'U toj misli nije bilo ni t od turizma. Tražili smo mjesto za odmak, komadić zemlje, kućicu za odmor. Na oglasniku je pisalo Popovac, otišli smo, supruga je kuća podsjetila na imanje provedeno kod bake i djeda u Milanovcu kraj Virovitice. Tek kasnije smo doznali da je Popovac naseljenički kraj, dosta je žitelja, uz domaće stanovništvo, porijeklom iz Hrvatskog zagorja, Međimurja te čak iz Dalmacije. Sada imamo i Primorce u promilima', smije Tatjana prisjećajući se te 2009. Do tada Tatjana je više provodila u uredu i administraciji nego u prirodi i zemljoradnji, a Damir na moru. U vrijeme kad smo razgovarali nije ga bilo doma – u Namibiji je gdje radi na postrojenjima za istraživanje nafte.

'U početku smo željeli da to bude panonska kuća, s trijemom i gospodarskim zgradama i, evo, danas se sve to raširilo na nekih 2,5 hektara', kaže Tatjana pa slaže priču o malom turističkom pothvatu Novačića. Već su sljedeće, 2010. otvorili dio starog imanja sa sobama, potom su uredili blagovaonicu koja može primiti do 30 izletnika, a sve to bez ikakve potpore i s vlastitim ulaganjima od oko tri milijuna kuna. Prošle 2014., dobili potporu za gradnju bazena (ovoga rujna u njega su skočili prvi turisti panonski kupači), a u međuvremenu su kupili i uredili još jednu kuću na kraju sela koju također namjeravaju preurediti za turističku ponudu.

Toplice na selu

'Obnova staroga imanja nije posao za kojeg možete reći da je jednom zauvijek završena. Uvijek ostaje nešto za dotjerati. Mi bismo htjeli da se naši gosti osjećaju ugodno, ali i da osjete draži Panonije kakve je nekad bila. Sobe smo uredili na starinski štih koristeći namještaj koji su zatekli u kući, a jedino moderno su sređene kupaonice uz svaku sobu', govori Tatjana pokazujući nam staru katastarsku kartu Popovca iz 19. stoljeća, dok se to mjesto još zvalo Baan. Već u prvoj godini obnove Novačići su se odlučili osnovati obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i baviti se ruralnim turizmom.

'Ne možete se baviti pravim seoskim turizmom, a da nemate životinje. Prvo smo krenuli s kozama, kad sad promislim vrlo hrabro smo startali sa stadom od petnaestak komada, što je već sljedeće godine uslijedilo duplim brojem...', prisjeća se Tatjana objašnjavajući da to vrlo hrabro znači da nisu imali pojma ni o čemu vezanom uz stočarstvo.

'Bilo je svega, ali smo se trudili naučiti. Uslijedile su kokoši, patke, guske, pure, zatim konji lipicanci, pa smo napravili novu štalu, a potom i svinje i sad ih imamo dvadesetak, i to osim običnih i crne slavonske te porodicu vijetnamskih krmaču Maju i nerasta Pavu i trenutno pomladak od devet malih....', obavlja brzu inventuru Tatjana vodeći nas kroz mladi voćnjak, povrtnjak, dva plastenika, smještena na dva hektara imanja.

'Uzgajamo ekološki sve što dolazi na stol, a kako toga ima puno, prerađujem i zimnicu na tradicionalan način i sve to poslužujemo gostima. Ništa konfekcijski već sezonski kako čega ima', govori u hodu. Posebna je atrakcija vožnja zaprežnim kolima i fijakerom ulicama Popovca i u brdo do Svetišta Marije Lurdske koje se nalazi tri kilometra od imanja,što je ponuda koju je osmislila s članovima Konjičkog kluba Baranjsko biserje, čija je osnivačica.

Odakle im dolaze gosti?

'Najviše naših gostiju mlade su zagrebačke obitelji koje kod nas dođu za vikend. Djeci je poseban doživljaj kad ujutro kupimo jaja u kokošinjcu i pečemo zajedno kajganu za doručak. To je samo jedna od aktivnosti na našem imanju, djeca su doslovce preplavljena senzacijama iz kontakta s prirodom. Tobogana kod nas nema, to imaju u parku u svom gradu', priča Tatjana. Osim Zagrepčana, do Baranje u potrazi za seoskim mirom potegnu i sredovječni parovi iz Splita, a nekima nije teško doći čak i iz Dubrovnika. Od stranih gostiju seosku idilu Popovca otkrili su Slovenci, Francuzi i Rumunji. Imanje su kao svoju bazu koristili i novinari AFP-a dok su izvještavali o izbjegličkoj krizi.

'Njih ne možemo tretirati kao turiste u potrazi za seoskim mirom, ali bilo nam je drago da im možemo omogućiti da obavljaju svoj posao', kaže Tatjana dodajući kako su tek prije pola godine (nakon što su iskušali pionirsku turističku fazu imanja) odlučili više poraditi na marketingu.

Pun pogodak sudjelovanje u 'Seoskoj gozbi'

'U početku nam se činilo da je usmena predaja i prenošenje dojmova najbolji marketing. I dalje tako mislimo, ali odlučili smo se poslužiti internetom i društvenim mrežama. Tako su do njih došli producenti prve televizijske sezone emisije 'Seoska gozba'. U prvi trenutak sam htjela odbiti, ali na kraju mi se taj pristup svidio, a vjerujem i njima jer su na drugim lokacijama snimali dva dana, a kod nas su ostali čak četiri. Tu je poanta, reći će, gost, osim što ćeš ga nahraniti, primaš ga tako da se stvarno osjeti kao da je u posjetu prijateljima', prisjeća se Tatjana medijskog iskustva.

Svoju priču međutim ne promatra izdvojeno iz baranjskog konteksta, voljeli bi kada bi Baranja stvorila svoj brend kojim bi zajednički nastupali.

Nemamo razvijenu destinaciju poput Istre koja mi je uzor. Ne mirim se s činjenicom da vrlo zaostajemo za drugim krajevima Hrvatske. Smatram da premalo potpora stiže do nas i treba nešto promijeniti i pokrenuti, ali samo zajedničkim snagama. Nama tek predstoji napor stvaranja destinacije, privlačenja agencija i prije svega turista željnih istinskog odmora i užitka u gastronomiji', kaže Tatjana koja svoje slobodno vrijeme osmišljava na turistički način.

'Vijećnica sam Turističke zajednice Baranje, članica i jedan od osnivača Konjičkog kluba Baranjsko biserje, Udruge žena Maska kroz koju sam osmislila Štruklijadu u Popovcu...'

Na tu ideju koja gastronomski promiče priču došla je boraveći u Krapinskim Toplicama i čuvši za Štruklijadu u Stubici. Kako se u Popovcu nalazi pretežito zagorski živalj, predložila je da i oni imaju svoju štruklijadu. Žene u udruzi ideju su prihvatile pa su se ove godine četvrti put zaredom mastili brkovi na štruklama. Tu idem ja, a projektima nije kraj. Novačići žele priču proširiti uvođenjem seljačkog wellnessa koji će nuditi masažu stopala žitaricama, valjanje u sijenu i slami te program mršavljenja na prirodan način.

'Turizam želimo razvijati polagano na zdravim osnovama jer tu pogreške nisu dozvoljene. Samo se zadovoljan gost vraća, a mi ne želimo odstupiti od toga da nudimo samo i isključivo izvorno', kaže Tatjana dodajući kako su istodobno pokrenuli još jednu priču.

'Već je u visokoj fazi završetka i naš novi objekt Obiteljski dom za stare i nemoćne s kapacitetom od deset soba i jednim apartmanom. Očekujemo završetak gradnje i opremanje krajem ožujka 2016.', zaključuje.

A za priču s početka o tome gdje počinje Mediteran, a gdje završava Panonija samo nakratko dobaci: 'Imamo troje djece, jedan sin je u Rijeci, kći je u Vukovaru, a najmlađi sin je s nama.'