Da ipak ne mora biti tako i da je u javnom sektoru gotovo nemoguće riješiti se zaposlenih čak i kada evidentno krše pravila, dokazuje drugi slučaj, i to upravo iz Splita: ondje je za dvojicu radnika gradske komunalne tvrtke Čistoća također utvrđena zloupotreba bolovanja, procedura dodjele otkaza provedena je od početka do kraja bez greške, no sud ih - doduše nepravomoćno - vraća na posao pod neobičnim obrazloženjem da bolovanje jesu zloupotrijebili, ali to 'nisu planirali'.

Tportal je u posjedu presude Općinskog suda od 1. srpnja ove godine u jednom od ova dva slučaja, za radnika s inicijalima N.M.J., koji je s kolegom I.R. u splitskoj Čistoći zaposlen već dulje od dva desetljeća na radnom mjestu automehaničara. Upravo njih dvojica u međuvremenu su razvila unosan biznis: vlasnici su tvrtke koja se bavi upravo servisom komunalnih vozila i u koju na popravke dolaze smetlarski kamioni iz niza gradova i općina u Dalmaciji, od Zadra do Metkovića. Pored toga, ovi automehaničari vlasnici su i druge tvrtke koja je u mjestu Duće pokraj Omiša upravo izgradila jedan hotel. Ukupni godišnji prihod njihovih dviju tvrtki kreće se oko milijun eura.

Ovaj dvojac inače nije često koristio bolovanja, nego su očito najprije vrijedno servisirali kamione na svom radnom mjestu, potom u slobodnom vremenu servisirali kamione u privatnom aranžmanu i tako došli do milijunskog iznosa koji im je omogućio prebacivanje u hotelijerstvo. Ipak, u proljeće prošle godine N.M.J. otvara bolovanje, a tadašnje vodstvo Čistoće angažira privatnu detektivsku agenciju kako bi provjerilo što doista radi.

I dolazi do spoznaje da ovaj automehaničar svako jutro dolazi u svoj privatni servis komunalnih vozila u Solinu, samostalno upravlja teškim kamionima, posjećuje trgovine građevinskim materijalom i potom odlazi na gradilište svog hotela u dvadesetak kilometara udaljenim Dućama te obavlja fizičke radove. Pretpostavlja se da je vrlo sličan slučaj njegova kolege I.R., no u tom predmetu prvostupanjska presuda još nije donesena. Za to vrijeme posao u Čistoći mora se preraspodjeljivati, a dijelu radnika plaćaju se prekovremeni sati.

Detektivi svoj nalaz na više desetaka stranica dostavljaju vodstvu komunalne tvrtke, a ono provodi daljnju proceduru: obavještava sindikalnog povjerenika i potom radniku pokazuje nalaz i uručuje mu izvanredni otkaz ugovora o radu. U Pravilniku o radu Čistoće, naime, jasno stoji da je 'zloupotreba prava korištenja bolovanja osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa radi koje poslodavac može radniku izvanredno otkazati ugovor o radu'. No N.M.J. podnosi opsežnu sudsku tužbu u kojoj tvrdi da procedura nije provedena po propisima i da se nisu poštovali rokovi određeni zakonom. Splitski sud potom provodi uobičajeni dokazni postupak: pregledava dokaze, čita detektivske nalaze, saslušava niz svjedoka - od vodstva Čistoće do otpuštenih radnika - i zaključuje da, ukratko rečeno, s procedurom uručenja otkaza nema ništa sporno. Ali…

'Bez obzira što je tuženik u Pravilniku o radu predvidio zloupotrebu bolovanja kao razlog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu opisujući što bi ta zloupotreba bila, ovaj sud drži kako na strani tužitelja nije postojala niti volja niti namjera da ode na bolovanje radi obavljanja poslova na objektu u Dućama ili servisu, jer njegovo ponašanje ne upućuje na to. Naime, to što je tužitelj odlazio u Solin, gdje mu se nalazi servis, kao i pas kojega treba nahraniti (kako to navode tužitelj i I.R.), gdje su dolazili ljudi kojima je iza radnog vremena popravljao vozila, kao i odlazak na gradilište u Dućama gdje obavlja određene lagane poslove, kojim ponašanjem nije bitnije ugrozio ili pogoršao svoje zdravlje, čekajući nalaz COVID-19, jer se već nakon četiri dana vratio na posao, tj. odmah po saznanju da je negativan na COVID-19, s time da mu liječnik nije odredio izolaciju, a poslovi koje je radio bili su na otvorenom prostoru i u ukupnom trajanju od 4 do 5 sati dnevno, dakle ne cijeli dan ili duže, što bi bilo logično da je postojala zloupotreba poradi završetka određenih poslova radi rokova, a što tužitelj ne bi stigao napraviti da je radio kod tuženika', stoji u zakučastom obrazloženju splitskog suda u kojemu se zapravo tvrdi da bolovanje nije bilo namjerno i nije dovoljno intenzivno zloupotrijebljeno.

'U konkretnom slučaju i bez obzira na izvješće detektivske agencije nije došlo do zloupotrebe bolovanja. Naime, da bi se radilo o zloupotrebi bolovanja, po mišljenju ovoga suda treba postojati svijest radnika da odlazi na bolovanje da bi radio kod sebe ili treće osobe, a za koje vrijeme bi trebao raditi kod poslodavca. Dakle, prema okolnostima ovoga slučaja, a uzimajući u obzir ranija utvrđenja, ovaj sud drži da kod tužitelja nije postojala svijest i namjera zloupotrebe bolovanja tim više što se isti po uputi liječnika testirao na bolest COVID-19 te odmah nakon što je dobio negativan nalaz zaključio bolovanje i vratio se raditi', nastavlja se dalje.

U cijelom slučaju postoji i zrnce ironije: splitski sud zaključuje da je upravo slučaj dvojice automehaničara poslužio za 'generalnu prevenciju' i kao 'upozorenje svim drugim radnicima, koji su često bili s razlogom ili bez razloga na bolovanju, da i oni mogu dobiti izvanredni otkaz ugovora o radu'. Kako će djelovati njegova odluka da ovakve radnike ipak vrati na posao, tumačit će netko drugi.