To je bio motiv većine od dosad objavljenih klijenata panamske tvrtke Mossack Fonseca za otvaranjem offshore računa u poreznim oazama preko kojih su prali svoj nelegalno zarađen novac, prikrivali imovinu, vrlo rijetko i zakonito stečenu, ili izbjegavali plaćati porez u zemlji u kojoj su taj novac i zaradili. Moguće je, istine radi, da se među njima nalazi i manji broj onih koji su tome pribjegli zbog legalnih poslovnih aktivnosti, ali zasad je vrlo malo dokaza koji bi govorili tome u prilog.

Štoviše, sudeći po najpoznatijim akterima tog megaskandala čiji se broj povećava iz dana u dan, jasno je kako je riječ o dvojbenim potezima osoba iz vrha svjetske politike, sporta i biznisa. Oni koji su hakirali oko 11,5 milijuna dokumenata što svjedoče o poslovanju spomenute tvrtke u zadnjih 40 godina (uključivo s prosincem 2015.) i dostavili ih medijima očito su to napravili s ciljem razotkrivanja bogate manjine sa svih kontinenata i svih ideoloških usmjerenja koja je varala na taj način. Tu, kako su je neki nazvali, listu srama, na kojoj su deseci tisuća imena, očekivano predvodi elita svjetskih diktatora. Novac na tim offshore računima imali su ili im je još tamo autoritarni vođe poput Mubaraka, Gadafija, Asada. Na njoj su i Putinovi najbliži prijatelji, među kojima i njegov omiljeni čelist koji na svom računu ima nekoliko stotina milijuna dolara. Koliko li je samo koncerata morao održati da bi zaradio taj iznos?

Ni ukrajinski predsjednik Porošenko, inače 'kralj čokolade' čije se bogatstvo procjenjuje na blizu milijardu dolara, nije odolio upisati se među članove tog društva. U njemu su dakako i azijski hazjajini poput azerbajdžanskog čelnika Alijeva. Idući dalje na istok dolazimo do Kine, čiji su najviši komunistički čelnici također sklanjali novac u porezne oaze. Pregršt rođaka sadašnjeg kineskog vođe Xi Jinpinga, kći bivšeg premijera Li Penga te veći broj šogora ili drugih članova obitelji mnogih sadašnjih ili bivših članova Politbiroa imaju račune u njima. Kinezi to ne mogu ni vidjeti na svojim računalima jer im je vlast blokirala pristup takvim sadržajima kako ne bi čitali 'podvale kapitalizma'. Tu su dakako i osobe bliske pokojnom Hugu Chavezu, venezuelanskom čelniku koji je svom narodu obećavao socijalizam, ali je sebe i svoje ipak zaštitio imetkom u poreznoj oazi.

Međutim, na tom popisu ne nedostaje ni zapadnjaka iz demokratskih država. Osim sportaša poput Messija i drugih nogometnih zvijezda te, nimalo iznenađujuće, novog čelnika Fife Giannija Infantina, tu su i neki političari. Prva žrtva koja je platila cijenu svog tajnog računa zasad je islandski premijer Sigmundur Gunnlaugsson. Morao je otići zbog bijesa naroda koji je izišao pred njegovu palaču jer je još 2007. sa svojom suprugom osnovao offshore tvrtku na Britanskim Djevičanskim otocima i sklonio milijune dolara, a to dvije godine kasnije, kada je postao zastupnik, nije prijavio u svojoj imovinskoj kartici, što je morao.

Na popisu je i Ian Cameron, pokojni otac današnjeg britanskog premijera Davida Camerona, koji se inače u svom političkom djelovanju predstavlja kao borac protiv utaja u poreznim oazama. U vezi s tim otkrićem najprije je samo kazao kako ne posjeduje 'nikakve udjele ni offshore fondove', da bi nakon pritiska javnosti morao poslati i priopćenje u kojem stoji kako se ni on sam, ni njegova supruga, a ni njegova djeca 'dosad nisu okoristili, a neće ni ubuduće' offshore fondovima. I na tome bi, barem što se Britanije tiče, priča završila da nije financijskih analitičara koji su s medijima podijelili svoja saznanja prema kojima londonski City, u kojem se nalazi središte britanske financijske moći, zapravo stoji iza cijele te priče s poreznim oazama i offshore računima.

Navodno, upravo dokumenti koji su procurili iz panamske odvjetničke tvrtke pokazuju veze između Ujedinjenog Kraljevstva i tisuća tvrtki osnovanih u britanskim prekomorskim teritorijima poput Djevičanskih otoka. 'London je epicentar velikog dijela sumnjivih poslova koji se događaju u svijetu', rekao je jedan od tih stručnjaka koji inače drže da se poslovanje svih tih tvrtki specijaliziranih za poreze i knjigovodstvo, a jedna od njih je i Mossack Fonseca, kontrolira upravo iz Cityja. Ako u tome ime nešto istine, onda postaje jasnije zašto je jedan od glavnih Cameronovih zahtjeva tijekom nedavnih pregovora s čelnicima iz Bruxellesa o ostanku Britanije u Europskoj uniji bio vezan upravo uz londonski City. Cameron je izričito tražio da to financijsko središte bude 'barem djelomično izuzeto od strogih europskih pravila'.

Na kraju je to i dobio, a važno otkriće u ovoj aferi je i činjenica da je čak 28 njemačkih banaka, uz stotine drugih tvrtki i pojedinaca, također imalo račune kod spomenutog panamskog odvjetničkog društva. Na tom popisu su i stotine drugih iz raznih zemalja, pa i njih nekoliko iz Hrvatske. Neke od njih su već pokrenule istrage, švicarska policija upala je u sjedište Fife dok je većina prozvanih pokušala otkloniti sumnju sa sebe iznalazeći razna objašnjenja za takvu vrstu poslovanja. No kako god bilo, objavom ovih dokumenata ubuduće će onima koji će na taj način htjeti oprati svoj novac, prikriti svoju imovinu ili izbjeći platiti porez to biti otežano. Oni pak koji su otvarali takve račune radi zakonitih radnji to će i dalje moći nesmetano činiti. Međutim, ono što upada u oči u ovoj aferi jest činjenica da na popisima nema američkih tvrtki i pojedinaca iako nije tajna to da i oni, zbog manjih poreza, vole poslovati preko offshore računa.