Vodik je magična riječ koja vodi u klimatski neutralnu budućnost. To se odnosi i na posebna vozila koja koriste komunalna poduzeća, na primjer vozila za odvoz otpada u gusto naseljenim gradskim područjima. Vodik i gorivni članci, to je karta na koju igra poduzeće Faun iz Osterholz-Scharmbecka kod Bremena. Novo su vozilo nazvali - Bluepower, piše Deutsche Welle.

Od kolovoza prošle godine, kaže šef tvrtke Burkard Oppmann, jedno takvo vozilo već je na terenu, radi se o testu. „To vozilo ima gorivni članak i dva spremnika. Ukupno vozilo raspolaže s 8,2 kilograma vodika i baterijom kapaciteta 85 kWh."

„Srce" tog vozila je elektromotor snage 250 kilovata. To je otprilike snaga kojom raspolaže dizel-motor s 320 konjskih snaga. Gorivni članci proizvode struju uz pomoć vodika. Vozilo je uvijek opremljeno i baterijom. A ona se puni energijom koja nastaje prilikom kočenja. Ta je tehnika jako skupa. Za gorivni članak treba izdvojiti 70 tisuća eura. Burkhard Oppmann se zato nada serijskoj proizvodnji: „Trenutno na svijetu postoji samo jedno poduzeće koje serijski proizvodi gorivne članke, to je južnokorejski Hyundai.“

Konvencionalno vozilo za odvoz otpada košta oko 250 tisuća eura, a vozilo na vodikov pogon otprilike tri puta više. 90% tih dodatnih troškova subvencionira njemačka savezna vlada, od svibnja će potpora opasti na 80%. Novac stiže od fonda njemačke vlade za poticanje nacionalne vodikove strategije, koji je „težak“ devet milijardi eura.

Kilogram vodika trenutnu košta 9,50 eura. A vozilo u gradskom prometu "proguta” 6,5 kilograma. Obzirom na trenutne cijene, za tu istu svotu se na benzinskoj crpki može dobiti 50 litara dizela. A toliko goriva na 100 kilometara ne potroši nijedno konvencionalno vozilo. Paul Schneider iz oldenburškog komunalnog poduzeća za opskrbu energijom (EWE) smatra da je vodik gorivo budućnosti – jer ne emitira nikakve štetne tvari u okoliš.

„Očekujemo da će se cijena vodika prepoloviti“, kaže on. Cijena opada s porastom potražnje. Ali za to gorivo još nema klasičnog tržišta. Već sad je osim toga jasno da će se porez na emisiju CO2 u Njemačkoj u idućim godinama i više nego udvostručiti. Upravo taj porez utječe na razinu cijena fosilnih energenata.

Njemačka će, nakon kompletnog napuštanja korištenja energenata koji emitiraju CO2, biti prisiljena da jedan veći dio svojih energetskih potreba pokriva uvozom. EWE se u sklopu svoga poslovanja bavi i upravljanjem ogromnim podzemnim skladištima u kojima se trenutno pohranjuje plin – i koja su itekako pogodna za skladištenje vodika. Postojeći sustav transporta, odnosno distribucije plina bez većih komplikacija bi se mogao prilagoditi za vodik.

Paul Schneider dodaje još jednu prednost gorivnih članaka – za njihovu proizvodnju koristi se puno manje rijetkih ruda nego kod proizvodnje baterija: „Usprkos tome potrebno nam je više područja primjene, odnosno više područja u kojima se manifestiraju prednosti gorivnih članaka.“

Pogotovo u području transporta težih vrsta tereta, kod kojih bi bile potrebne baterije velikoga kapaciteta, znači puno teže baterije nego što su to (potencijalno) vodikove. A što su teže baterije, smanjuje se dopuštena nosivost. To je relevantno pitanje i kod odvoza otpada, kod specijalnih vozila na bazi gorivnih članaka koje komunalnim poduzećima nudi tvrtka Faun. Burkard Oppmann nabraja gradove koji su već naručili prva vozila: „Šest komada ide u Berlin, dva će u Freiburg, a tu su i Mainz, Reutlingen, Bielefeld i Bochum."

Nakon jednokratnog financiranja od strane vlade, nova se tehnologija mora etablirati na tržištu – i to bez državnih subvencija. Burkard Oppmann je uvjeren da će u tome i uspjeti: „U ovoj ćemo godini napraviti još 50-ak vozila i isporučiti ih mušterijama.“ A za 2022. kao cilj se navodi 100 do 150 vozila.

„Do 2030. godine proizvodne trake više neće napustiti nijedno konvencionalno vozilo za odvoz otpada.” Na neka pitanja tek treba pronaći odgovor: na primjer koliko iznosi vijek trajanja gorivnog članka? Burkard Oppmann se nada roku od osam

godina. Jer, kako dodaje, komunalna vozila za odvoz otpada ionako nisu duže u pogonu.