Za motiv je odabran Adolf Mošinsky jer na najbolji način povezuje naše dvije zemlje - bio je unuk poljskih doseljenika i potomak starog poljskog plemićkog roda.

Mural je oslikao umjetnički kolektiv Graffiti na gradele, poznat po promociji grafita i street arta. Za lokaciju murala prigodno je odabrana Varšavska ulica i to zgrada Osnovne škole Josipa Jurja Strossmayera, koja je ustupila površinu za njega.

Gradonačelnik Mošinsky toliko je unaprijedio život Zagreba da je on zahvaljujući njemu dobio nadimak 'Beli Zagreb grad'. Ne čudi stoga da su ga Zagrepčani čak tri puta zaredom birali za gradonačelnika, od 1892. do 1904. godine. Mošinsky je sve donedavno, po dužini mandata, bio apsolutni rekorder među zagrebačkim gradonačelnicima.

Njegovo je kapitalno djelo skretanje potoka Medveščaka istočno od Jelačićeva trga te njegovo prekrivanje. Uvođenjem vodovoda i kanalizacije, Zagreb je dobio preduvjet za razvitak u moderni grad i za njegova mandata dobiva reprezentativan izgled.

Izgradnjom niza trgova i javnih zgrada formirane su najbolje i najsnažnije gradske vizure. U rekordnom je roku izgrađeno Hrvatsko narodno kazalište, koje je postalo središtem novoformiranog trga, velebna zgrada Kraljevske realne gimnazije, kasnije prenamijenjena u Muzej Mimara, te formiran najreprezentativniji gradski trg — Trg kralja Tomislava, na sjeveru omeđen zgradom Umjetničkog paviljona.

Potom se uređuju okolni trgovi, danas poznati kao Zelena ili Lenucijeva potkova. Zagreb je za Mošinskog dobio suvremeni javni gradski prijevoz tramvajem i taksijem pa je on i prvi gradonačelnik koji se vozio automobilom. Mošinsky je integrirao Sljeme u Zagreb izgradnjom Sljemenske ceste, lječilišta Brestovac i popularnog odmorišta koje su Zagrepčani njemu u čast prozvali Adolfovac. Najbolja potvrda uspjeha Mošinskog činjenica je da je broj Zagrepčana tada u samo deset godina narastao za trećinu. Zagreb mu se, između ostalog, odužio tako da je plemićki naslov Mošinskog dopunjen titulom 'od Zagreb-Grada', a obiteljskom grbu dodan je grb Zagreba.