Australiju potresa jedinstven politički skandal. Nakon što je izašlo na vidjelo da je bivši premijer Scott Morrison uzurpirao vlast preuzimajući pet ključnih ministarstava tijekom pandemije, mnogi se pitaju kako je to uopće bilo moguće. Jedno je sigurno: nesvakidašnji mehanizam poluga moći u Australiji proučavat će studenti politologije širom svijeta, a nekoliko ključnih elemenata ovog slučaja u kontekstu globalnih zbivanja analizirala je prof. dr. Gorana Grgić sa Sveučilištu u Sydneyju
Konzervativac Scott Morrison odstupio je s čela Liberalne stranke nakon izbornog poraza u svibnju, a sada se našao pod lavinom kritika jer je u premijerskom mandatu potajno položio prisegu i preuzeo portfelje unutarnjih poslova, državne riznice, zdravstva, financija i resursa. Trojica ministara nisu imala pojma da resor dijele s premijerom.
Na izvanrednoj presici Morrison je objasnio da to učinio jer je smatrao da je odgovornost za državu samo njegova i da je upravljao brodom usred pandemijske oluje. Tvrdi da je namjeravao koristiti ovlasti samo u krajnoj nuždi, pa nije osjetio potrebu o tome obavijestiti ministre. Ovlasti je, uostalom, iskoristio samo u jednom slučaju, onemogućivši jedan plinski projekt nedaleko od Sydneya. Burno je na sve to reagirao aktualni premijer Anthony Albanese, optužujući Morrisona za ugrožavanje 'westminsterskog sustava vlade'. Što je to i kako je uopće moguće da jedan premijer 'preuzme' ministarstva?
Profesorica Gorana Grgić podsjeća na to da je Morrisonov mandat bio obilježen koronakrizom, s tim da je u Australiji na samom početku pandemije bilo proglašeno izvanredno stanje. Kako je zakon iz 2015., koji se ticao biosigurnosti, u tom slučaju omogućavao ministru zdravstva potpuno odriješene ruke, to se u praksi moglo protumačiti i kao ugrožavanje vladavine premijera Morrisona. Osim toga, postavilo se pitanje što će se dogoditi ako ministar zdravstva oboli od covida ili mu se nešto dogodi. U takvoj situaciji, ministar pravosuđa savjetovao je premijeru da zapravo on preuzme ulogu ministra zdravstva u sjeni. Time je stvoren presedan, tumači prof. Grgić.
Tehnički, premijer Morrison uspio je 'ovladati' ministarstvom zdravstva i ostalim ključnim resorima jer su mu to omogućili potpisi Davida Hurleyja, generalnog guvernera Australije. Ta uvelike ceremonijalna funkcija označava šefa države, koji upravlja umjesto stvarne vladarice Australije, kraljice Elizabete II. Dakle, generalni guverner dekretom je omogućio Morrisonu da postane svojevrsni ministar iz sjene portfelja u vlastitoj vladi, pa još u tajnosti. Morrison sad tvrdi da je šutio kako njegovi ministri slučajno ne bi pomislili da je on izgubio povjerenje u njih, a upravo to što oni nisu ni shvatili što se događa bivši premijer uzima kao dokaz da se nije miješao u njihov način upravljanja. Problem je, međutim, u nečem drugom.
'Sve parlamentarne demokracije ovog tipa baziraju se na tome da parlament mora dati povjerenje kabinetu. Westminsterski sustav podrazumijeva dvodomno zakonodavno tijelo, a u Australiji su to Zastupnički dom i Senat. Onaj tko drži većinu u donjem, Zastupničkom domu, može biti mandatar i postati premijer, na osnovi čega se izglasava povjerenje cijelom kabinetu. To je ovdje izostalo. Sve je provedeno temeljem nekakvih memoranduma koji su poslani na potpisivanje generalnom guverneru. Tako je premijer ujedno postao ministar gotovo polovice svoje vlade, a da drugi o tome nisu imali pojma', tumači prof. Grgić.
S obzirom na to da je cijelu operaciju provelo nekoliko ljudi, jesu li sad svi oni odgovorni za to što se dogodilo? Postoji li uopće formalna odgovornost u ovom presedanu?
Svi Morrisonovi skandali, od požara do korone
Prof. Grgić napominje da ovo svakako jest presedan. Pritom, valja znati da je Morrison u protekle tri godine bio izrazito nepopularan premijer, unatoč svojoj umješnosti u političkom marketingu i 'spinanju'. Veliku ulogu imala je njegova pogrešna reakcija na tadašnje katastrofalne požare Australijom. U to vrijeme on je bio na godišnjem odmoru na Havajima, a nakon što se to otkrilo relativizirao je svoju ulogu, pitajući bi on možda trebao držati vatrogasno crijevo. Potom, birači su dobro upamtili kritično upravljanje u početnim fazama pandemije, kada je Morrison za sve loše događaje krivio premijere saveznih država. Osim toga, Australija je užasno kaskala za SAD-om i Europom u dobavljanju cjepiva, ponajprije zbog sporazuma s AstraZenecom.
'Bilo je dosta skandala i Morrison je jednostavno jako izgubio na popularnosti. Sad se pitamo što još sve nismo znali. Ovo je prvi put u australskoj povijesti da je premijer u isto vrijeme ministar nekoliko vrlo ozbiljnih portfelja. Međutim, on se brani da nije napravio ništa loše, dok se iz suptilnog priopćenja guvernera može pročitati između redaka da je on radio onako kako mu je premijer rekao', kaže prof. Grgić, dodajući da su krivnja i povećalo sigurno na samom Morrisonu.
Je li on sada, kao član parlamenta, postao preveliki uteg za svoju Liberalnu stranku, očekuje li se njegov odlazak?
Prof. Grgić zanimljivo je da su se gotovo svi bivše suradnici i kolege Scotta Morrisona sada okrenuli protiv njega. On trenutno nije u prvom ešalonu stranke, ali ovaj skandal mogao bi ubrzati već postojeći trend kratkog zadržavanja bivših premijera u parlamentu.
'Indikativno je da ga kolege ne brane'
'Indikativno je da ga kolege ne brane. Karen Andrews, bivša ministrica unutarnjih poslova, za čijeg mandata je on paralelno bio na toj funkciji, rekla je da bi Morrison trebao odmah izletjeti iz parlamenta. Bivši premijer Malcom Turnbull rekao je da je u pitanju nečuveno odstupanje od australskog ustava i prikrivena autokracija. Australski mediji uglavnom povlače paralele između Donalda Trumpa i Morrisona. Zanimljivo je da su oni bili dosta bliski', primjećuje prof. Grgić, podsjećajući da je, uz Emmanuela Macrona, Morrison bio jedini državnik kojega je Trump ugostio na državnoj večeri u Bijeloj kući.
Australski liberali kao pandan HDZ-ovcima
Zanimljivo je i to što se liberalizam u Europi tradicionalno veže uz ljevicu, dok su australski liberali zapravo - konzervativci.
'Liberalna stranka je pozicionirana na desnom centru, a koliko je desno to ovisi o tome tko je na čelu stranke. Morrison je bio među konzervativnijim liderima. Rekla bih da je Liberalna stranka u Australiji možda po nekakvim vrijednostima i uvjerenjima pandan HDZ-u u Hrvatskoj', ukazuje prof. Grgić.
Uglavnom, australski liberali u dugom su političkom braku s Nacionalnom strankom, a zahvaljujući tome bili su deset godina na vlasti s tri različita premijera: Tony Abbott bio je jako konzervativan, Malcom Turbull slovio je kao 'lijevo krilo' stranke, zalutao zbog socijalnih politika puno bližih laburistima, dok je Morrison bio i socijalni i ekonomski konzervativac. Aktualni lider liberala i vođa opozicije, Peter Dutton, bivši je ministar unutarnjih poslova i obrane, konzervativac s desnog krila stranke.
Hoće li premijer, laburist Anthony Albanese, sada dodatno politički profitirati?
'Naravno da on neće propustiti priliku da zaradi političke bodove. U nedavnoj kampanji - izbori su bili u svibnju - imao je problem s profiliranjem, objašnjavajući tko je on zapravo. Ljudi su bili zgroženi i zasićeni Morrisonom, došlo je vrijeme promjene, a Albanese nije pobijedio zahvaljujući tome što je karizmatičan, nego zato što su ljudima dozlogrdila Liberalna stranka. Laburisti, inače, imaju jako mršavu većinu u parlamentu, jer je došlo je jačanja nezavisnih kandidata, tzv. teal independentsa. Teal je inače tirkizna boja, spoj plave i zelene, što u ovom slučaju označava kombinaciju protržišne ekonomske pozicije i ekološke osviještenosti', kaže prof. Grgić. Nezavisni kandidati ojačali su zbog dugogodišnjeg izostanka planova suočavanja s klimatskom krizom, a sam Morrison prije nekoliko godina pojavio se u parlamentu s grudom ugljena.
Zapravo, u australskoj politici zapravo su sve prisutnije žene, neovisne kandidatkinje bez prethodnog političkog iskustva, ali sa snažnim profesionalnim karijerama, iz redova liječnica, poduzetnica. One uglavnom dolaze iz bogatijih kvartova Melboruna, Sydneya, Canberre, frustrirane nikakvom pozicijom Australije po pitanju klimatskih promjena.Takve kandidatkinje imale su, po svemu sudeći, presudnu ulogu na svibanjskim izborima, jer su liberali izgubili mjesta na koja su sa sigurnošću računali, na područjima bogatijih birača, orijentiranih politikama koje pogoduju korporacijama.
Baš kao i u mandatu Scotta Morrisona, u Australiji su velike brojke novozaraženih i umrlih od covida. Što je sad ipak drukčije?
Covid stanje: visoke brojke, ali i dosta testiranja
'Od 2021., kad su nakon praktički dvije godine otvorene granice, imamo minimalne restrikcije, primjerice obavezu nošenja maski u bolnicama i na mjestima gdje su ljudi ranjiviji, poput staračkih domova. I slično. Na fakultetu neki studenti nose maske, ali većina šeće kao da je 2019., mladi su to ljudi. Kažem im da radije ostanu doma ako se probude šmrcajući, jer i od doma mogu pratiti predavanje uživo. Brojke u Australiji jesu alarmantne, ali takve su diljem svijeta, s tim da se ovdje građani još uvijek dosta testiraju. Temperature su iznad 20, ali 'zimska' je sezona i covid koincidira s drugim bolestima, poput gripe i drugih viroza. Nitko ne govori da bi se uvodile neke mjere. Krenulo je naveliko boostanje drugom dozom, ja sam još prije dva mjeseca dobila svoju četvrtu dozu', otkriva prof. Grgić, dodajući da vlada financijski pomaže onima koji ostaju doma zbog bolesti.
A kako Australci u kontekstu globalnih sukoba i napetosti dišu po pitanju AUKUS-a, novog sigurnosnog pakta Australije, SAD-a i Velike Britanije?
'Australija s SAD-om ima savezništvo koje datira u 1951. i od toga nema odstupanja. Konsenzus je između dvije vodeće stranke, laburista i liberala, da je Kina najveća prijetnja australskoj sigurnosti. Ipak, laburisti sada nastoje smiriti situaciju što se tiče odnosa s Kinom, jer je za vrijeme Morrisonove vlade izbio trgovinski rat nakon što je Australija inicirala istragu porijekla koronavirusa. KInezi su reagirali visokim carinama zbog čega sad jako pati australska industrija žitarica i živežnih namirnica. Što se tiče Rusije, Australija je uz Japan i Singapur jedina u području Indopacifika snažno stala na stranu Ukrajine, s vojne i financijskom pomoći, kao i prihvatom ukrajinskih izbjeglica.