Priopćenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih, koju vodi Gordana Buljan-Flander prenosimo u cijelosti:

'Smatramo da je nedopustivo da se javna riječ i javni prostor koriste za iskrivljeno i neistinito informiranje javnosti. Stručnjaci Poliklinike i Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba kao zdravstvena ustanova specijalizirana za zaštitu zlostavljane i zanemarene djece u protekla dva i pol mjeseca izložena je prozivanju preko nekih portala te napadima preko društvenih mreža. Ti pritisci i prijetnje koje nam upućuju pojedini roditelji nezadovoljni nalazima koji nisu pisani po njihovim željama otežavaju redovni rad naše ustanove te s obzirom da se ne možemo javno braniti i komentirati niti jedan slučaj konkretno, jedino što je Poliklinika mogla poduzeti za zaštitu naše ustanove i naših djelatnika jesu pravne radnje.

Slijedom toga doneseno je rješenje kojim je određena privremena mjera kojom se zabranjuje jednom portalu objavljivati sadržaje u kojima se iznose informacije koje se odnose na dostojanstvo, profesionalni rad i profesionalna dostignuća Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i ravnateljice prof. dr. sc. Gordane Buljane Flander.

Stručnjaci Poliklinike izloženi su pritiscima roditelja nezadovoljnih nalazima

Nažalost, ovo nije prvi puta da smo mi stručnjaci Poliklinike, zdravstvene ustanove specijalizirane za zaštitu zlostavljane i traumatizirane djece, izloženi pritiscima od strane roditelja nezadovoljnih nalazima, posebno kada se tijekom dijagnostičkih i terapijskih postupaka u koje je uključeno dijete u Poliklinici dobiju podaci o njihovim neadekvatnim i/ili zlostavljajućim ponašanjima prema vlastitoj djeci. Koliko god možemo razumjeti da im nije lako čuti niti prihvatiti kako griješe u postupanju prema svojoj djeci, to nama ne može biti razlog da „zažmirimo“ i odustanemo od zaštite djece dostavljanjem obavijesti o podacima koji su tijekom provođenja zdravstvenih usluga za dijete dobiveni na daljnje postupanje nadležnim institucijama. To nam je zakonska, profesionalna, etička i ljudska obaveza, kao i svim ostalim zdravstvenim radnicima u drugim područjima zdravstvene zaštite (pedijatri, obiteljska i školska medicina, specijalisti ostalih specijalnosti koji se bave djecom) te svih stručnjaka koji rade s djecom u drugim sustavima (socijalna skrb, obrazovanje, policija, pravosuđe i drugi).

U posljednjih 5 godina poslali smo 982 obavijesti MUP-u o sumnji na zlostavljanje ili neadekvatna postupanja prema djeci

S obzirom da Poliklinika ne vodi evidenciju o broju poslanih obavijesti o sumnji na kršenje dječjih prava nadležnim institucijama, tražili smo od MUP-a te podatke te smo dobili odgovor da smo u periodu od 2016. do danas, dakle proteklih 5 godina, samo MUP-u poslali 982 obavijesti o sumnji na zlostavljanja i/ili neadekvatnih postupanja prema djeci.

U Hrvatskoj su djeca najviše izložena nasilju u obitelji

Djeca su izložena zlostavljajućim postupcima najčešće od strane njihovih roditelja kao što potvrđuju podaci relevantnih istraživanja i u svijetu i kod nas. Prema istraživanju BECAN – Balkan Epidemiological Study on Child Abuse and Neglect (hrv. Balkanska epidemiološka studija o zlostavljanju i zanemarivanju djece) Ajduković i suradnici (2012.) djeca u Hrvatskoj su najviše izložena svjedočenju nasilju u obitelji što je oblik psihičkog nasilja, a direktno tjelesnom kažnjavanju, tjelesnom zlostavljanju te psihičkom zlostavljanju. Majke i očevi su najčešći i podjednako često navedeni počinitelji psihičkog nasilja te tjelesnog kažnjavanja. 25,7% djevojčica 5. razreda osnovne škole je navelo oca i 20,3% majku kao počinitelja tjelesnog zlostavljanja u protekloj godini, dok je čak 36,9 % srednjoškolki navelo oca i 39,6% majku kao počinitelje tjelesnog zlostavljanja.

Stručnjaci Poliklinike se bave dijagnostičkim i tretmanskim radom te zaštitom djece i pružanjem podrške nezlostavljajućim roditeljima. Stručnjaci Poliklinike ne provode istražne niti dokazne radnje koje su u nadležnosti drugih institucija te se nikada ne svrstavaju niti na stranu oca niti na stranu majke.

U Polikliniku dolaze djeca žrtve nasilja u obitelji, o svim slučajevima nasilja u obitelji kojima djeca svjedoče obavijestili smo nadležne institucije

Mnogo djece koja dolaze u Polikliniku su žrtve nasilja u obitelji. U slučaju kad dijete svjedoči nasilju u obitelji štitimo odnosno obavještavamo nadležne institucije o svjedočenju djeteta nasilju oca nad majkom ili nasilju drugih članova obitelji prema članovima obitelji, te uz dijete, dajemo podršku i drugim žrtvama. U 2020. godini imali smo 374 djece žrtava nasilja, najčešće u obitelji, od čega je 213 djece svjedočilo nasilju u obitelji. U 96 slučajeva je bilo riječi o nasilju nad ženom, većinom nad majkom. U 88 slučajeva je bilo riječi o svjedočenju djece obostranom nasilju, roditelji međusobno, većinom verbalno, neki i fizički, dok u 29 slučajeva nije bilo riječi o svjedočenju nasilja nad ženom nego je član obitelji bio nasilan prema braći/sestrama. Naravno, o svim slučajevima nasilja u obitelji obavijestili smo nadležne institucije.

Posljedice po dijete su iste i kad nasilje čini otac i kad nasilje čini majka i stručnjaci Poliklinke se nikada ne svrstavaju na stranu bilo kojeg roditelja.

Naša je obaveza štititi djecu, a otuđenje je jedan od oblika emocionalnog zlostavljanja

Mi stručnjaci koji radimo s djecom susrećemo se i s djecom koja su uslijed eksplicitnih ili implicitnih poruka jednog roditelja otuđena i odbijaju drugog roditelja bez legitimnog opravdanja. Takvo otuđenje predstavlja jedan od oblika emocionalnog zlostavljanja što je dijagnostička kategorija definirana u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti Svjetske zdravstvene organizacije (MKB 10). Naša obveza je štititi djecu, jer su time povrijeđena prava djeteta te ugrožen zdrav i pravilan razvoj djeteta.

U visokokonfliktnim razvodima nažalost roditelji često ne biraju sredstva da postignu svoj cilj, a to je dobiti bitku protiv drugog roditelja – bivšeg partnera, posebno onu sudsku. Pri tome, opterećeni svojim obračunima i emocionalnim stanjima „ne vide“ dijete i ne vide koliku štetu djetetu nanose boreći se protiv drugog roditelja, a sve vjerujući da se bore za svoje dijete. Neki čak idu dotle da su u stanju optužiti drugog roditelja odnosno novog partnera za seksualno zlostavljanje djeteta koje se nije dogodilo.

U 2019. u Poliklinici je za 16 djece utvrđeno otuđenje multidisciplinarnom obradom

S obzirom da se u nekim neistinitim medijskim objavama optužuje Poliklinika za proglašavanje velikog broja majki otuđiteljicama napravili smo analizu za 2019. godinu, koja pokazuje sljedeće:

Od obrađene 1277 djece u toj 2019. godini kod njih 42 je utvrđeno da odbijaju kontakt s jednim od roditelja. Od toga za 16 djece je utvrđeno otuđenje multidisciplinarnom obradom. Kod 355 djece je utvrđena narušena komunikacija između roditelja tijekom i nakon razvoda, za 41 dijete je za oboje roditelja utvrđeno da vrše neprikladan pritisak tijekom ili nakon razvoda, dodatno kod 32 djece je utvrđeno da majka vrši neprikladan pritisak, a kod 23 djece je to utvrđeno za oca.

Nalaz i mišljenje se temelje na provedenoj timskoj obradi djeteta

Stručna procjena o zdravstvenom stanju djeteta se ne temelji na „vjerovanju“ izjavama jednog ili drugog roditelja/skrbnika. U Poliklinici obradu djeteta provodi multidisciplinarni tim stručnjaka. Uz to se uzimaju dostupni heteroanamnestički podaci, što uključuje podatke od strane oba roditelja, pratnje djeteta, skrbnika, dostupnu medicinsku dokumentaciju, dopise ustanova, dokumentaciju iz drugih ustanova… Roditelji se ne obrađuju u smislu procjene njihovih roditeljskih kompetencija te se ne pišu niti preporuke niti mišljenja o podobnosti roditelja za skrb.

Nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike se temelje na provedenoj timskoj obradi djeteta i odgovaraju trenutnom stanju djeteta i dostupnim podacima u trenutku provedbe obrade. Dakle, multidisciplinarnom obradom se procjenjuje isključivo psihofizičko stanje djeteta i daje preporuke o eventualnoj potrebi daljnjeg tretmana u Poliklinici ili drugim zdravstvenim ustanovama. Multidisciplinarna obrada djeteta u Poliklinici provodi se temeljem uputnice liječnika primarne zdravstvene zaštite koji je postavio indikaciju. Obrade i tretman u Poliklinici ne provode se ako roditelj uskrati suglasnost za obradu i/ili tretman.

Poliklinika je jedna od više zdravstvenih ustanova kadrovski opremljenih za obradu i tretman djece

Također u spornim tekstovima kruže lažne informacije da roditelji u razvodu braka moraju dovoditi dijete u Polikliniku. To nije točno, samo u Zagrebu postoje još tri zdravstvene ustanove koje su kadrovski opremljene za obradu i tretman djece, o čemu smo dobili i očitovanje Ministarstva zdravstva.

Kao što je javnosti već dobro poznato, Poliklinika se dugi niz godina zalaže za osnivanje sličnih ustanova u drugim regijama Hrvatske kako bi djeca iz svih dijelova Hrvatske dobila potrebnu zdravstvenu uslugu i skrb u njihovoj zajednici.

O skrbništvu nad djecom odlučuje uvijek i jedino sud

Kroz neistinite tekstove se kontinuirano provlačila teza da se nalazom jedne zdravstvene ustanove roditeljima „oduzimaju ili dodjeljuju“ djeca. To je, naravno, netočno. O skrbništvu uvijek odlučuje sud i to na temelju brojnih dokaza, iskaza, dokumentacije iz raznih ustanova… među kojima može biti i nalaz jedne zdravstvene ustanove koji nikada nema težinu vještačkog nalaza. Za konačnu odluku o skrbništvu nadležan je i odgovoran sud, a ne jedna zdravstvena ustanova.

Mi kao stručnjaci koji u okviru svojih profesija štitimo djecu, njihovo fizičko i mentalno zdravlje i sva njihova prava, nismo u mogućnosti javnosti predočiti detalje iz medicinske dokumentacije, iz kojih bi bilo vidljivo temeljem kojih saznanja smo donijeli određene zaključke, te nas ta činjenica stavlja u sasvim neravnopravan položaj prema onima koji proizvoljno iznose svoje “istine” o pojedinim slučajevima. Određeni roditelji u svojim bitkama obilato zloupotrebljavaju tu činjenicu.

Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba je respektabilna i međunarodno priznata zdravstvena ustanova, primjer dobre prakse Vijeća Europe u zaštiti djece. Dosadašnje provjere nadležnih institucija i tijela u Poliklinici temeljem žalbi nezadovoljnih roditelja, najčešće u visokokonfliktnom razvodu braka, nisu utvrdile propuste stručnjaka.

Otvoreni smo za stručni i utemeljeni dijalog svih koji se bave zaštitom djece od svih oblika nasilja u obitelji i izvan nje, zaštitom žena od rodno uvjetovanog nasilja, kao i zaštitom od nasilja u obitelji općenito

I na kraju,  proteklih mjeseci javnost je izložena pričama o kojima mi niti smijemo niti želimo iznositi podatke, jer štitimo prava djece i etički kodeks naše struke. Razumljive su nam emocionalne reakcije onih koji to čitaju, pitanja koja im se postavljaju i sumnje koje takvi napisi izazivaju. Na žalost, nisu dobili cjelovitu sliku, a u tekstovima u nekim medijima i na nekim društvenim mrežama ona je često bila i potpuno iskrivljena. Također, znamo da su ljudi skloni stvoriti dojam na osnovu ograničenog broja informacija, a dokazano je kako je efikasnost naknadnog ispravka/demantija, bez obzira na našu potrebu razjašnjavanja pojave, zapravo ograničena, jer je šteta već načinjena.

Sada smo se, po tko zna koji put tijekom gotovo 20 godina rada Poliklinike, suočili sa situacijom da rad sa zlostavljanom djecom nekad  dovodi i stručnjake koji s njima rade u poziciju da se osjećaju nezaštićenima, napadnutima bez mogućnosti argumentirane diskusije i izloženima različitim vrstama pritisaka. Moramo ipak reći da nam je direktna podrška mnogih majki i očeva s kojima radimo izuzetno važna ovih dana, kao i kolegica i kolega s kojima najuže surađujemo.

Kao javna ustanova otvoreni smo za preispitivanje našeg rada, i svatko ima pravo obavijestiti nadležne institucije ukoliko smatra da smo ugrozili dobrobit nekog djeteta.  Mi, stručnjakinje i stručnjaci Poliklinike smo se za to godinama zalagali i zalagat ćemo se i dalje u svim institucijama sustava, pa tako i u vlastitoj ustanovi. Također, otvoreni smo za stručni i utemeljeni dijalog svih koji se bave zaštitom djece od svih oblika nasilja u obitelji i izvan nje, zaštitom žena od rodno uvjetovanog nasilja, kao i zaštitom od nasilja u obitelji općenito, bez obzira u kojem segmentu sustava rade (javni sektor, nevladin sektor, akademska zajednica i dr.). Sigurni smo da u tome nećemo biti usamljeni.

Kroz neistinite tekstove se kontinuirano provlačila teza da se nalazom jedne zdravstvene ustanove roditeljima „oduzimaju ili dodjeljuju“ djeca. To je, naravno, netočno. Kao što smo već naveli, o skrbništvu uvijek odlučuje sud i to na temelju brojnih dokaza, iskaza, vještačkih ekspertiza, dokumentacije iz raznih ustanova… među kojima može biti i nalaz jedne zdravstvene ustanove koji ne sadržava procjenu roditelja već procjenu psihofizičkog stanja djeteta. Nalaz zdravstvene ustanove, pa tako i Poliklinike, ne može imati i nikada nema težinu vještačkog nalaza nakon provedenog vještačenja, a koje se provodi temeljem sudskog naloga i povjerava stalnim sudskim vještacima osobno na njihovo ime u cijeloj Hrvatskoj', stoji u priopćenju.