Ognjen Kraus je na početku razgovora za N1 kazao da nije dobio poziv na sastanak s predsjednikom Vlade Andrejom Plenkovićem.

'Ne radi se o tome da tražim osobno sastanak, radi se o dogovoru predstavnika žrtava rasnih zakona NDH-a koji traže da se sastanu. Inicijativa je stara već gotovo dvije godine. Kad 2020. nije bilo razgovora, inicirao sam da preko Sabora pokušamo nešto sa zakonskom odredbom, zabrane veličanja ustaštva, negiranja holokausta itd. Posljednji sastanak je bio u srpnju prošle godine na kojem su bili i predstavnici Vlade i žrtava i bio je dogovor da se u rujnu konačno nađemo. Budući da nije bilo odgovora u tom vremenu, krajem studenog ponovno sam uputio pismo premijeru s molbom da održimo sastanak. Kad opet dva mjeseca nisam dobio odgovor, onda sam zamolio g. Kajtazija, predstavnika nacionalnih manjina u Saboru, da on povuče to pitanje', kazao je Kraus.

Smatra da ako se stvari ne riješe skoro, onda se neće riješiti nikad jer je sad period od dvije i pol godine bez izbornih aktivnosti.

'To što radimo smatram svojom obavezom prema preko 30.000 Židova koji su stradali u NDH u Drugom svjetskom ratu po rasnim zakonima i šest milijuna Židova koji su stradali u genocidu. Očekujem i tražim jasan odgovor. ZDS se ne upotrebljava samo u posebnim situacijama, nego se koristi svaka prilika bez ikakvih sankcija. Bilo ih je u zadnje vrijeme nekoliko, ali zadnja stvar u Zagrebu su bili plakati koji optužuju Židove za manipulaciju pandemijom, nošenje znamenja kod antivaksera koje su Židovi trebali u Drugom svjetskom ratu nositi. Sve to prolazi i nitko ne reagira', poručio je Kraus koji smatra da se odugovlači.

Kaze da je to kupovanje vremena i mišljenje da će se stvar staviti pod tepih te da se na taj način vlast uvijek ponaša kad ima neugodno pitanje pred sobom.

'Nismo digli ruke. Kajtazi je potegnuo to pitanje. Jasno je da ništa ne može doći u Sabor što nije prošlo Vladu, odnosno premijera. Ako o jednoj stvari razgovaramo godinu i pol dana, nema odgovora, zaključak može jedino biti da se o tome ne želi razgovarati. Radi se o civilizacijskom pitanju. ZDS je pandan pozdravu Sieg Heil', ističe.

Uvjeren je da se stvar stavi u saborsku proceduru, da nema stranačke stege da bi Zakon prošao.

Istaknuo je da se pita što radi na državnim komemoracijama jer država ne shvaća o čemu se radi ili ne želi shvatiti.

'Radi se o civilizacijskom pitanju. Stvari kao Sieg Heil, Heil Hitler, Za dom spremni, ni u jednoj civiliziranoj zemlji ne mogu prolaziti. Očekujem decidiran odgovor, a ne što treba ili ne treba', poručio je Kraus

Smatra da se i Boris Milošević trebao više angažirati oko toga. Dodaje da postoji mogućnost da problem dođe na dnevni red putem oporbenih klubova te da će vjerojatno probati i tako.

Na pitanje je li uspostava Komisije za suočavanje s prošlošću zapravo relativiziranje cijele teme, Kraus kaže da kad se nešto ne želi riješiti, onda se uspostavi komisija.

'Prema postojećem se zakonu izgredi mogu kažnjavati, da ne govorim o Ustavu gdje piše da smo nasljednica ZAVNOH-a, a ne NDH, pa se pitam koliko se držimo zakonskih i ustavnih odredaba', naveo je Kraus.

Dotaknuo se i problema naziva ulica koje nose imena ustaških dužnosnika.

'Mi ni to nažalost nismo riješili. Koliko ulica u hrvatskim gradovima ima iz vremena NDH-a, a glavno da smo sve ulice antifašista poskidali. Suvišno je o tome govoriti', kazao je.

O inicijativi da se podigne spomenik žrtvama holokausta u Zagrebu, rekao je da spomenik holokaustu može postojati samo negdje gdje je holokaust započeo, u Njemačkoj.

'Hrvatska je imala svoju NDH sa specifičnim rasnim zakonima koji su se odnosili i na Rome, Srbe, Židove, ali i sve neprijatelje NDH, a odnosilo se i na one koji su mentalno oboljeli, druge seksualne orijentacije itd. Smatram i inzistirao sam da takav spomenik može biti samo spomenik žrtvama NDH-a. Konsenzus oko naziva nije postignut, ali vjerujem da ćemo o tome ozbiljno razgovarati sa zagrebačkom vlasti, poručio je Kraus.

Na kraju premijeru je poručio da očekuje odgovor i na pitanje imovine, to pitanje vučemo 30 godina.

'Zakon je napisan tako da se imovina ne vrati. Samo za primjer, kad govorimo o židovskoj imovini u Zagrebu, od 10 kuća na Trgu bana Jelačića samo dvije nisu bile u vlasništvu Židova. 200 i više zgrada u Zagrebu izgradili su ili su bile u vlasništvu Židova, a imovina koja nam se vraća, poklanja se – odmarališta recimo. To je nemoguće po Zakonima o povratu imovine koji su doneseni, ja ih nazivam antisemitskim zakonima', jasno je poručio šef Židovske općine u Zagrebu