Nastavi li se globalno zatopljenje kao do sada i krene li prema katastrofičnih tri stupnja Celzija u odnosu na predindustrijsko doba, Hrvatska će do kraja stoljeća umirati od gladi i žeđi. Plitvička jezera bit će isušena, a zbog topljenja leda polarnih kapa grčki i dalmatinski otoci bit će potopljeni i obalni gradovi morat će se seliti u brda. Mediteran će izgubiti dva glavna izvora prihoda – poljoprivredu i turizam. U Hrvatskoj, Italiji i Francuskoj neće više biti snijega i 38 posto Mediterana ostat će bez pitke vode...

Ovo je samo dio horora kojega se nisu dosjetili nikakvi šarlatani, nego talijanski fizičar i klimatolog Filipo Giorgi te Amerikanci, geolog Noah Diffenbaugh i Jeremy Pal, stručnjak za vodu, navodnjavanje i okoliš, sva trojica dio tima koji je s Alom Goreom 2007. dobio Nobelovu nagradu za mir. Njihova predviđanja tada su potvrdili Kinezi svojim računalnim simulacijama.

Deset godina nakon njihove nagrade svjetski političari još uvijek ne shvaćaju suviše ozbiljno takva upozorenja, koja postaju alarmantna, jer već pri dizanju temperature za 1,5 stupnjeva Celzijusa teške će suše pogoditi 350 milijuna stanovnika, a rast od dva stupnja znači nestašicu vode za 450 milijuna ljudi.

Neki su upozorenja ipak shvatili ozbiljno, pa američka vojna inženjerija panično upozorava da će zbog rasta razine mora – ukoliko se nešto radikalno ne poduzme u gradnji brana i podizanju cesta – gradić-otok Key West, dom Ernesta Hemingwaya, za trideset godina postati podvodna atrakcija.

Zbog rasta razine mora uslijed klimatskih promjena i raskošni posjed Mar-a-Lago u Palm Beachu mogao bi se naći u vodi do koljena, bez obzira što njegov vlasnik Donald Trump izjavljuje da su klimatske promjene 'kineska izmišljotina'.

Američka Nacionalna uprava za ocean i atmosferu upozorava da će se razina mora na istočnim obalama Floride do kraja stoljeća dići i do metar i pol, na nekim mjestima i do blizu dva metra. Glamurozne gradove i bogata ljetovališta Floride, podignuta na nekadašnjem ravnom, močvarnom carstvu krokodila, ionako već muče poplave i uragani, a nedavna studija magazina Nature pokazuje da će se zbog topljenja leda na Antarktici južni dio Floride s predsjednikovim igralištem za golf u Doralu i nekoliko njegovih luksuznih nekretnina na obali Sunny Isles, s dva milijuna domova ostalih stanovnika, pretvoriti u 'podvodno ljetovalište'.

Katastrofične prognoze o rastu razine mora već su snizile cijene nekretnina u Miami Beachu za 337 milijuna dolara manje nego dekadu ranije, a računa se da će za isto toliko pasti do 2033. godine. Budući da bi se pri globalnom zatopljenju od dva stupnja Celzijeva gotovo cijeli Miami našao ispod razine mora, gradski vijećnici su prošloga studenog izglasali budžet nazvan 'Miami Forever' (Miami zauvijek), 192 milijuna dolara za nabavu dodatnih crpki, širenje drenažnog sustava, podizanje cesta i izgradnju brana.

Ali romantične Maldive ni takvo što ne može spasiti jer ih s prosječnom nadmorskom visinom od 2,3 metra za 20 godina možda neće više biti. Ugroženi su Bahami, Fidži i Maršalovi otoci. Za 30 godina pod vodom bi se moglo naći 50 posto Bangladeša. Venecija bi mogla potonuti do 2035. godine, što bi se moglo dogoditi i Bangkoku i New Orleansu jer zbog sastava tla ionako već tonu deset puta brže nego što se diže razina mora. Ukoliko se globalno zatopljenje ne ograniči na 1,5 celzijevaca, Londonu također prijete goleme poplave jer se očekuje rast razine mora od 40 centimetara.

Geolozi lijepo objašnjavaju da je Zemlja lopta s nekoliko slojeva, čiji je stjenoviti površinski omotač ono što čini naš svijet, s Antarktikom i Grenlandom, od kojih su oboje prekriveni ledom s dva do tri kilometra dubine. Kada bi se zatopljenjem otopio sav taj led, razina oceana digla bi se za više od 50 metara, što bi potopilo sve obalne gradove svijeta, čime bi bez domova ostale stotine milijuna žitelja.

A otapanje je počelo: Antarktika je u 25 godina izgubila 3000 milijardi tona leda i dalje ga gubi. Bude li se led na njoj nastavio topiti brže od grenlandskog, prvo i najviše će stradati istočna obala Sjeverne Amerike. Nekoliko specijalnih satelita kao što su CryoSat, GRACE i najnoviji ICESat-2, koji je Nasa lansirala 15. rujna ove godine, prate ove procese.

UN opet dramatično ukazuje na to da bi gradovi poput Šangaja već pri globalnom zatopljenju od dva stupnja Celzijeva napola plivali u vodi, a nastavi li svijet ovakvom neodlučnošću kao do sada rješavati problem stakleničkih plinova, UN-ovi stručnjaci upozoravaju da bi doista mogao krenuti scenarij s tri Celzijeva stupnja globalnog zatopljenja i rast od dva metra razine mora, čime i apokaliptička vizija Mediterana nobelovaca za mir iz 2007. više straši. Prema analizama Central Sciencea, grupe stručnjaka koji su most između znanstvene zajednice i javnosti, u tom '3C svijetu' s dva metra povišenja razine mora od gradova bi uz Šangaj najviše stradali Osaka, Aleksandrija, Rio de Janeiro i Miami, trećina Floride ostala bi pod vodom, a čuvene Copacabane ne bi više bilo.

S najnovijeg skupa svjetskih klimatologa okupljenih u Međuvladinom panelu za klimatske promjene (IPCC), održanog ovoga listopada u južnokorejskom gradu Incheonu, ponovno je odaslana panična poruka da nam preostaje još samo 12 godina da spriječimo katastrofu koju donosi zagrijavanje od samo 1,5 stupnjeva Celzijevih do kraja stoljeća. To je i ambiciozni plan Pariškog sporazuma o klimi iz 2015., koji obuhvaća razdoblje od 2020. nadalje.

Ovakve pretpostavke i znanstveno razumijevanje globalnog zatopljenja sve više izazivaju i rasprave o geopolitičkim posljedicama. Jer bit će toplijih i hladnijih mjesta, vlažnijih i sušnijih, kao i onih koja će tonuti pod morem. Bit će dobitnika i gubitnika, a nitko od političkih struktura bilo koje zemlje ne želi biračima priopćiti da baš oni polako klize pod vodu, da će im zemlja biti pustinja ili da će se voditi ratovi zbog vode. Jer u novim klimatskim uvjetima turizam će se seliti na sjever. Finska ili Norveška mogle bi postati ono što je danas Mediteran, a bogate američke žitnice mogle bi se preseliti u nekada hladne pustoši Rusije.