Tijekom dokaznog postupka, kako je obrazložila predsjednica sudskog vijeća Melita Avedić, dokazano je kako je Miljević 20. rujna 1991. godine, kao pripadnik paravojnih postrojbi tzv. SAO Krajine iz glinskog ratnog zatvora izveo zatočene hrvatske civile Antu Žužića, Janka Kaurića, te oca i sina Milana i Borislava Litrića, ali nije utvrđeno da ih je pripadnicima izviđačko-diverzantske grupe Jose Kovačevića predao zbog likvidacije.

Iako su 1996. njihova tijela ekshumirana na brdu Pogledić kraj Gline, a potom i identificirana, tijekom glavne rasprave nije dokazano postojanje dogovora između njihova izvođenja i likvidacije, jer je u svim dostupnim dokumentima navedeno kako ih se odvodi na razmjenu u Knin.

Prema tome, rečeno je u obrazloženju, nije dokazana uzročno-posljedična veza između okrivljenika i posljedica njihova odvođenja.

Miljević je prvi put osuđen 2007. godine na 14 godina zatvora, a nakon što je Vrhovni sud naredio obnovu postupka, 2008. godine je osuđen na 12 godina zatvora. Vrhovni sud RH je ukinuo i tu presudu Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Sisku i ovaj put zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Sada se dokazni postupak vodio pred novim sastavom tročlanog sudskog vijeća. Iako je predmet već bio predan Županijskom sudu u Zagrebu, na žalbu okrivljenoga vraćen je u Sisak.

Miljević je uhićen u ožujku 2006. godine, u istražnom pritvoru proveo je 4 godine i 9 mjeseci, pa je prema zakonu pušten da se brani sa slobode.

Kako je nakon objave presude rekao branitelj oslobođenog, Zorko Kostanjšek, o mogućem potraživanju naknade za vrijeme provedeno u pritvoru, sa svojim će se branjenikom dogovoriti tek nakon pravomoćnosti presude.