom toliko da otpada žbuka sa zidova, od toga nema ništa, ispričao je Knežević za Glas Slavonije kojeg je država, kaže, prevarila još jedanput skinuvši ga s opskrbnine od 1.100 kuna. Ipak, dok ne dobije novac od socijalne skrbi, nema od čega živjeti.
K tome, u stanu već mjesecima nema ni vode ni struje pa ironično kaže da ne mora ni kupovati hranu koju bi kuhao, jer nema na čemu pripremiti jelo.
Nije Goran Hadžić jedini protiv kojeg je svjedočio Jozo Knežević. Sjeo je na klupu za svjedoke i protiv čovjeka koji mu je ubio roditelje u Tenji, a od države je dobio samo dvije stvari.
' Dva mrtvačka sanduka i dvije zastave, to sam dobio, ništa više. Nakon svjedočenja u Haagu bio sam pohvaljen kao najbolji svjedok i dobio sam zahvalnicu. Ne znam samo što ću sad s njom. Ne mogu je nit' potpalit' nit' pojest' , ironično zaključuje Knežević.
