Balistika duž Bliskog istoka

U utorak je došlo do novog eksplozivnog razvoja situacije u već tjednima eskalirajućem sukobu na Bliskom istoku. Nakon što je Izrael prošlog tjedna više puta raketirao Libanon, u rat se uključio i Iran lansiranjem gotovo 200 projektila na Izrael, kao odgovor na ubojstva trojice istaknutih iranskih ili savezničkih lidera - Ismaila Hanijeha iz Hamasa, vođe Hezbolaha Hasana Nasrale i zapovjednika Iranske revolucionarne garde (IRGC) Abasa Nilforushana. Očekivano, izraelska vlada tvrdi da je ogroman dio projektila presreo znameniti izraelski sustav protuzračne obrane Željezna kupola. Dio je završio u moru, no, kako je priznala i izraelska vojska, dio je pogodio 'uredske zgrade i druga područja održavanja u dvjema zračnim bazama'. Napad je – očekivano – uznemirio naftaše te su reagirali višim cijenama, a analitičari se slažu da daljnju eskalaciju sukoba nije moguće zaustaviti. Jedini koji misli da se to neće dogoditi jest – Joe Biden, a on je, kao što znamo, na odlasku iz Bijele kuće.

Nacionalna katastrofa

Apokalipsa je u petak zadesila i BiH jer je, prema podacima od petka, preko 20 osoba poginulo u strahovitim poplavama. Najgore je na sjeveru Hercegovine, gdje se rijeka Neretva izlila iz korita te samo u Jablanici odnijela najmanje 14 života. Vrlo teško stanje je i u Konjicu, Kiseljaku i Fojnici, gdje su pojedina sela i 24 sata kasnije odsječena od svijeta. Deseci kuća su doslovno nestali s lica zemlje, klizišta su odnijela i dijelove cesta, a situacija se u trenucima u kojima ovo pišemo čini gorom nego 2014., kad je u sličnim katastrofalnim poplavama poginula 21 osoba. Zašto nadležne službe u susjednoj državi iz te tragedije nisu ništa naučile te barem organizirale evakuaciju jer je dan ranije najavljen nagli porast vodostaja rijeka, pitanje je za sve one u državi koja, prema nekim podacima, na državnoj, federalnoj i kantonalnoj razini plaća više od 800 ministara, a vojsku je digla tek nakon što je dvadesetak ljudi već smrtno stradalo. I onda u takvoj državi građani u nedjelju trebaju izaći na (lokalne) izbore. Ako uspiju isploviti iz svojih kuća.

Je li Taylor Swift pomogla austrijskoj desnici?

Izbori u BiH okončat će tjedan koji je počeo još jednom pobjedom tvrde desnice. Ovoga puta je riječ o Slobodarskoj stranci Austrije, a ona je na tamošnjim izborima osvojila nešto preko 28 posto glasova, što joj i dalje neće biti dovoljno za preuzimanje vlasti, no dovoljno je za malo nervoze u redovima 'stare' Europe. Naime vođa slobodara Herbert Kickl već godinama koketira s fašizmom i istražuje jezičnu terminologiju iz Hitlerovih vremena, zbog čega koalicijski partneri bježe od njega kao vrag od tamjana. Srećom po ostale, u Austriji crveno-crna koalicija nije novost, pa je izgledno da će se dvije vodeće stranke, ÖVP i SPÖ, uz pomoć liberala iz Neosa, dogovoriti i formirati stabilnu vladu. Komentatori se pitaju hoće li austrijska pobjeda dati vjetar u leđa i drugim tvrdim desnim strankama u Uniji, a po nama je najprecizniji zaključak iz izborne noći onaj da je pobjedi slobodara postterorističkom dramom nakon otkazanog koncerta uvelike pridonijela – Taylor Swift.

Glad, bande i užas

Koliko god to jezivo zvučalo, prijetnje terorističkim napadima mila su majka u odnosu na ono što se događa na drugom kraju svijeta. Velika kriza gladi dovela je do napada bandi, a u jednom od najokrutnijih u dugo vremena, u srijedu je ubijeno najmanje 11 ljudi te su deseci ozlijeđeni. Za ovaj napad odgovorna je banda Gran Grif, jedna od kriminalnih organizacija koja koristi krizu gladi kako bi proširila svoj utjecaj izvan glavnog grada Port-au-Princea. Polovica stanovništva Haitija pati zbog ozbiljne nestašice hrane, a tisuće gladuju. Luka u Port-au-Princeu zatvorena je, a broj interno raseljenih zbog obračuna bandi u međuvremenu je prešao 700 tisuća, što je dvostruko više nego prije šest mjeseci. Deseci tisuća Haićana bježe u Dominikansku Republiku od ekstremnog nasilja i siromaštva, a napori UN-ovih snaga koje pomažu policiji nemoćnoj uspostaviti red također ne daju rezultata. Ukratko, prava katastrofa.

Zviždanje na mjesec

Da međunarodne organizacije ipak mogu imati nekakav utjecaj na važna svjetska pitanja, pokazuje razvoj situacije u slučaju najpoznatijeg svjetskog zviždača, osnivača WikiLeaksa Juliana Assangea. On se u ponedjeljak, prvi put od oslobođenja iz britanskog zatvora i povratka u rodnu Australiju, pojavio u javnosti, i to u Strasbourgu, gdje je saslušan pred Odborom za pravna pitanja i ljudska prava Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE). Ova je institucija objavila izvješće o Assangeovu slučaju, a zaključak izvješća jest da je on bio politički zatvorenik te da bi Velika Britanija trebala istražiti je li bio izložen nehumanom postupanju. 'Još nisam sasvim sposoban govoriti o onom što sam iskusio, tešku muku da ostanem živ', rekao je Assange i poentirao: 'Nisam danas slobodan jer je sustav funkcionirao nego zato što sam nakon više godina priznao krivnju za novinarstvo, jer sam tražio informacije i jer sam informirao javnost o tim informacijama.' A što je sve dovelo do slučaja Assange, prisjetite se ovdje.

Pušten s lanca

Bivši britanski premijer Boris Johnson nije trebao Juliana Assangea da bi shvatio da ga prisluškuju. On se u napadu naknadne pameti - od kojeg će naravno profitirati zato što je uspomene prikupio u memoarima pod imenom 'Pušten s lanca' - prisjetio da ga je, zamislite čuda, izraelski premijer Netanyahu – prisluškivao, i to na način da mu je postavio bubicu u ured kad je otišao u toalet. 'Bila to slučajnost ili ne, rečeno mi je da je poslije, pri regularnoj pretrazi za 'bubicama', pronađen uređaj u zahodu', piše Johnson. Više pikantnih detalja iz živopisne karijere političara koji je, podsjetimo se i toga, odletio iz premijerske fotelje jer je usred najgoreg korona lockdowna složio party za ekipu, bit će poznato u narednim danima, kad Boris kreće na turneju promoviranja memoara po britanskim televizijama.

Marburg u Hamburgu

A iz edicije 'samo nam je još ovo falilo' izdvajamo dramatičan događaj zabilježen na glavnom kolodvoru u Hamburgu, gdje je u srijedu navečer jedan peron glavnog željezničkog kolodvora zatvoren zbog sumnje da su dvoje putnika koji su stigli vlakom zaraženi virusom Marburg. Dvije su osobe hospitalizirane sa sumnjom na taj virus nakon što je najmanje jedna od njih u inozemstvu pomagala u liječenju zaraženih pacijenata. Par je pod liječničkim nadzorom pod pretpostavkom da su zaraženi po život opasnim virusom koji može izazvati visoku temperaturu, unutarnje krvarenje i druge simptome slične eboli, jer je uzrokuje ista vrsta virusa. Svjetska zdravstvena organizacija izvijestila je da je u prethodnim epidemijama visok postotak zaraženih Marburgom preminuo. Jedna od dviju hospitaliziranih osoba nedavno je radila u bolnici u Ruandi - gdje su liječeni ljudi zaraženi virusom, prema gradskom vijeću Hamburga - a na putovanju su razvile simptome slične gripi.

Emmanuel Macron čita tportal

Tportal se čita diljem svijeta, ali nismo znali da nas prati i francuski predsjednik Emmanuel Macron. On je zavapio da SAD i Kina ostavljaju Europsku uniju u zaostatku i ako nešto ne promijenimo 'EU bi mogao umrijeti'. Iz tjedna u tjedan, i tako već godinama, o toj temi pišu gotovo svi relevantni mediji, a intenzivno se njome bavimo i mi. Upozorenje francuskog predsjednika zapravo nije ništa novo, samo je podržao zaključke bivšeg predsjednika Europske središnje banke Marija Draghija, a on je prošli mjesec rekao da se EU suočava s egzistencijalnim izazovom ako radikalno ne transformira svoje gospodarstvo. Kako Draghi nije medijski atraktivan kao Macron, Francuz mu je samo pružio ruku i dao još jednu dozu medijske vidljivosti. Draghi već ima i plan te on uključuje, naravno, štampanje enormne količine novca koji će se proslijediti gospodarstvu. I to je već viđeno i ključno za kineske i američke projekte slične važnosti. Samo, velika je razlika između nas i njih. Kod nas se gospodarstvo nekada jedva da vidi od sile papira, uredbi, propisa, regulacija i zakona, a koji rezultiraju i bizarnostima poput neodvojivih čepova na bočicama. Macron je, onako usput, tijekom svog govora rekao i da bi se Europa trebala okrenuti od SAD-a i postati samostalnija po pitanju nabave oružja. Onako usput, spomenut ćemo i mi da je Francuska najveći europski izvoznik oružja i zaključiti narodnom poslovicom da pas nikad ne laje radi sela, nego radi sebe.

Repriza Hladnog rata

Sudbina je htjela da živimo u reprizi Hladnog rata. Na njegovu vrhuncu, prije nešto više od 40 godina, ratovi su jedino bili nešto hladniji i vodili se nekoliko tisuća kilometara dalje od Europe, no trendovi su isti. Centralno mjesto Hladnog rata u Europi tada je bila Njemačka, podijeljena na istočnu i zapadnu, a svaki Nijemac s istoka kojim su 'drmali' Stasi i Sovjeti gledao je kako da preskoči zid i prebjegne za zapad. Jednako je i danas, otkrivaju tamošnji demografi. Mladi na istoku Njemačke 'glasaju nogama', tj. dosta im je slabije plaćenih poslova i, vjerojatno, AFD-ovih politika koje su se sasvim fino primile na istoku Njemačke, zbog kojih taj dio zemlje nije ni primamljiv strancima. Od 1991. do danas prema zapadu je otišlo više od 720.000 osoba starih između 18 i 29 godina - točno onaj dio radne snage kojeg već sad bolno nedostaje, a lani se prvi put nakon 2016. više Nijemaca odselilo s istoka zemlje nego što se doselilo. I to je posve logičan razvoj situacije - bruto plaće na zapadu Njemačke u prosjeku su 824 eura više nego na istoku. 'Od devedesetih godina mladi s istoka Njemačke znaju što im je činiti - ili se moraju seliti u veće gradove poput Dresdena ili Leipziga ili na zapad. Ta dinamika nije se promijenila do danas', rekao je u intervju za t-online demografski stručnjak Tim Leibert s Instituta za regionalnu geografiju u Leibnizu.

Proizvodnja baterija je loš biznis

Švedski proizvođač baterija Northvolt našao se u popriličnom problemu nakon što mu je vlada u Stockholmu suspendirala jamstva za kredit kojim se trebala širiti tvornica. U Northvoltu nema keša zbog slabe potražnje za njihovim baterijama za električne automobile. U knjigama narudžbi svojevremeno su imali poslove vrijedne 55 milijardi eura, a u toj hrpi bile su i baterije za Volkswagen i BMW. No kako je potražnja za električnim automobilima pala, tvrtka je ostala bez novca i na cestu ide svaki četvrti radnik - njih ukupno 1600. Koliko je proizvodnja baterija slab biznis (osim ako niste kineski industrijalac), dobro ilustrira i činjenica da su troškovi plaća i doprinosa u Northvoltu lani bili tri puta viši od naplaćenih računa. Tvrtka je lani dobila 'zeleni kredit' od pet milijardi eura od skupine banaka. Taj se kredit u medijima slavio kao povijesni, a sudeći po tome kako njihovo poslovanje izgleda danas, doista će i biti povijesni, ali za 23 banke koje su im posudile novac jer ga trebaju što prije zaboraviti. Zašto je proizvodnja baterija toliko loš biznis? BMW im je u lipnju otkazao narudžbu vrijednu dvije milijarde eura - serija baterija jednostavno je bila loša - a Volkswagenova kamionska podružnica Scania tužila se na spore isporuke. Baterije je nemoguće proizvoditi bez velike količine škarta, dobre dizajnere je vrlo teško pronaći, a nemoguća je misija raditi ih za više tržišta te više vrsta strojeva i vozila istovremeno. Zašto Kinezi dominiraju tim poslom? Litij je kod njih upola jeftiniji nego u EU, a gdje su tek svi ostali troškovi...

Luksuzno sljubljivanje u Formuli 1

Francuski milijarder Bernard Arnault, vlasnik koncerna luksuznih proizvoda LVMH, ušao je u biznis s Formulom 1. Od 2025. pa idućih deset godina njegov koncern bit će glavni sponzor najelitnijeg motosport natjecanja, što će ga svake godine koštati oko sto milijuna eura. To je cijena da se Arnaultovi top brendovi - Louis Vuitton, Moët Hennessy i Tag Heuer - sljube s bolidima i pilotima Formule 1. Sport je danas atraktivan i ženskoj publici te je ona od 2017. porasla na 40 posto ukupnog gledateljstva, što je naravno privuklo i masu oglašivača iz tog segmenta. Od američkog preuzimanja, Formula 1 širi se na nova tržišta i otvara novim publikama. Američka Liberty Media kupila ju je 2017. za osam milijardi dolara i od tada se proširila na SAD-a s dvije prestižne utrke u Las Vegasu i Miamiju, a pravi mamac za novu publiku bila je Netflixova serija 'Drive to Survive'. Prava emitiranja prodana su ESPN-u i Skyu za više stotina milijuna dolara, a pokrenuta je i F1 TV, na kojoj svatko, za nekoliko eura mjesečno, može gledati sve treninge, kvalifikacije i utrke Formule 1 u realnom vremenu, s bezbroj mogućnosti i postavki, prema osobnim preferencijama. Dok je Formula 1 bila u rukama Bernieja Ecclestonea, imala je praktički neaktivan kanal na YouTubeu...