Nakon vatrometa seljoberstva koji je demonstriran u srijedu navečer i četvrtak ujutro u stampedu pred H&M-om na Cvjetnom trgu, živo me zanima tko će od novih vlasnica komada odjeće iz Balmain kolekcije prošetati gradom u svom novom ruhu, a bez da joj bude drito neugodno. To jest, znam. Sve do jedne. Ako si oguglao na činjenicu koliko glupo izgledaš čekajući u koloni pred dućanom niskobudžetne konfekcije koja sporadično uposli jačeg dizajnera da nahrani raju svojim potpisom te se na trenutak mogu osjetiti kao da sudjeluju u visokoj modi, onda si oguglao i na niz drugih aspekata ljudskog roda poput samosvijesti, samopoštovanja i minimuma potrebe da budeš originalan.

No dobro, da kao nacija imamo talent za originalnost i samosvijest, vjerojatno ne bismo bili tu gdje jesmo, u 17. orbiti svjetskih trendova i gladni nepojedenog kikirikija koji je ispao iz stražnjeg džepa nekih kreativnijih sredina. Da imamo muda i ideju izraziti sebe, umjesto manije oko sveprisutnog H&M-a, napravili bismo, recimo, đir po second hand shopovima i obukli se kao nitko prije i poslije nas. Napravio sam ni manje ni više nego to – obišao mjesta gdje se roba prodaje po par desetaka kuna i složio si nekoliko zvjezdanih kombinacija.

Uostalom, zagrebački 'second handovi' izlijepljeni su isprintanim papirima na kojima piše 'nova kolekcija'. Bilo je nemoguće naći robu za pet kuna po komadu, što mi je zapravo bio cilj. Dakle, pričamo o superskupim stvarima gdje će vas majica, hlače i jakna koštati u zbroju do 200 kuna, čime se približavamo luksuznim H&M artefaktima. Sve brendirano, jasno. Hoćeš Dolce & Gabbanu (doduše, malo čudno ispisane), hoćeš Roger Kent, Casucci, Doggy. Ima svega.

OK. Prva postaja – second hand u Ozaljskoj, preko puta parka Stara Trešnjevka. Navlačim 'disco look', malo steže oko struka, u glavi mi svira Stayin' alive, pored mene bakice, žene s djecom, muškarci srednjih godina. Izlazim bahato iz kabine, prodavačica gleda u čudu, veli da se u principu ne smije fotkati po dućanu, ali će u mom slučaju zažmiriti na jedno oko. Hvala joj. Crveni sako Aquarium, košulja Roger Kent i Mustang hlače. Brend do brenda, u zbroju - 189 kuna. Balmain, sakrij se. Kul faktor mi je na maksimumu, a u džepu nekoliko tisuća kuna viška. Imam za spizu i izlaske do kraja mjeseca. Jedan nula za mene.

Idemo na drugu majstorsku kombinaciju. 'Classy skinhead' šema. Možeš u tome na neku fensijanu, možeš se zapiti u parkiću s kartonom vina i neopranim frendovima. Pričamo, jasno, o sakou marke Selected, hlačama Casucci i Dolce & Gabbana vesti iz vremena kad Dolce & Gabbana još nije svladao tehniku šivanja slova, što svemu daje totalno raritetnu težinu. Zbirna cijena je alanfordovska – 187 kuna. Dva nula.

Vrijeme je za neumjerenost i skandal. Zaboravite na Balmainove haljine optočene zlatnim perlama. To je tek skromni pokušaj ekscesa. Ovdje baratamo gigantskom lignjom preko cijele desne nogavice. Lignje zbog koje će se okretati za vama kao da ste posljednji preživjeli muškarac na djevičanskim otocima. Dojam je toliko intenzivan da smo ga morali smiriti sivim sakoom i crnom prugastom košuljom. Lignja-hlače dolaze iz No.2 – probranog kineskog brenda koji je posvećen humanitarnom širenju svijesti o podmorju. Naša 'deep ocean' kolekcija uzet će vam svega 175 kuna. Zlatni Balmain je 6500. Ajmo se zamisliti.

Idemo do Ilice. Iza Britanskog trga prema Črnomercu otvaramo vrata još jednog second handa. Brijemo na 'good boy' retro kombinaciju. V-izrez, košuljica, sive štofaste hlače. Bingo. Možemo slobodno na švedske okruglice u Ikeu. Mislit će da smo interna inspekcija iz Stockholma. Cijeli dojam stoji svega 220 kuna, a čekali smo pred dućanom točno onoliko koliko čovjeku treba da se primi za kvaku i gurne vrata. Da ne pričamo kako mamini sinovi koji voze Volvo uvijek nekako bolje prođu u životu. Fake it 'till you make it, rekli bi Ameri. Kod nas je dovoljan samo prvi dio fraze.

OK. Dosta nam je štreberske spike. Treba nam nešto za zavođenje divljih komada, tj. curki koje su se prve izgurale za optočene Balmain haljine ili barem iščupale vješalice iz ruku konkurencije koja ih je dohvatila u istom trenutku. Pokorit ćemo ih bez problema kožnom kombinacijom odvrtoglavih 440 kuna i pričom o Harleyju koji nam stoji parkiran u garaži od 100 kvadrata. Istu smo pronašli u dućanu za rabljene krpice sto metara dalje. Ispod debelog kožnjaka od 20 kila koji sugerira neumoljivu razinu testosterona, stavili smo majicu s printom boybanda Westlife. Želimo krišom poručiti kako smo unatoč natprosječnoj muškosti, još uvijek u dodiru sa svojom ženskom stranom. Cure to, navodno, uzimaju u obzir.

Eto. Kratki pregled odjevnih opcija u Zagrebu koji nas navodi na moralni i financijski zaključak: Ne budi glup. Budi svoj. Jeftinije je.