Zrakoplovna industrija te zemlje proslavila je krajem prošlog prosinca rođendan Mao Ce-tunga, državnika koji se smatra najvažnijom osobom u modernoj kineskoj povijesti, otkrivajući dva borbena aviona koji će biti dijelom obitelji sustava za zračno ratovanje u 2030-im godinama i nadalje.

Jedan, koji potpisuju dizajneri iz konglomerata Chengdu Aircraft Corporation, identificiran je kao J-36, a drugi, proizvod tvrtke Shenyang, još uvijek nije dobio oznaku, iako su mu, praktičnosti radi, pojedini analitičari dodijelili naziv J-50.

Obje letjelice, unatoč tome što se po nečemu razlikuju, dijele uglat oblik i dizajn bez vertikalnog stabilizatora, što je mnoge navelo da ih nazivaju lovcima 6. generacije, iako do danas ni kineska vojska ni vlada u Pekingu nisu objavile detalje o njihovim budućim ulogama.

Dobri poznavatelji kineske zrakoplovne industrije zamjećuju da premijera J-36, nazvanog po otisnutom serijskom broju, i drugog, zasad neimenovanog aviona, slijedi obrazac pojave lovca J-20 prije 14 godina. Njihovo premijerno prikazivanje popraćeno je uskratom objave službenih tehničkih podataka i malo je vjerojatno da će oni biti uskoro objavljeni, no svim trima letjelicama je zajedničko to da su otkrivene na dnevnom svjetlu i u blizini gusto naseljenog područja.

S obzirom na to da je odobreno objavljivanje njihovih fotografija, može se zaključiti da je Peking namjerno htio pokazati ostatku svijeta čime bi Kinezi uskoro mogli raspolagati.

Najspektakularniji od premijerno prikazanih aviona je onaj koji trenutno nosi naziv J-36 i smatra se najvećim lovcem dizajniranim i proizvedenim u Kini. Prema obliku i dosad viđenim mogućnostima testnog leta, konstruiran je za kombiniranje nadzvučnih performansi i smanjenog radarskog odraza u svim aspektima. Pritom valja naglasiti da je letjelica takvih sposobnosti cilj i američkog programa premoći u zraku sljedeće generacije (NGAD), a on je trenutno u zastoju zbog proračunskih problema.

Monstrum iz Chengdua

Avion koji je međunarodna zrakoplovna zajednica nazvala J-36 poletio je u pratnji Chengduova dvosjeda J-20B, dajući dobar prikaz njegove veličine. Analitičari Australskog instituta za stratešku politiku (ASPI) procijenili su da je dulji od svoje pratnje te da se proteže na oko 23 metra.

Njegovo dvostruko trokutasto krilo ima raspon procijenjen na 19 metara, s oko 200 četvornih metara površine krila, što je više od polovice površine koju ima američki lovac F-22 Raptor. Letjelice takvih dimenzija, ističu stručnjaci, mogu primiti puno goriva i jako su korisne ako se traži velik domet.

Na velike dimenzije J-36 upućuje i podvozje s tandemskim kotačima, kakvi se u pravilu koriste za avione teže od 35 tona. Smatra se da je središnji unutarnji prostor za oružje dužine oko 7,6 metara, što je dovoljno za smještaj dugodometnih projektila zrak-zrak PL-17, s time da i pomoći bočni prostori za oružje manjih dimenzija sugeriraju značajnu veličinu ove letjelice. Trenutno je nepoznato je li dubina njezine unutrašnjosti dovoljna za smještaj rotacijskog lansera projektila.

Analitičari su uvjereni da je težina uzlijetanja od 55 tona razumna pretpostavka, ukazujući pritom na to da je masa dvije trećine viša od one koju ima J-20, kao i da strateški bombarder B-21 Raider Northrop Grummana teži oko 82 tone.

Tlocrt J-36 pak nedvosmisleno govori o stealth tehnologiji smanjenog radarskog potpisa i nadzvučnoj brzini kretanja. Riječ je o modificiranoj inačici nevidljivog aviona, koji je prije pola stoljeća razvijao američki Lockheed, a zbog tadašnje tehnologije nije mogao sigurno letjeti. Ista varijacija oblika tzv. beznadnog dijamanta iskušana je i 2003. na Grummanovu X-47A Pegasusu, demonstratoru borbene bespilotne letjelice koja je poletjela samo jednom.

Radi se, naime, o tlocrtu u obliku dijamanta razvučenog u dvostruku deltu kako bi se smanjio transsonični i nadzvučni otpor te ima pregib na vodećim rubovima, kao i promjenu kuta zamaha. Takav pristup dizajnu nije idealan za postizanje stealth sposobnosti, ali istovremeno pruža određene smjernice za poboljšanja. Kod J-36 je primijećeno i to da su svi otvori senzorskih sustava skriveni u unutrašnjosti, što je temelj stealth tehnologije u gotovo svim aspektima.

Bezrepi tromotorac

Na J-36 nema okomitih repnih ni vidljivih kontrolnih površina, osim stražnjih rubova krila, s pet pokretnih ploča sa svake strane i jednom iza svakog motora. Takve se površine nazivaju elevoni i kombiniraju funkcije dizala za kontrolu visine i krilca za kontrolu nagiba. Kada se pomiču u istom smjeru (gore ili dolje), uzrokovat će silu zakretanja nosa aviona gore ili dolje, a kada se različito pomiču (jedan gore, jedan dolje), uzrokovat će primjenu sile kotrljanja.

Čini se i da su zglobne linije površina zadnjeg ruba prekrivene fleksibilnim omotačima, a vanjski par površina podijeljen je vodoravno da bi se formirala kormila kočnica, kao što je to slučaj na američkim modelima B-2 i B-21.

Analitičari smatraju da J-36 ima jedinstvenu konfiguraciju od tri motora, raspoređenih jedan pored drugog na stražnjem dijelu širokog središnjeg tijela. Zaobljeni i nakošeni ulazni otvori ispred prednjeg ruba krila, nalik onima na američkom F-22, opskrbljuju lijevi i desni motor, a središnji motor napaja se preko ulaza bez skretnice iznad tijela. Pojedini stručnjaci sugeriraju da ima tri motora jer Kina nema dovoljno jaku pogonsku osnovu za pokretanje u dvostrukoj instalaciji, no to se smatra manje vjerojatnim.

Većina stručnjaka pak vjeruje da dva motora daju dovoljno potiska za podzvučni let, a treći se uključuje za nadzvučno krstarenje. Na Zapadu postoji i ideja da na tromlazni raspored utječu faktori stabilnosti i kontrole jer dopuštaju simetrično vektoriranje potiska u nagibu s jednim motorom koji nije u funkciji. Također, smatra se da bi tri motora potiska od 10 tona trebala biti dovoljna da J-36 postane superkrstareći nadzvučni avion bez korištenja dodatnog izgaranja goriva.

Uz to, osim većeg potiska, tri uparena motora velikog volumena mogla bi biti vrlo važna za podršku proizvodnji električne energije, što bi bio glavni element u zrakoplovu sljedeće generacije, omogućujući mu pokretanje senzora, komunikacijskih i sustava hlađenja te kontrole leta, ali i integraciju oružja usmjerene energije.

Trenutno najveća nepoznanica vezana uz J-36 njegovi su materijali, planirani paket oružja, prilagodba senzora i sposobnosti elektroničkog ratovanja. Bez obzira na te podatke, čini se da je to avion optimiziran za smanjenu vidljivost, veći dolet i performanse na velikim visinama, kao i optimizirano manevriranje u podzvučnim uvjetima leta.

Nadalje, očekuje se da će letjelica djelovati u sustavu s prijateljskim bespilotnim platformama, kao i zrakoplovima s posadom, ponajviše zbog velike vjerojatnosti ugradnje poboljšanih zapovjednih i mrežnih sposobnosti.

Umrežavanje s naprednim borbenim dronovima

Brojni analitičari smatraju da će budućnost zračne nadmoći naglasiti platforme smanjene vidljivosti, ali s dovoljnom količinom energije i mogućnostima umrežavanja sa sve sofisticiranijim i autonomnijim borbenim dronovima. Treba reći i to da će zračno ratovanje sve više izbjegavati borbe unutar vizualnog dometa, a temeljit će se na učinkovitijim i smrtonosnijim letjelicama, s prioritetima u dizajnu koji naglašavaju takve osobine.

Prijetnja sukoba unutar vizualnog dometa zauzvrat će se ublažiti i suprotstaviti kroz nadmoćnu situacijsku svijest, a koja omogućuje taktičko pozicioniranje, što je ključni preduvjet za zračnu pobjedu. Uostalom, takav pristup taktičkoj zračnoj borbi sljedeće generacije njeguju i Sjedinjene Države te se namjeravaju sve više oslanjati na umjetnu inteligenciju i digitalni inženjering.

Istovremeno je prikazan ništa manje zanimljiv drugi kineski avion, a dio zapadnih analitičara naziva ga J-50. Radi se o letjelici koja je manja od modela J-36, ali svojim dimenzijama upućuje na klasu srednje teških lovačkih sustava. Premda su Kinezi premijernim letom u prosincu dopustili promatračima tek površan pregled, čini se da je cjelokupni dizajn manjeg aviona jednako napredan kao i u slučaju J-36.

Analizom dostupnih snimki utvrđeno je da on ima uočljiv nabor koji se proteže niz cijeli donji dio trupa - od ulaza do ispušnih otvora motora. Stoga neki zapadni analitičari zaključuju da takav dizajn diktira konstrukciju prostora za naoružanje, a on je u ovom slučaju razmješten u dva odvojena odjeljka. Novi avion ima visoko postavljeno krilo slično modificiranom lambda dizajnu, a kao i njegov veći 'brat', neimenovani sustav nema tradicionalni 'rep'.

Uočljive su i najmanje tri glavne kontrolne površine po krilu, a postoje i spekulacije da njihovi vanjski dijelovi mogu djelovati kao pokretni kontrolni sustav. Ovaj avion ima dva motora, s mlaznicama sličnim onima na F-22. Takav raspored ukazuje na mogućnost vektoriranja potiska, što bi bilo korisno za poboljšanje manevriranja i stabilnost s obzirom na njegovu tešku konstrukciju bez vertikalnog stabilizatora.

Letjelica ima jednoosovinski glavni stajni trap, što pak ukazuje na manju težinu od J-36. Gornji dio, uključujući dizajn kupole, ostaje potpuna nepoznanica, pa neki čak smatraju da je riječ o besposadnom sustavu.

Prema dosad viđenom, ova je letjelica sličnija višenamjenskom borbenom avionu za prevlast u zraku. Njegova veličina, u kombinaciji s dva motora, mogla bi mu dati znatan borbeni radijus, kao i mogućnost superkrstarenja tijekom duljeg razdoblja.

Pojedine procjene ukazuju na to da se radi o avionu koji stavlja naglasak na iskorištavanje slabo uočljivih tehnologija i učinkovitosti njegove konstrukcije, čime bi mogao pružati dovoljno agilnosti u budućem zračnom ratovanju. Nužno je reći i to da je odnos između dva nedavno predstavljena aviona zasad nepoznanica, ali se vjeruje da će oni biti visoko komplementarni u domeni napredne taktičke borbe koja sve više prijeti na relaciji Peking-Washington.