Keir Starmer u svom je pobjedničkom govoru nakon proglašenja rezultata općih izbora u Ujedinjenom Kraljevstvu govorio o 'svjetlu nade'. Ali postoji oblak na nebu koji zaklanja to sunce budućg premijera: Nigel Farage i njegova stranka Reformska stranka UK.

Čini se nevjerojatnim da veliko izborno postignuće laburista i izbacivanje s vlasti vladajućih konzervativaca Rishija Sunaka nakon 14 godina nije možda nije ono što je najpamtljivije na ovim izborima. Dok Starmerovih nevjerojatnih 400 i više mjesta u parlamentu može izgledati dobro na papiru, zagrebe li se dublje ispod površine, novi laburistički zastupnici ne bi trebali uzeti za gotovo da će u parlamentu ostati jako dugo, piše Politico.

Nema sumnje da su ovi izbori bili veliki gubitak za konzervativce, a ne zapravo dobitak za laburiste, uostalom birači nisu entuzijastično pohrlili glasati za laburiste kao što je to bilo 1997. kada je tu stranku vodio Tony Blair.

I premda će Starmer ući u Downing Street 10 kao sljedeći britanski premijer, Farageova Reformska stranka je ta koja završava kampanju s nevjerojatnim političkim zamahom. Ta svega par godina stara stranka možda je osvojila samo nekoliko mjesta u Donjem domu parlamenta, ali udio glasova za stranku i širina njihove podrške držat će i laburističke i konzervativne stratege budnima u godinama koje dolaze.

Stranački novaci koji su pokvarili zabavu

Reformska stranka rođena je prije svega tri godine iz pepela stranaka UKIP-a i Brexit, a na ovim izborima pokazala je razornu sposobnost da privuče glasove konzervativaca što je bilo dovoljno da raznese šanse Rishija Sunaka da ostane premijer.

Iako je osvojila malo zastupničkih mandata, svega četiri, Reformska stranka UK treća je po broju glasova. U velikom broju izbornih jedinica njihovi su kandidati bili drugi po broju glasova i to je ono što treba zabrinuti i nadolazeću vladu.

Ako Starmer ne uspije donijeti promjenu i poboljšati život građana kao što je obećao, hoće li ga birači Reformske stranke kazniti?

Farage je bio izričit za što će se zalagati na sljedećim izborima, koji se moraju održati do 2029. 'Dolazimo po laburiste - ne sumnjajte u to', rekao je u svom pobjedničkom govoru. 'Ovo su prvi koraci u nečemu što će vas sve zaprepastiti', dodao je.

Laburisti će tvrditi da Farageov rezultat ne bi trebao umanjiti izvanredan uspjeh Labrustičke stranke koja je prije manje od pet godina doživjela svoj najveći poraz na izborima i na ovim izborima uspjela doživjeti najbolji rezultat od 1997. I, doista, bila je to velika pobjeda.

Da ste čak prije godinu dana rekli Starmerovom timu da će vladajući konzervativci pretrpjeti ovakav poraz, izgubiti dvije trećine svojih zastupnika u parlamentu, niz visokih dužnosnika uključujući brojne ministre u vladi, i općenito postati tema podsmijeha, oni bi se s time sprdali.

Torijevci izbačeni iz igre

Starmeru se može oprostiti ushićenje koje je osjećao jer je potpuno preokrenuo stranku, koja je pod njenim bivšim liderom Jeremyem Crobynom postala ona koju nitko ne želi birati.

Ali ne može se predugo opustiti. Glasanje na ovima izborima bilo je zapravo kažnjavanje Konzervativne stranke, koja se pokazala nesposobnom, toliko rascjepkanom i nediscipliniranom da je im je to što su ih birači odlučili poslati u oporbu zapravo bila usluga. 

Starmer se toliko bojao da bi nakon 14 godina u oporbi laburisti mogli ponovno izgubiti da je na trenutke bio i paranoičan te nije puno otkrivao što planira napraviti s moći koju će dobiti pobjedom, a samim time i rijetko koga je inspirirao da entuzijastično pohrli glasati za laburiste. Biračko tijelo reklo je ne konzervativcima; no laburisti kao druga glavna stranka u (do sada) dvostranačkom sustavu, nisu osvojili vlast kroz žestoku borbu, već su osvojili vlast gotovo automatizmom.

Da, Keir Starmer je premijer i, prema riječima Tonyja Blaira iz 1997., nova je zora svanula. Ali umjesto toplog sunca u kojem je uživao njegov prethodnik, za laburiste, ali i konzervatice danas je prilično sivo i prohladno.