'To je ozbiljna ideja koju sam prihvatio', kratko je odgovorio tportalu osječki gradonačelnik Ivan Vrkić.

Idejnim tvorcima u ovom trenutku teško je točno odrediti koliko bi takva investicija koštala. Na papir su stavili procijene za neke cjeline projekta. Izgradnju deset 'vodenih stanica', odnosno pristaništa, uz nabavu pontona, projektnu dokumentaciju te provođenje nužnih istražnih radova, zaokružili su na oko 2,5 milijuna kuna, dok bi, procjenjuju, nabava dvaju 'vodenih tramvaja' s dizelskim agregatom stajala oko dva milijuna kuna, a dva s elektromotorom stajala bi oko tri milijuna.

'Cijenu investicije u ovom trenutku je teško odrediti jer se još  definira obuhvat, ali je važno napomenuti da će u realizaciji projekta sudjelovati više subjekata', odgovorio je tportalu Zdenko Tadić, direktor Hidroinga, tvrtke specijalizirane za projektiranje i inženjering hidrotehničkih objekata poput sustava vodoopskrbe, odvodnje, navodnjavanja, ali i projektiranje i nadzor nad izgradnjom luka u riječnom prometu. Prema zadnjim službenim podacima Poslovne Hrvatske, ova je tvrtke 2016. uprihodila 26,47 milijuna kuna dok joj je dobit iznosila 6,57 milijuna kuna, a brojala je 39 zaposlenih.   

Računaju na europski novac

U cijelu priču trebala bi se uključiti Lučka uprava, a projekt je predstavljen i Hrvatskim vodama. Prešlo se već i na idući korak, istraživanje mogućnosti financiranja.

'Tražimo fondove na koje bismo s projektom mogli aplicirati, odnosno rješenja kako bismo ovu realnu ideju mogli ostvariti uz što manje novca. Nešto slično smo već realizirali s vodenicom na Dravi. Tako bismo i ovo', tumači prvi čovjek Osijeka Vrkić.

Do projekta 'vodenog tramvaja' u Hidroingu su došli vrlo jednostavno. Osnova za realizaciju projekta su im brojni sadržaji uz rijeku kao i sve zagušenost gradskih prometnica.

'Osijek je grad na Dravi i zemljopisno se proteže uzduž nje. Turistički posjet svakoga grada ima potpuno drukčiju i kvalitetniju vizuru s rijeke', objašnjava Tadić.

Riječni bus, kako ga opisuju, plovio bi naizmjenično između lijeve i desne obale, a na označenim stanicama putnici bi se iskrcavali i ukrcavali. Naznačeno je i deset potencijalnih lokacija, odnosno stajališta na suprotnim riječnim obalama. Dok bi na desnoj to bilo kod Donjega grada, Trga Nikole Tesle, Kampusa, Galije i sportskoga pristaništa, na lijevoj bi kupio putnike kod Naselja kuća na vodi, plaže kod Želje, potom popularne Copacabane te ZOO vrta odnosno Otoka ljubavi.  Plovio bi u dužini od devet kilometara, a od početne do krajnje točke trebalo bi mu 90 minuta. 'Vodeni tramvaj' zamišljen je kao manji brod namijenjen prijevozu 50 putnika.

'Slično kao i kod tramvaja, putnici se ukrcavaju na brod koji ide od stanice do stanice. Logika ukrcaja i iskrcaja bila bi slična trajektnom prometu na Jadranu. Na ulazu se naplaćuje karta s tim da je potrebno posvetiti veću pozornost prilikom ukrcaja i iskrcaja kao i sigurnosti plovidbe s obzirom na to da je riječ o prijevozu vodenim putem. Za vrijeme nepovoljnih vremenskih uvjeta ne bi se prometovalo', dodaje direktor Hidroinga.  

Trasa plovidbe, ovisno o potrebama i mogućnostima, mogla bi se proširiti. Za početak bi trebalo definirati konačne mikrolokacije odnosno točke ukrcaja i iskrcaja putnika.

Potraga za koncesionarom

'Jako nam važno da animiramo nekog koncesionara jer predviđamo da bismo projekt realizirali kroz javno-privatno partnerstvo jer bi održivost, da tako kažem, bila bolja ako to radi neki privatnik nego da mi to radimo preko sustava. Dakle, ideja je Hidroinga, Grad Osijek bi preuzeo realizaciju projekta, ali uz uvjete javno privatnog partnerstva i EU fondove pa zato kažem da vrlo ozbiljno sada istražujemo natječaje', objašnjava osječki gradonačelnik, za kojega je to zaokružena ideja koja bi se mogla realizirati tijekom mandata.

Dok bi Osijek bio prvi hrvatski grad s vodenim tramvajem, slična vrsta prijevoza, kaže Tadić, postoji u većim europskim gradovima. Vjerojatno najpoznatija po tome je Venecija, ali tu je i London.