Nakon deset godina staža u domu zdravlja splitskoj medicinskoj sestri Ani Barbarić sve skupa je dozlogrdilo. Razmišlja o tome da spakira kofere te se zajedno sa suprugom i dvoje djece odseli u inozemstvo, najvjerojatnije u Irsku ili Englesku
Njezina priča samo je jedna od stotina sličnih na koje možete nabasati ako se ovih dana prošećete manifestacijom nazvanom 'Karijera u bijelom', u stvarnosti običnim sajmom na kojemu deseci specijaliziranih agencija vabe liječnike, sestre i medicinske tehničare za odlazak u Švedsku, Njemačku ili Veliku Britaniju. Nije to tek rubna pojava, dapače: u samo tri godine njih pet stotina ovim putem našlo je sreću na sjeveru Europe, a ritam se ubrzava. Regrutacijski sajmovi održavaju se dva puta godišnje u Zagrebu i Rijeci te jednom u Splitu i Osijeku, a ista organizacija već godinama kupi dobro educirani medicinski kadar s rubnih dijelova Europske unije, od Portugala i Španjolske do Grčke i Bugarske, pa ih 'liferuje' bogatijim državama s velikim deficitom liječnika i sestara.
'Novac jest bitan jer sam ovdje zaglavila s četiri i nešto tisuće kuna i moram se pomiriti s tim da nikada neću imati veću plaću. Kako da se uopće motiviram? Zašto i bih? Ali iskreno, još važnije mi je da konačno doživim to da me netko cijeni, da me nagradi za dobro obavljen posao, da mi pruži mogućnost napredovanja i usavršavanja. Da osjetim kako mi i posao i život imaju smisla', iskreno progovara Ana u stanci između obilaska štandova. Svašta se ondje nudi, a najzanimljivije su joj opcije po kojima bi se našlo posla i za njezinog supruga. On kao skladištar danas radi u jednoj tvrtki u mjestu Siverić, pa svakog dana potroši dva sata na odlazak i dolazak s radnog mjesta.
'Nemam ništa protiv provincije, dapače više me privlači nego London. Split i Hrvatska će mi nedostajati, naravno, čini mi se da mi već nedostaju. Ali jedan je život', iskreno će splitska medicinska sestra.
O radu u inozemstvu nema nikakvih iluzija i dosta racionalno obrazlaže zašto razmišlja o odlasku, makar je od kolega tehničara koji su se odlučili za Veliku Britaniju iz prve ruke doznala da sve štima. Konkretnije, sve što je obećano stvarno se dogodilo.
'Za nas sestre još uvijek postoje ogromni problemi zbog nepriznavanja statusa, odnosno zato što nas s našim kvalifikacijama rangiraju u nižu kategoriju, nešto kao njegovatelje. Dok se ne riješi problem s Komorom, to je tako, ali s druge strane imamo mogućnost završiti tečajeve za gotovo svaki segment posla i tako steći zvanje na licu mjesta. Manji je stres, manji je pritisak: u Irskoj ili Engleskoj ne moramo u isto vrijeme vaditi krv i, da oprostite, prati guzice', zaključuje Ana.
Gubitak za Hrvatsku, dobitak za Europu.