Iako se činilo da je kraj Hladnog rata na pomolu, napetosti između dviju strana odvojenih Željeznom zavjesom i dalje su bile visoke, a na svaki upad neidentificiranog zrakoplova trebalo je hitno reagirati. No predzadnji Dan nezavisnosti u doba Hladnog rata ni po čemu nije trebao biti poseban. Obje strane polariziranog svijeta izvodile su svakodnevne obrambene vojne vježbe za slučaj napada, ne očekujući da će taj dan izazvati popriličnu nervozu i bespomoćnost u oba tabora i u konačnici odnijeti jednu civilnu žrtvu.

Incident je započeo 4. srpnja 1989. ujutro, kada se pukovnik sovjetskog ratnog zrakoplovstva Nikolaj Jegorovič Skuridin vratio s godišnjeg odmora u matičnu bazu 239. zračne lovačke divizije pri Sjevernoj grupi snaga Varšavskog pakta sa sjedištem u Bagiczu nedaleko od poljskog Kolobrzega. Skuridin je u to vrijeme bio načelnik političkog odjela zračne divizije stacionirane na obalama Baltika, ali i aktivni pilot s upisanih 527 sati leta u lovcu za zračnu nadmoć tipa MiG-23M. Iako je prvenstveno politički časnik, Skuridin je morao letjeti određeni broj sati kako bi održavao dozvolu za letenje. Tog jutra već je odradio trenažni let u dvosjednoj varijanti tog tipa lovca, nakon čega je u 9.18 krenuo na samostalni let u sklopu redovnih izviđačkih zadaća uz obalu Baltika, kakve su političkim časnicima služile za nadopunu potrebnog broja sati letenja.

Poletjevši avionom naoružanim jedino topom kalibra 23 milimetra, Skuridin je u 41. sekundi leta uključio motor u maksimalni režim rada kako bi povećao potisak, ali je on na visini od tek 90 metara naglo počeo gubiti snagu i propinjati se, smanjivši u sekundi brzinu s 550 na 320 kilometara na sat. Pukovnik je odmah prijavio kontroli leta mogući problem na lijevom usisniku, dojavivši rukovoditelju letenja da je motor u potpunosti utihnuo nakon što je otkazao pod opterećenjem forsaža pa je zatražio dozvolu da se katapultira. Iskusni Skuridin je, dobivši dozvolu da napusti avion, usmjerio ga prema otvorenom moru, pravilno obavio proceduru izbacivanja i katapultirao se iz nekontroliranog MiG-a, nakon čega je uslijedila potpuno neočekivana situacija.

Sve je izgledalo uobičajeno

'Još dok sam se spuštao padobranom, vidio sam crni dim iz motora aviona. Sletio sam sigurno, tek s manjom ozljedom ruke. Prije katapultiranja okrenuo sam avion prema moru, ali tko je mogao znati da će MiG nastaviti letjeti', kazao je kasnije Skuridin. Njegovi pretpostavljeni poslali su odmah depešu u Moskvu o tome da je avion pao u more, ne nanijevši pritom nikakvu štetu, što je primirilo sovjetsko zapovjedništvo, ali samo nakratko.

Motor aviona je naime počeo dobivati na snazi šest sekundi nakon katapultiranja pukovnika Skuridina, popeo se i nastavio ravni krstareći let jer je prije polijetanja u automatizirani sustav upravljanja MiG-om učitan pravac zapada. Uz to, na 'dvadesettrojki' je bio aktiviran sustav radijskog raspoznavanja prijateljskih od neprijateljskih letjelica IFF pa je MiG slobodno letio preko tadašnjih članica Varšavskog pakta – Poljske i nekadašnje Njemačke Demokratske Republike, čija je kontrola leta rutinski pratila avion sve dok nije došao do granice s tadašnjom Saveznom Republikom Njemačkom.

Istočnonjemačka kontrola leta smatrala je da je sve u redu jer su parametri bilježili uobičajenu visinu od 12.000 metara i krstareću brzinu od 740 kilometara na sat, a za taj dan ionako su bili najavljeni trenažni letovi. No kada je MiG-23M prešao u zapadnonjemački zračni prostor i ušao na područje pod kontrolom NATO-a, već je bilo kasno za bilo kakvu reakciju Varšavskog pakta.

S druge strane Željezne zavjese nitko od američkih vojnika stacioniranih u bazama širom zapadne Europe nije očekivao bespilotnog uljeza u danu u kojem se tradicionalno slavi politička tradicija SAD-a. Radari zapadnonjemačke protuzračne obrane registrirali su u 9.44 kršenje zračnog prostora na sjeveru zemlje pa je o uljezu obaviještena američka zračna baza Soesterberg u Nizozemskoj, iz koje su u 10.02 poletjela dva borbena zrakoplova F-15 iz 32. taktičko-lovačke eskadrile kako bi presrela nepoznati objekt.

Zaprepašteni američki presretači

Presretači tipa F-15 nisu alarmirani bez razloga jer se oni i danas smatraju najboljim američkim zrakoplovima za presretanje te bilježe i najveći 'skor' od čak 104 zračne pobjede i rušenja neprijateljskih objekata. Uzgred, američko ratno zrakoplovstvo za vrijeme Hladnog rata u nekoliko NATO-vih baza imalo je stacionirane F-15, a danas se oni nalaze jedino u bazi britanskog kraljevskog ratnog zrakoplovstva Lakenheath na jugoistoku Engleske.

U dvjema 'petnaesticama' u potjeri za odbjeglim MiG-om poletjeli su piloti J. D. Martin i Bill Murphy dobivši zapovijed da identificiraju i prate nepoznatu letjelicu. Nakon što su ostvarili vizualni kontakt s uljezom američki piloti su sa zaprepaštenjem utvrdili da je riječ o sovjetskom MiG-u 23 bez pilota i bez poklopca kabine. Iz baze je stigla zapovijed da ne ruše avion, već da ga prate do Sjevernog mora, u koje se, prema pretpostavkama, nenaoružan i bez dopunskih spremnika trebao srušiti zbog gubitka goriva. Amerikanci su se odlučili na takav korak jer se smatra da nisu htjeli biti odgovorni za mogući pad aviona na najgušće naseljeno područje Europe. No avion je u jednom trenutku počeo skretati ulijevo prema Nizozemskoj preletjevši je u potpunosti, a potom je ušao u Belgiju te je američkim pilotima preostalo samo da prate avion do njegova pada, po mogućnosti na nenaseljeni prostor.

Preletjevši čitavom dužinom Belgiju, sovjetski MiG-23 bio je na samo nekoliko sekundi od ulaska u francuski zračni prostor u blizini Lillea pa je o 'zombi' letjelici obaviješteno i francusko ratno zrakoplovstvo, ali je onda konačno počeo gubiti visinu i padati prema tlu. Točno u 10.37 sovjetski bespilotni lovac srušio se na obiteljsko gospodarstvo u belgijskom selu Kooichemu, devet kilometara od granice s Francuskom, usmrtivši pritom 19-godišnjeg farmera Wima Delaerea.

Laknulo svima, osim pilotu i obitelji farmera

'Za dlaku smo izbjegli neshvatljivu katastrofu. Teško je zamisliti ono što se moglo dogoditi da je avion pao na industrijsku četvrt Lillea', uzdahnuo je tog poslijepodneva belgijski ministar unutarnjih poslova. Laknulo je i Francuzima i Sovjetima s obzirom na to da se tog dana u službenom posjetu Parizu našao sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov te je kasnije uputio ispriku Bruxellesu.

Belgijska vlada je unatoč isprici uložila službeni prosvjed Moskvi zbog neobavještavanja o zalutalom zrakoplovu dok su Sovjeti obitelji poginulog mladića isplatili 685.000 dolara odštete. Bilo im je dozvoljeno i odvesti ostatke MiG-a u Sovjetski Savez kako bi ustanovili što je uzrokovalo kvar i nekontrolirani prelet duž zračnog prostora NATO-a, čija se protuzračna obrana pokazala nespremnom, bez obzira na to što se radilo o poprilično bizarnoj situaciji. Pukovnik Skuridin je pak poslao pismo isprike obitelji Delaere.

'Da sam mogao predvidjeti posljedice, a posebno smrt neke osobe, nikada ne bih napustio avion. Moja obitelj, moji drugovi piloti i ja duboko proživljavamo tragediju koja se dogodila. Razumijem to da nijedna isprika neće smanjiti težinu tuge', poručio je sovjetski pilot belgijskoj obitelji.