Saborski zastupnik Ivan Pernar pohvalio se na Facebooku da je uspio pronaći pedijatricu u Zagrebu koja je na zdravstvenu skrb primila njegovog sinčića. Priložio je i izjavu o odbijanju cjepiva protiv difterije, tetanusa, pertusisa, hepatitisa B, poliomijelitisa i infekcije hemofilusom (DTPa-IPV-Hib-hepB), s potpisom djetetove majke Viktorije Migalić. Prvu dozu tog kombiniranog cjepiva djeca primaju s navršena dva mjeseca života, te potom u još dva navrata. Pedijatrica Ema Selimović Boćan, čije je ime također vidljivo na objavljenom dokumentu, izjavila je za tportal da je Pernarovoj partnerici uručila brošuru o prednostima cijepljenja - i na tome je stalo
'Moram vam se pohvalit da smo uspjeli naći pedijatricu u Zagrebu koja je primila Nou. Rekla nam je da bi mogla imat problema ukoliko ne bi sugerirala da se dijete treba cijepit i da nas informira da je to zakonska obveza. Žena je rekla da je svjesna toga, ali usprkos tome odbija cijepljenje, na što ju je ista molila da potpiše to.
Žena je potpisala, ako se pitate zašto, odgovor je sljedeći: 'Zato jer je to istina, mi odbijamo cijepljenje i ne želimo se više poput prikrivenih homoseksualaca skrivati u ormaru, želimo izaći iz ormara i na glas reći da ne želimo cijepiti naše dijete'', obznanio je zastupnik Ivan Pernar na svom profilu na Facebooku u utorak.
Kako je tportal nedavno ustanovio, liječnicima u Hrvatskoj zapravo nije jasno što im je činiti kada se nađu pred roditeljima koji ne žele cijepiti dijete. To pitanje regulirano je kroz nekoliko različitih propisa, pa nije čudo da ni državna tijela nisu usuglašena: Sanitarna inspekcija Državnog inspektorata tvrdi da ne postoji zakonsko uporište za prijavu takvih roditelja, dok Ministarstvo zdravstva, između ostalog, poručuje da obavezno cijepljenje propisuje Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.
>>> Nije čudno što su pedijatri zbunjeni: Na jednostavno pitanje o cijepljenju dobili smo dva potpuno suprotna odgovora
Prema tom zakonu, roditelji ili skrbnici kažnjavaju se sa 2.000 kuna ukoliko ne izvrše obvezu imunizacije protiv bolesti utvrđenih Programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi, koji se mijenja svake dvije do tri godine. No je li itko dužan prijaviti te roditelje? Kako sad stvari stoje, liječnici to rijetko čine.
Prema posljednjoj verziji navedenog Programa, oni takve roditelje trebaju uputiti epidemiologu na savjetovanje, a zakonom nisu obvezni prijaviti ih Sanitarnoj inspekciji. Upravo to potvrdio je u lipnju Hrvatskoj udruzi roditelja aktivista (HURA) glavni državni inspektor Andrija Mikulić.
vezane vijesti
No pedijatrica Ela Selimović Boćan ipak je učinila upravo to, kako bi se zaštitila u slučaju da nešto pođe po zlu.
'Zamolila sam mamu da potpiše tu izjavu i dala joj brošuricu o cijepljenju. Ja ne mogu nikoga natjerati da cijepi svoje dijete, mogu samo sugerirati i objasniti prednosti cijepljenja, ali dogodi li se nešto djetetu prvo će doći kod nas u ambulantu na provjeru', kaže dr. Selimović Boćan za tportal. Kaže da je obrasce za izjavu protiv cijepljenja kupila prije godinu dana u Narodnim novinama, iako takve slučajeve nikome dalje ne prijavljuje.
'Da, ima određeni broj roditelja koji ne žele cijepiti svoju djecu, ali ima i sve više onih koji nam se vraćaju da ih cijepimo zbog upisa u vrtić i predškolske programe. To je svakako dobro jer bolesti protiv kojih se djeca cijepe često mogu imati smrtni ishod, poput poliomijelitisa, rubeole i morbila. Roditelji najčešće kažu da ne žele cijepiti dijete jer cjepivo izaziva autizam, a jedan je roditelj rekao i da će izazvati Downov sindrom, pa smo se morali nasmijati', kaže dr. Selimović Bočan.
Takve roditelje ne prijavljuje jer zapravo nije sigurna što joj je činiti. 'Nalazimo se u neobranom grožđu. Nije fer od naše države da nas stavljaju u ovu poziciju, koja je za nas jako teška jer ne znamo točno što smijemo, a što ne', kaže ova pedijatrica.
Aida Mujkić, predsjednica Hrvatskog pedijatrijskog društva Hrvatskog liječničkog zbora, već ranije je za tportal upozorila da bi trebao postojati jasan zakonski utemeljen postupak u slučaju odbijanja cijepljenja jer bez toga liječnici nisu zaštićeni ako poduzmu nešto. 'Pedijatara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nema dovoljno te su izvrgnuti velikim pritiscima i prijetnjama roditelja koji ne žele cijepiti djecu', upozorila je Mujkić.
U Ministartstvu su očito svjesni problema. Navode da su s predstavnicima stručnih društava Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo razmatrali modalitete 'za podizanje cjepnih obuhvata, informiranja, podizanja svijesti javnosti o važnosti cijepljenja, koordinacije i potrebe za unaprjeđenjem pravne regulative za ovo područje'. No rješenje ne nude.
Vikica Krolo, predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM), otkriva zato za tportal da Hrvatska liječnička komora upravo radi na hodogramu za postupanje u slučajevima kada roditeljima odbija cijepiti dijete. Do tada, svakako je uputno napomenuti pedijatrima i liječnicima obiteljske medicine koji skrbe za djecu da informiraju roditelje o svim prednostima cijepljenja, a ako ih ne mogu uvjeriti da cijepe svoju djecu, treba ih sukladno Programu poslati nadležnom epidemiologu u zavod za javno zdravstvo na dodatne konzultacije i informiranje. Ujedno, dr. Krolo podsjeća da su sanitarni inspektori Državnog inspektorata ovlašteni narediti da se poduzmu sve propisane mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti.
Komentirajući veliki raskorak između broja prijavljenih roditelja i necijepljene djece, predsjednica KoHOM-a napominje da može razumjeti kolege na terenu koji ne prijavljuju takve slučajeve, što zbog toga jer se ne snalaze u propisima, a što zbog odnosa između pacijenta i liječnika. Iako...
'Povjerenje je temelj odnosa između liječnika i pacijenta, te se logično ruši kad nekog prijavite. Međutim, ovdje dvojbe nema jer postoji veći interes od povjerenja, a to je zdravlje djeteta, ali i cijele zajednice. Necijepljena djeca - a to vidimo sada i po morbilima - obolijevaju i zapravo ugrožavaju ostale, jer se bolesti za koje smo smatrali da su iskorijenjene ponovno javljaju i šire', napominje dr. Krolo.
Dodaje i da liječnike, osobito u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, 'kači' mnoštvo zakona i propisa.
'Mi bismo, očigledno, paralelno uz medicinu trebali znati i pravo. Pravila o cijepljenju možda su najviše u fokusu javnosti, ali tu su i još i zakoni o vozačima, posjedovanju oružja, centrima za socijalnu skrb, obiteljski zakon... a svi ti propisi zahvaćaju i liječnike. Slažem se da liječnike trebamo upoznati s njihovim obavezama, zato i radimo na tome da oni budu potpuno informirani - po pitanju cijepljenja, svi će dobiti direktne upute kako postupiti u tom slučaju', najavljuje dr. Krolo.
Osobno, ona je na tragu pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat Dragičević koja je predložila da se u Kazneni zakon uvrsti da grubo zanemarivanje djetetovog zdravlja, što uključuje i uskraćivanje cijepljenja djetetu, predstavlja ozbiljnu povredu prava djeteta.
'Roditelji znaju biti sebični, računajući na to da će njihovo necijepljeno dijete ići u vrtić ili školu s cijepljenom djecom, pa će biti manja mogućnost da se zaraze. Naravno da ne bi pristali da njihova djeca idu u nekakve dječje vrtiće samo za necijepljenu djecu. Zbog straha od nuspojava koje znanstveno nisu dokazane, takvi roditelji ne ugrožavaju samo zdravlje svoje djece, nego i cijelih kolektiva', zaključuje dr. Krolo.
