Na razgovoru su, doznajemo, bili Jura Ozmec, Silvija Luks i Jasmina Jovev. Premda se pisalo da su na Prisavlje kročili i Ozren Kanceljak i Martin Milinković, njihove prijave nisu prihvaćene pa nisu ni stigli do razgovora.

Od onih koji su na njemu bili, Ozmec je kratko komentirao propali natječaj kazavši kako 'za razloge zašto nitko nije izabran treba pitati šefa HRT-a Gorana Radmana' te da je, što se njega tiče, 'razgovor prošao u ugodnom tonu i da 'nije stekao dojam da je unaprijed eliminiran'.

Silvija Luks pak tvrdi da ključ za propali natječaj leži u politici i da njenim referencama nitko nije mogao parirati osim Gorana Milića, a on već ima angažman.

'U svakom javnom natječaju raspisanom u dragoj nam domovini uvijek je presudna politička podrška vladajuće garniture ili u najmanju ruku politička trgovina vladajućih i oporbe. Zakoni su neprovedivi i sve više postaju kvazidemokratska floskula, a arbitrarnost i klijentelizam masovna pojava.

Imati uvjete za mirovinu ili biti u mirovini nekome je olakšavajuća, a nekome otežavajuća okolnost u raspodjeli javnih dužnosti. Sve sam to znala i prije no što sam poslala prijavu na natječaj. No htjela sam učiniti notornom činjenicu da je radno mjesto ravnatelja programa u Radmanovoj, inače teoretski ne tako lošoj strategiji preustroja javne radiotelevizije, ili nepotrebno ili je zamišljeno kao komesarsko', navodi Luks.

Dodaje kako je znala da neće biti izabrana i prije nego li se prijavila, ali i nakon kandidacijskog razgovora koji je, kako je navela, bio 'više nego zabavan'.

'Pitanja su mi postavljali ljudi koji o javnoj i općenito radioteleviziji znaju mnogo manje od mene, ali su morali ispuniti zakonsku proceduru, pa im je bilo malo nelagodno. Pitanja su naravno bila bezveze, a nije ih baš ni bilo mnogo. Najviše me ispitivala jedna simpatična novozaposlena gospođa koja nije baš najbolje znala što da me pita, pa me pitala ono što bi me pitao svaki televizijski gledatelj.

Ja sam se ludo zabavljala i pokazala im slike s proslave mog rođendana na Kubi koju mi je poklonio sin, regionalni direktor jedne europske tvrtke. Mislim da im se najviše svidjela slika kad plešem salsu i ljubim se s idealnim muškim bićem, osmogodišnjim delfinom Ulixesom. Pa to je, u mojim godinama, kad ništa više nikome ne trebam dokazivati, bolje nego biti komesar, bilo čiji, zar ne? Svi smo sve znali!

Ali Goranu Radmanu nije bilo lako, kao ni nikome tko svjesno zaroni u prljavu vodu, a pokušava čist izaći iz nje. Zato je i poništen natječaj. I najvjerojatnije će i dalje biti tako dok ne bude donesen novi zakon o HRT-u', zaključuje Luks.

Njen kompletan stav o tome zašto je natječaj propao i kako je protekao razgovor za posao možete pročitati ovdje.