Odvjetnica Vesna Alaburić, koja je pred sudom u Haagu branila Milivoja Petkovića, u prvoj reakciji na presudu Radovanu Karadžiću kaže da se to moglo i očekivati.

'Zapravo je bilo iznenađujuće to što prvostupanjska presuda nije bila doživotni zatvor, zbog svih presuda koje su se odnosile na iste zločine i koje su izrečene ranije drugim okrivljenicima. Sve se sudilo po udruženom zločinačkom pothvatu, a Karadžić je bio predsjednik Republike Srpske - utoliko se očekivalo da će dobiti doživotni zatvor. Zbog toga me ovo preinačenje ne iznenađuje', kazala je odvjetnica Alaburić za tportal.

Odvjetnica Nika Pinter, koja je u Haagu branila Slobodana Praljka, na istom je tragu.

'S obzirom na sve presude koje su dosad bile izrečene u odnosu na Srebrenicu, Sarajevo i uopće na BiH i na silne osude koje su izrečene, teško je bilo vjerovati da će Karadžić biti oslobođen. Ne mogu reći da sam nešto očekivala, ali nisam iznenađena doživotnom kaznom zatvora, jer ako su Galić i Tolimir dobili doživotnu, kao odgovorni za zločine u BiH, teško je bilo očekivati da će Karadžić dobiti manje od onih koji su hijerarhijski bili ispod njega. Osim toga, bilo je jasno da će doći i do osude politike u BiH koja je dovela do rata', kaže odvjetnica Pinter za tportal.

Pravila dopuštaju mogućnost da se ide na preispitivanje i na reviziju današnje presude, ukoliko obrana nađe neku novu činjenicu, koja se naknadno pojavila a relevantna je za obnovu postupka. No Nika Pintar ne smatra da je to izgledno.

Napominje da neke posebne satisfakcije u ovom slučaju ne može biti, s obzirom na okolnosti, no misli da će 'obitelji žrtava barem vidjeti da Sud i svijet osuđuju to što se zbivalo u Srebrenici i u Sarajevu'.

Izricanjem pravomoćne presude Karadžiću okončan je pravosudni postupak koji praktično traje od 1995. godine kada je objavljena i potvrđena prvotna optužnica protiv osobe koja slovi za inspiratora i čelnika 'projekta' što je doveo do masovnih stradanja i etničkih progona u BiH i rezultirao genocidom nad Bošnjacima u Srebrenici, piše Hina. U prvostupanjskom postupku, Karadžić je osuđen na 40 godina zatvora.

Psihijatar podrijetlom iz crnogorskog planinskog sela Petnice koji je svoju karijeru izgradio u Sarajevu, politički se aktivirao potkraj 80-ih godina prošlog stoljeća na valu nastojanja Slobodana Miloševića da bivšu Jugoslaviju sa što većim dijelom njezina teritorija prekroji u veliku Srbiju.

Postao je prvo čelnikom Srpske demokratske stranke (SDS) u BiH, a nakon početka rata u BiH i predsjednikom samoproglašene republike srpskog naroda uspostavljene na teritoriju s kojega je cilj bio protjerati sve Bošnjake i Hrvate.

Karadžić je godinama bio neprikosnoveni politički autoritet među bosanskim Srbima, sve dok se s pozicije predsjednika Republike Srpske nije bio primoran povući 1995. pod pritiskom američke diplomacije, odnosno tadašnjeg posrednika SAD-a u mirovnim pregovorima o BiH Richarda Holbrookea.

Iako tužiteljstvo ICTY-a odmah nakon toga protiv njega podignulo optužnicu, Karadžić je ostao na slobodi sve do 21. srpnja 2008. godine kada je uhićen u Beogradu gdje je godinama živio prerušen u bizarni lik nadriliječnika Dragana Dabića.

Nakon 499 dana, 40 godina

U Scheveningen je prevezen 30. srpnja 2008. godine. Suđenje koje je počelo u listopadu 2009. potrajalo je 499 dana i imalo čak 586 svjedoka.

Prvostupanjska presuda kojom je prije nepune dvije godine, 24. ožujka 2016., proglašen krivim za ratne zločine i osuđen na 40 godina zatvora izrečena mu je temeljem optužnice koja ga je teretila po dvije točke za zločin genocida, po pet točaka za zločine protiv čovječnosti i po četiri točke za kršenje zakona i običaja ratovanja što su ih počinile snage bosanskih Srba tijekom rata u BiH od 1992. do 1995. godine.

Raspravno vijeće zaključilo je da je Karadžić počinio te zločine sudjelovanjem u četiri udružena zločinačka pothvata s ciljem da se bosanski Muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo. Činili su to zločinima u općinama diljem BiH te širenjem terora među civilnim stanovništvom Sarajeva pucanjem iz snajpera i granatiranjem.

Kao udruženi zločinački pothvat okvalificirana je i kampanja uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) za taoce kako bi se NATO odvratio od zračnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba. Udruženi zločinački pothvat odnosi se i na plan za uklanjanje bosanskih Muslimana iz Srebrenice u srpnju 1995. godine.

Raspravno vijeće ICTY-a u prvostupanjskom je postupku proglasilo Karadžića krivim za genocid na području Srebrenice 1995. godine i za progon, istrebljivanje, ubojstva, deportacije, nehumana djela odnosno prisilno premještanje stanovništva, teroriziranje civila, protupravne napade na civile i uzimanje talaca. Tom je presudom oslobođen krivnje po optužbi za genocid u drugim općinama u BiH.

Nakon izricanja presude ovlasti za Karadžićev slučaj prebačene su na novi mehanizam - MICT, kojem su se i Karadžićeva obrana i tužiteljstvo žalili na presudu. Rasprave su održane tijekom prošle godine.

Žalbeni postupak obilježile su, dosad bez presedana, izmjene u sastavu sudskog prizivnog vijeća.

Na Karadžićev zahtjev za izmjenama sudaca zbog navodne pristranosti, odnosno sudjelovanja u donošenju presuda kojima su viši politički i vojni dužnosnici bosanskih Srba osuđeni na dugogodišnje kazne, sudac Theodor Meron koji je obnašao i dužnost predsjednika ICTY-a i MICT-a sam povukao iz vijeća kako bi se izbjeglo odugovlačenje donošenja pravomoćne presude. Zamijenio ga je Portugalac Ivo Rosa.

Vijeće koje je presudilo Karadžiću tako su činili predsjedavajući Vagn Prüsse Joensen te suci William Hussein Sekule, José Ricardo de Prada Solaesa, Graciela Susana Gatti Santana te Ivo Nelson de Caires Batista Rosa.

'Pritisak Rusije'

Najava izricanja sudskog pravorijeka u slučaju Karadžić u BiH i u cijeloj regiji ponovo je potaknula rasprave o karakteru rata od 1992. do 1995. godine, ali i različita očekivanja od te presude, pri čemu su smjene u sudskom vijeću potaknule nagađanja da bi Karadžić čak mogao biti oslobođen.

“U kuloarima MICT-a se govori o tome da Rusija itekako vrši pritisak, ne samo na suce već na cjelokupan UN-ov sustav kako bi se Karadžić i Mladić oslobodili. Cijela ova priča koja je nastala smjenom sudaca iz vijeća kad su u pitanju i Mladić i Karadžić daje nam za pravo da izražavamo sumnju u sve ovo što se zbiva”, kazao je u siječnju za Balkansku istraživačku mrežu Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida u BiH.

Nešto ranije ovog mjeseca kazao je pak kako je najmanje što žrtve očekuju potvrda pravostupanjske presude, ali je istaknuo kako bi pravda u cijelosti bila zadovoljena jedino ukoliko prizivno vijeće prihvati žalbu tužiteljstva na prvostupanjsku odluku kojom je odbačena optužba za genocid u drugim općinama osim Srebrenice.

To bi neminovno vodilo i ka izricanju najteže, doživotne kazne zatvora Karadžiću, što tužiteljstvo u svojoj žalbi i traži.

Na popisu općina za koje tužiteljstvo MICT-a tvrdi da su bile poprište genocida su i Bratunac, Foča, Ključ, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.

Prizivno vijeće MICT-a također će se trebati ponovo očitovati o optužbama tužiteljstva o koordinaciji između Karadžića i vlasti u Srbiji jer, prema prvostupanjskoj presudi, Milošević nije bio član udruženog zločinačkog pothvata.

Karadžićev odvjetnik Goran Petronijević za srbijanske je medije kazao kako je uvjeren u oslobađajuću presudu "ukoliko će drugostupanjsko vijeće dokaze sagledavati s pravnog, a ne političkog stajališta".

"Ukoliko bude bilo kakvog pravnog i pravičnog odlučivanja, sagledavanja dokaza i činjenica koje su se pred Haaškim tribunalom tijekom postupka mogle vidjeti, mi smo potpuni optimisti da drugostupanjska presuda mora biti mnogo, mnogo bolja od ove, pa i oslobađajuća", kazao Petronijević.

Naglasio je kako je obrana u žalbi insistirala da drugostupanjsko vijeće posebice obrati pozornost na nedostatnost svih dokaza koji se Karadžiću stavljaju na teret, posebice u odnosu na genocid u Srebrenici.