Tragično ubojstvo se dogodilo ispred noćnog kluba Paganini nakon svađe u prostoru kluba. To, naravno, nije prvi incident u tom klubu u kojem već bilježimo cijeli niz sličnih incidenata s manje tragičnim epilogom. Upotrebljavali su se noževi, boce, pištolji i bombe.

Narodnjački klub na splitskom predjelu Mertojak se u tom smislu posebno ne izdvaja od sličnih narodnjačkih klubova na Balkanu u kojima se redovito toči jeftino vino i alkohol u sitnim jutarnjim satima, a noževi i pištolji su gotovo pa klupske iskaznice za kriminalnu i sličnu lokalnu sitnež.

Ono što noćni klub Paganini ipak izdvaja od sličnih su dvije činjenice. Prva činjenica je da je smješten u bivšem atomskom skloništu na Mertojaku, tik do predjela Žnjan u gusto naseljenim gradskim predjelima. Druga činjenica je da je klub udaljen stotinjak metara od policijske postaje. Istina, to je postaja Prometne policije, ali tim više se postavlja pitanje kako se godinama tolerira posvemašnji, pa i prometni nered oko kluba.

Preko dana na lokaciji uredno pauk Hvidre odvozi nepropisno parkirana vozila, a noću se malo raskršće pretvara u filmski set za filmove o uličnim utrkama. Kao kontrast možemo navesti primjer da je nedavno na Mertojaku lokalna Torcida u parku malo bučnije slavila uspjeh kvartovskog malonogometnog kluba. Splitski MUP je reagirao neproporcionalno i poslao cijelu postrojbu Interventne policije da ureduje, dok nešto slično nije zabilježeno u posljednjih desetak godina u i oko obližnjeg kluba Paganini.

Zanimljiva je povijest tog kluba pretencioznog naziva. Otvoren je prije tri desetljeća u atomskom skloništu i tadašnje rješenje interijera u već liberalnim godinama socijalizma je sugeriralo da se radi o luksuznom noćnom klubu. Kao kuriozitet možemo navesti da je glazbeni program počinjao u ponoć Straussovim valcerom. Naravno, nastavak povijesti kluba je i mala povijest tranzicije na našim prostorima.

Početkom devedesetih godina klub je bio zatvoren jer mu je privremeno bila vraćena izvorna namjena, dakle ipak je riječ o atomskom skloništu u kojem su brojne sate proboravili stanovnici Mertojaka u jesen 1991. godine u mjesecima noćnih uzbuna. Nekoliko godina kasnije, klub je ponovno otvoren i opet je bio zamišljen kao luksuzni objekt, pa tada među gostima pamtimo i nove junake tranzicije, primjerice Miroslava Kutlu i slične pojavnosti.

Inače su devedesete bile zanimljive u noćnom životu Splita. Sada je već zaboravljeno da je u vrijeme rata ispred svakog kluba bio postavljen ormarić s pretincima za odlaganje osobnog naoružanja, pa bi pojedinci lijepo dobili svoj broj kao u garderobi. Redari su u standardnoj opremi dužili osobno naoružanje i detektore metala, a ulazak u klub je sličio ulasku u avion u New Yorku nakon rušenja WTC tornjeva.

Tada se pamte i pucnjave i obračuni ispred klubova; naravno, bilo je i poginulih. Redoviti su bili obračuni raznih postrojbi vojske tijekom rata u klubovima, pa pamtimo sukob tadašnje Specijalne policije s pripadnicima 9. bojne Rafael Boban Vitez u jednom splitskom klubu, a jedan klub je tih godina opasnog življenja, primjerice, pri kraju radnog vremena kompletno odletio u zrak.

Nakon devedesetih, posljedica velikih društvenih promjena je, primjerice, u Paganiniju rezultirala naglom promjenom klijentele i glazbenog izričaja. Bilo je nekoliko pokušaja s promoviranjem klupske i jazz glazbe, da bi se na kraju klub konačno profilirao u hard core narodnjački klub u koji gosti nikada nisu dolazili prije dva sata u noći.

Vikendom se posljednjih sedam-osam godina na Mertojaku u jutarnjim satima nađe sve što 'noć izbaci' u široj makroregiji ili u nekoliko županija. Rezultat takve profilacije su naravno česti incidenti i noćni obračuni bez vidljivog miješanja snaga reda.

Nije ova situacija splitski izum, u više manjih dalmatinskih turističkih središta i destinacija imamo slične pojave da klubovi rade u starom dijelu grada ili mjesta do jutarnjih sati. Hoće li ovaj tragični slučaj rezultirati strožim tretmanom takvih klubova, tek ćemo vidjeti. Ili ćemo ipak na kraju vidjeti akciju inspekcijskih, fiskalizacijskih i financijskih organa. Sviđalo nam se to ili ne, to se do sada ipak pokazalo kao najefikasniji model uvođenja reda.