Na aerodromu Charles de Gaulle u Parizu hrvatski granični policajac nehotično je opalio hitac iz službenog pištolja, javio je jutros Večernji list. Zbog sigurnosnih procedura koje su na snazi u Francuskoj, nije bilo ozlijeđenih, nego je zbog ovog incidenta stradao samo ponos Hrvatske policije. Javnost je već pomalo navikla na sporadične ispade u kojima zbog nestručnog rukovanja dolazi do opaljenja službenog oružja policajaca, vojnika i zaštitara. Pitali smo stoga ovlaštenog sudskog vještaka za balistiku, vatreno i hladno oružje Dubravka Gvozdanovića da objasni u čemu je problem
'Ovakav incident u stranoj zemlji ozbiljna je sramota za Hrvatsku, ali krivnja za to nije samo na policajcu. Možemo samo biti sretni što je sigurnosna procedura francuske policije takva da je spriječen neki ozbiljniji incident. Ne usudim se ni pomisliti što bi se dogodilo da je do nenamjernog opaljenja došlo u nekom manje 'sterilnom' mjestu prepunom ljudi', kaže Dubravko Gvozdanović.
Objašnjava da je procedura prijenosa oružja preko granice vrlo jasna i stroga. Čak i policajci na dužnosti ne smiju unositi oružje u kabinu zrakoplova, a odlažu ga odvojeno te je ono izolirano od ostatka redovite prtljage. Spremnik je redovito odvojen od oružja, a posebice napunjen nikako ne može biti u pohranjenom oružju.
Primjerice, pri dolasku u Pariz, moraju uzeti svoje oružje te odraditi proceduru koja uključuje provjeru sigurnosnog stanja oružja, odnosno je li oružje napunjeno ili nije. Obično bi se ovakva procedura trebala obavljati u posebnoj prostoriji u nazočnosti francuskih sigurnosnih službi.
Ako je spremnik u oružju, valja ga prvo izvaditi, zatim repetirati pištolj za slučaj da je metak bio u cijevi i zatim usmjeriti oružje u sigurnom smjeru (obično se radi o već unaprijed pripremljenim sigurnosnim hvatačima tj. specijalnim kutijama ili buradi) i opaliti na prazno.
Ključno je sigurnosno okidanje, tzv. opaljenje na prazno, jer se tako izbjegava iznošenje napunjenog oružja, a da vlasnik oružja, u ovom slučaju policajac, toga nije ni svjestan.
'Bolje da pištolj opali tijekom redovite procedure u sigurnom okružju, nego da do opaljenja dođe nenamjerno i nesvjesno jer je 'netko' računao da pištolj nije napunjen. Zato i postoje pravilno i logički propisane sigurnosne procedure u rukovanju vatrenim oružjem', kaže Gvozdanović.
Prema dostupnim informacijama, hrvatski je policajac prvo repetirao oružje i tako stavio metak u cijev, a zatim izvadio spremnik sa streljivom iako je prvo spremnik trebao izvaditi. Metak je ostao u cijevi i pištolj je opalio u sigurnom smjeru, a incident je Večernjem listu potvrdila Ewa Moncure iz središnjice Frontexa.
'Ako su te informacije točne, jasno je tko je kriv za to. Ovakva greška je posljedica potpunog neiskustva u rukovanju oružjem i manjka prakse. Radi vječitih mjera štednje u državnim institucijama, u ovom slučaju MUP-u, policajci su naprosto postali nevični rukovanju oružjem, a pištolj im je jedno od osnovnih sredstava za rad. Za upotrebu oružja nije dovoljno jednom proći obuku, bez obzira na to koliko ona bila kvalitetna, ključno je redovito kondicioniranje što policajcima nije osigurano. Svi pokreti moraju ući u 'mišićnu memoriju' tako da rukovanje oružjem kod policajca ne izaziva stres uzrokovan neiskustvom, već sasvim prirodnu reakciju. Redovito kondiciranje i izobrazba nisu nešto na čemu se smije štedjeti', govori Dubravko Gvozdanović.
Zaključuje da je ovaj incident možda osramotio hrvatsku policiju, ali bi mogao poslužiti za izvlačenje pouka.
'Ovo je možda greška tog policajca, ali je prvenstveno posljedica neadekvatnog odnosa sustava prema struci, odnosno vatrenom oružju kao jednom od alata policijskog poziva. Postoje stvari na kojima se ne smije nerazumno štedjeti, jer mogu dovesti do manje sigurnosti građana, a obuka, pritom mislim ponajprije na redovito kondiciranje u rukovanju oružjem za službene osobe, svakako je jedna od njih', zaključuje Dubravko Gvozdanović.
