Premda je Gavran premijerno predstavljen na prošlogodišnjoj izložbi Eurosatory u Parizu, obrambena tvrtka Yugoimport, vodeći proizvođač vojne opreme u Srbiji, tek je nedavno objavila nadopunjene taktičko-tehničke karakteristike ovog oružja. Gavran 145 zapravo je jeftina samoubilačka bespilotna letjelica nastala na temelju protuoklopne vođene rakete Nova 145, a koju karakteriziraju sposobnost udara u vrh mete, tamo gdje je najtanja, i pristupačni dijelovi za dronove sa širokog svjetskog tržišta.

Yugoimport ističe da borbena bespilotna letjelica projektil Gavran 145 predstavlja dalekometni izviđački dron za promatranje u realnom vremenu, ali i jurišno sredstvo za napade na široku paletu ciljeva, počevši od tenkova i drugih oklopnih vozila, preko zapovjednih mjesta i topničkih položaja, do uništavanja žive sile i drugih pokretnih ili stacionarnih ciljeva, kao i patrolnih čamaca i drugih dronova.

Iste borbene sposobnosti ima i spomenuta raketa Nova 145, s time da se potonja može ispaljivati i iz helikoptera, oklopnih vozila i manjih brodova, za razliku od Gavrana, a koji se lansira iz kontejnera na vozilima što imaju kamionsku šasiju. Koliko je zasad poznato, on se trenutno ispaljuje iz terenskog kamiona FAP s pogonom 4x4 te dvije ili tri konzole za vođenje.

Prema navodima Yugoimporta, Gavran je trenutno jedino sredstvo koje omogućava uništavanje suvremenih tenkova, lako masovno lansiranje do 18 letjelica odjednom i velik domet do 120 kilometara, uz ukupnu dužinu leta od 50 minuta. Vrijeme lansiranja za svih 18 dronova je do pet minuta, s time da su tri minute potrebne za zauzimanje položaja i elevaciju, a njihov let do cilja moguće je pratiti istovremeno putem tri videokanala po izboru operatora. Za pojedinačno lansiranje iz kontejnera potrebno je 30 sekundi.

Čekanje na pogodan trenutak za obrušavanje

Višestrukim lansiranjem osigurana je sposobnost djelovanja u roju, što je postao standard modernog ratovanja. U Yugoimportu naglašavaju i da je Gavranova prednost u tome što nakon lansiranja ne mora odmah napasti metu, već može kružiti iznad bojišta do 30 minuta i čekati pravi trenutak za obrušavanje.

Lansira se pomoću malog raketnog motora kalibra 57 milimetara na čvrsto gorivo, a on služi kao svojevrstan booster koji se u dijelu leta odbacuje, dok se klipni motor koristi za krstarenje do cilja. Nakon lansiranja se Gavranova krila rasklapaju u letnu konfiguraciju te se let nastavlja pomoću elektromotora, s time da se upućuje u misiju putanjom do cilja određenom pomoću programiranih koordinata na digitalnoj mapi.

Sustav za navođenje temelji se na glavi za samonavođenje, pri čemu je letjelica povezana s lanserom preko radioveze. Kada dođe do zone cilja, Gavran počinje kružiti iznad područja očekivanih meta i, koristeći radiovezu, slika se putem televizijske ili termovizijske kamere prenosi s glave za samonavođenje do zemaljske kontrolne stanice te operator pomoću palice pokreće kameru u glavi za samonavođenje. Potom bira i zaključava metu, a projektil je samostalno prati i zatim uništava.

Po udaru u cilj aktivira se bojna glava kombiniranog kumulativnog i fragmentirajućeg djelovanja te probija homogene pancirne ploče, do 1000 milimetara, s eksplozivno-reaktivnim oklopom. Fragmentirajuće pak djelovanje uništava pješaštvo i druge ciljeve osjetljive na šrapnele u bližoj okolini detoniranja. Uz navedene ciljeve, poput oklopnjaka, topničkih bitnica i zapovjednih mjesta, kao i drugih prikladnih mobilnih i nepokretnih ciljeva, Gavran se reklamira kao idealan za uništavanje raketnih sustava vatrene podrške, protuzračnih sustava i radarskih postrojenja.

Stealth mogućnosti

Treba reći da je krstareća visina leta Gavrana oko 500 metara, premda plafon iznosi 2000 metara. Maksimalna brzina iznosi 150 kilometara na sat, a domet mu je nekih 150 kilometara. Početna masa drona dužine 2,2 i raspona krila 2,4 metra je 50 kilograma, a ukupna nosivost 15 kilograma.

Proizvođač se hvali i time da je Gavran teško uočljiv zbog svojeg malog radarskog odraza, pa ga je samim time, navodno, teško oboriti. Također, tvrde da je dron teško ometati zbog uskog kuta radio data linka. Za navođenje se koristi inercijalna ili GPS navigacija, ruski sustav GLONAS u završnoj fazi te televizijska i infracrvena glava za samonavođenje. Kut prilaska cilju rasteže se od 15 do 75 stupnjeva.

Portabl zemaljska kontrolna stanica teži 25 kilograma i koristi se za lansiranje, unošenje profila leta te upravljanje dronom, kao i televizijskom i infracrvenom glavom za samonavođenje. Stanica može biti montirana na kontejner na vozilu ili kontejnersku prikolicu, a djeluje i kao prijenosni komplet smješten u kofere za poljske uvjete. Uz stanicu, dvočlana posada brine se o akumulatoru za napajanje.

Gavran 145 može se transportirati do borbenog položaja potpuno naoružan i s punim rezervoarom. Treba reći i to da mu je temperaturni doseg upotrebe od -20 do plus 65 stupnjeva Celzijevih, a ne propušta pijesak, prašinu, sol i vodu. Također je otporan na udare i transportne vibracije, kao i na ultraljubičasto svjetlo, a Yugoimport dodaje da je i otporan i na gljivice i plijesan.