Odlaganje kontaminiranog plastičnog otpada postao je velik problem širom svijeta od početka prošle godine, kada je Kina zabranila uvoz. U Kini se recikliralo više od polovice globalnog plastičnog otpada, 60 posto američkog otpadnog papira te više od 70 posto europskog. Brodovi koji su ga prevozili, a bili su na putu za Kinu, morali su biti preusmjereni.

>>> Prosvjednici protiv klimatskih promjena završili kod Frke Petešića

Mnogi od tih brodova otplovili su do odredišta u jugoistočnoj Aziji. Malezija, Indonezija i Tajland najviše su pogođeni zbog priljeva plastičnog otpada koji dolazi u njihove luke, ponajprije zbog poroznih uvoznih propisa i blagih ili nikakvih kontrola.

Kada uđe u zemlju, takvo se smeće često ostavlja ili pali na otvorenim odlagalištima. U velikom broju slučajeva riječ je o ilegalnim lokacijama ili neodgovarajućim objektima, što otežava praćenje konačne sudbine otpada koji često na kraju pronalazi put do rijeka i oceana. Malezija je u kratkom roku zatvorila više od 160 ilegalnih pogona za reciklažu.

Stotine spremnika plastičnog otpada trenutno se nalaze u lukama diljem Malezije, a stigli su bez potrebnih dozvola, izvijestio je Reuters. Isti izvor objavio je prošlog mjeseca da je u luci Penang zadržano više od 300 kontejnera u kojima se nalazi plastični otpad. Neke od država porijekla otpada načelno su se složile da će prihvatiti natrag oko 200 kontejnera.

Malezija je odlučila pojačati nadzor te najavila da će plastični otpad poslati u zemlje izvora i naplatiti im troškove prijevoza. Deseci tvornica za recikliranje, od kojih mnoge rade bez dozvole, niknuli su u Maleziji otkako je stupila na snagu kineska zabrana uvoza otpada.

'Mnogo plastike koja dolazi u zemlju kontaminirano je, ne može se reciklirati i pali se ili zakopava na odlagalištima', izjavila je medijima malezijska ministrica energetike, tehnologije, znanosti, klimatskih promjena i zaštite okoliša Yeo Bee Yin.

Razvijene zemlje ne mogu reciklirati sav otpad koji stvaraju te rješavaju problem izvozom. On se ukrcava u kontejnere te brodovima šalje u manje razvijene zemlje na recikliranje, a velik dio toga završava u okolišu.

Petra Andrić, voditeljica kampanje i komunikacija Greenpeacea Hrvatska, kaže nam da je jugoistočna Azija postala, gotovo da možemo reći, novo odlagalište svjetskog plastičnog otpada.

'Između 2016. i 2018. u regiji ASEAN uvoz plastičnog otpada porastao je za čak 171 posto! Većina tog otpada pristigla je iz manjeg broja zemalja, primjerice SAD-a, Japana, Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva, a velik dio nije moguće reciklirati', kaže nam sugovornica.

Da bi se riješio ovaj problem, smatra Andrić, nužno je izraditi cjelovite nacionalne politike koje kao cilj imaju drastično smanjenje jednokratne plastike te implementirati mjere proširene odgovornosti proizvođača da bi se unaprijedio dizajn proizvoda tijekom cijelog životnog ciklusa i stavio naglasak na sustave ponovnog punjenja i višekratne upotrebe.

'Zemlje trebaju biti samoodržive po pitanju gospodarenja otpadom i recikliranja te trebaju prestati s prebacivanjem odgovornosti na druge. Europska unija treba u potpunosti preuzeti odgovornost za gospodarenje vlastitim otpadom te zabraniti njegov izvoz', mišljenja je voditeljica kampanje i komunikacija Greenpeacea Hrvatska.

Poremećaj na globalnoj razini industrije recikliranja dogodio se prvog dana 2018. godine, kada je Kina, najveće svjetsko tržište recikliranog otpada, zatvorila svoja vrata. Kina je zabranila ulazak 24 vrste otpada u zemlju, tvrdeći da je ono što dolazi pretjerano zagađeno. Promjena politike djelomično se pripisuje utjecaju dokumentarca 'Plastična Kina', a koji je postao viralan prije nego što su ga cenzori izbrisali s kineskog interneta, pisao je The Guardian ovog ljeta.

Film prati obitelj koja radi u industriji reciklaže u zemlji, u kojem se ljudi provlače kroz brda zapadnog otpada te drobe i tale plastiku u palete koje mogu prodati proizvođačima. To je prljav, opasan za zdravlje i loše plaćen posao. Ono što se ne može prodati najčešće se pali na otvorenom. U dokumentarcu je prikazana obitelj koja živi uz stroj za razvrstavanje, a njihova se 11-godišnja kći igra barbikom izvučenom iz smeća.

Mnoge zemlje jugoistočne Azije sada najavljuju zabranu uvoza plastike. U svibnju je malezijska vlada počela okretati kontejnerske brodove navodeći zabrinutosti za javno zdravlje. Tajland i Indija također su najavili zabranu uvoza stranog plastičnog otpada. Ali zabrane neće riješiti problem, već će ga samo premjestiti na neko drugo mjesto.

U Hrvatskoj svaki građanin u prosjeku proizvede 382 kilograma smeća u godinu dana, odnosno 1,04 kilograma otpada na dan. Najviše smeća po glavi stanovniku proizvedu Amerikanci. U toj zemlji proizvodi se čak dva kilograma otpada po osobi dnevno. Najčešće u smeće bacaju plastiku i hranu, a kad je posrijedi reciklaža, Sjedinjene Američke Države zaostaju za ostalim zemljama jer ponovno uspijevaju iskoristiti samo 35 posto čvrstog otpada. Rješenja nalaze u izvozu otpada. Gdje on završava, Amerikance i druge stanovnike razvijenih zemalja, nakon što prijeđe njihove granice, nije briga.

'Svi proizvodi za jednokratnu upotrebu trebaju se izbjegavati, a ne samo jednokratna plastika. Da bismo zaista prešli na kružno gospodarstvo, moramo stati na kraj destruktivnom poslovnom modelu kojim se podržava ukorijenjena kultura bacanja i konzumerizam. Kako bismo uistinu zatvorili taj krug, moramo smanjiti količinu otpada i okrenuti se materijalima za višekratnu upotrebu', zaključuje Andrić.