'Mislim da svakome mora biti jasno da si u biznisu ti taj koji kroji svoju sudbinu. Pošto smo mi izvozno orijentirana tvrtka, uz Crno jaje imamo, WTF jeans i gohome.eu koji je rade u sedam zemalja, mahom zemlje Europske unije, osim Srbije i BiH, naravno da smo smatrali da bi se birokratski dio mogao smanjiti', objašnjava poduzetnik.

Niste mislili da će biti lakše poslovati kada ne bude carine?

'OK, za naš proizvod WTF jeans, naravno da nam je lakše prodavati nešto iz Hrvatske u Veliku Britaniju, Njemačku, Italiju… Makar je generalno naše tržište Amerika, a ulaskom Hrvatske u EU, dogodilo se nešto neočekivano', objašnjava situaciju Bujas. Ulaskom Hrvatske u EU, njegova je tvrtka dobila carinu na izvoz tekstila u Ameriku. 'Između EU i Amerike postoje određene carinske barijere za izvoz tekstila pogotovo za jeans kojim se mi bavimo. Srbija nema tu barijeru, prodaju svoj jeans u EU i Ameriku bez plaćanja carina, tako da smo odlučili otići raditi jeans u Srbiju', pripovijeda Bujas.

Nije imao 'nikakve spektakularne strahove i želje' povodom ulaska Hrvatske u EU pa mu se nije ništa spektakularni ni ispunilo, ali definitivno je sigurno jedno, naglašava, a to je da mnogo naših tvrtaka nije spremno konkurirati tvrtkama iz EU-a koje ulaze na hrvatsko tržište. Tko je tu kriv? Jesmo li prerano ušli ili su poduzetnici spavali pa se nisu pripremili?
Bujas smatra da je stvar dvojaka. 'Čini mi se da smo nekako sami sebi zacrtali da je cilj ulazak u EU, a ne bolji život', mišljenja je on. Ulazak u EU, nastavlja govoriti, gledamo kroz dvije prizme.

'A) Ušli smo u EU i možemo očekivati određena financijska sredstva, koja će se inkorporirati u hrvatsko gospodarstvo. Mahom se tu radi o infrastrukturi, dakle investiranju u velike projekte. No nismo računali na to da dobivamo i novu birokraciju kojoj moramo platiti poreze, namete i godišnju članarinu, koja nije mala.

B) Većinu tih projekata neće dobiti domaće tvrtke. 'Generalno, mislim da je boljka nas Hrvata, za razliku od Slovenaca, što nismo imali kvalitetne ljude da se izborimo za bolju poziciju Hrvatske u pregovorima. Mi smo pošto-poto trčali u EU umjesto da balansiramo. Pa nismo mi zemlja na krajnjem rubu svijeta', povišenim glasom zaključuje Bujas. Pa je li se moglo postići bolje uvjete?

'Zato je i postojao proces pregovaranja', odgovara. Njegov je osjećaj da to nije bilo pregovaranje, nego je Unija stavila neki papir na stol koji smo mi potpisali. Po čemu se razlikuje život u današnjoj Hrvatskoj od onoga prije ulaska u Europsku uniju? Po čemu? – ironično ponavlja Bujas. Kaže da ne zna je li ijedan građanin Hrvatske osjetio ikakav pomak osim psihološkog da je ipak bolje biti dio EU-a nego dio nekakvog zapadnog Balkana.

O TRČANJU U EUROPU

'Dobro je sjediti za tim stolom, to nije sporno', naglašava. Drugo je, nastavlja u istom kritičnom tonu, što mi za tim stolom dobivamo mrvice i dobivat ćemo mrvice jer niti imamo ljude koji mogu kompetentno obavljati posao niti smo mi od početka težili tome. 'Bilo je bitno samo ući. Zato je moje pitanje političarima koji su gurali taj projekt: zar je gospodo bilo važnije dobiti stolicu u Bruxellesu ili učiniti nešto za Hrvatsku u kontekstu pregovora?' pita poduzetnik.

Kaže kako njemu izgleda da im je puno važnije bilo dobiti stolicu u Bruxelles. 'Znači imao si stolicu u mjesnom odboru, pa u općini, gradu, županiji, pa u parlamentu, odnosu saboru ili vladi pa sada u Bruxellesu. Pa do kada?' razočarano pita. Bujas objašnjava kako su Hrvati uvijek bili europski orijentirani, postoje i te povijene spone pa mu se zato činilo suludo trčati jer nam Europa ne može nigdje pobjeći. 'Dakle, političari su sebi gradili karijeru u cijeloj toj pričici i općenito mislim da zadnjih 14 godina u Hrvatskoj političari ne žive u svijetu u kojem žive građani', zaključuje Bujas

O DOBICIMA I GUBICIMA

Što se promijenilo u zadnjih godinu dana? 'Nemate te carinske prepreke, imate policiju, ali i to će se maknuti jer je još Schengen na vlasti', nabraja Bujas. S EU-om se otvara drugi moment prema istoku.
'Ali, pazite, sada dižemo granicu prema BiH koja je naš najveći uvozno-izvozni partner. Nevjerojatno je da mi od istoka radimo neki drugi svijet koji to nije, mi smo definitivno jedan svijet i jedno tržište', mišljenja je poduzetnik. Ulaskom u EU, pripovijeda, mnoge hrvatske tvrtke su izgubile ugovore koje su imale na istoku pa su morale otvarati tvrtke u Srbiji i BiH. 'Izgubili su benefite, manje poreze i carine. Kratkoročno smo dosta izgubili ulaskom u EU. Osim što imamo europarlamentarce, ja ne znam što smo drugo dobili', poručuje Bujas.

Možete li navesti konkretan primjer iz vlastitog iskustva po kojem ste primijetili da je Hrvatska ušla u EU? 'Kad prelazite carinu, ne morate ništa platiti, samo morate pokazati dokumente, što je super stvar ako idete u Ikeu i trošite hrvatski novac u Grazu ili Salzburgu. Ajde, fala ti Bože, i ta Ikea dolazi u sedmom mjesecu u Zagrebu pa se zbog njih više neće trošiti novac u Austriji', iskren je do kraja Bujas.
319917, 319504, 315943, 315759O PRITISCIMA I POREZIMA

Prema njegovu mišljenju, definitivno ispada da je jedini plus nepostojanje carina, ali s duge strane dobili smo veće trošarine na neke stvari i izgubili neka tržišta. 'U kontekstu Crnog jajeta i turističkih ponuda, mi smo dosta izgubili', požalio se. Bujas objašnjava kako su prije ulaska u EU ponude za Sloveniju, Austriju, i Njemačku bile bez PDV-a. Sada je uključen PDV i u te ponude. To mu automatski smanjuje prihode zbog čega je izgubio konkretan novac ulaskom u EU.

'A da ne kažem konstantan pritisak EU-a, režite ovo smanjite ono, smanjite rashode. Još uvijek nisam čuo da netko od njih kaže smanjite birokraciju', preporučuje rješenje ovaj poduzetnik. Smanjite rashode lijepo je reći, razotkriva ih Bujas, jer kad političari smanjuje rashode: 'Što rade? Povećavaju poreze!' Bujas napominje da su ulaskom u EU otvorene brojne nove državne agencije što je po njegovom mišljenju besmisleno jer se mogla napraviti preraspodjela unutar ministarstava. Žali se i da u Hrvatsko samo raste birokracija, porezi i nameti. Zdravstveni doprinos će ponovno biti 15 posto. 'Jedino što su smanjili sada opet vraćaju na staro. Sjetim se pustih obećanja, osim što smo ušli u EU, nismo ništa dobili osim dodatni namet', revoltiran je Bujas.

O (POVEĆANIM) TROŠKOVIMA

Ispričao je i konkretan primjer iz vlastita poduzetničkog iskustva. Konkurencija Crnom jaju je Megabon iz Slovenije. Da bi Bujas prodavao turističke ponude preko Crnog jaja, mora biti registriran kao turistička agencija, a Megabon ne mora. 'Dakle ,država je odlučila da ću ja u startu imati više troškova od Megabona, a konkuriram mu i borim se protiv njega', žustro kritizira dodavši da to praktički vrijedi za svaki biznis u Hrvatskoj.

Ljuti ga i to što se sudski postupak u Sloveniji riješi u roku od tri do šest mjeseci, a u nas neki njegovi traju i do pet godina bez naznake kraja. Tvrtke propadnu, kaže, dok se spor u Hrvatskoj riješi, a oštećena strana nikad ne dobije novac. 'Kada govorimo o sudskom rješavanju mi smo totalna banana kao država', oštar je.

O PRAVNOJ (NE)SIGURNOSTI

Nevjerojatno mu je da EU tolerira državu čije sudstvo u potpunosti ne funkcionira. 'Što je najtragičnije, firma koja je pokrala drugu firmu ili osoba potom otvori drugu tvrtku s novim računom i nikome ništa. U SAD-u takve stvari ne smijete raditi', naglašava poduzetnik. Kada su iz Udruge hrvatskih nezavisnih izvoznika softvera pitali Ministarstvo financija i pravosuđe kako je moguće i zašto se ne donese zakon da to postane nemoguće, nikad nisu dobili odgovor. 'U EU-u i uređenim zemljama postoji takav zakon, pa dajte iskopirajte taj zakon koji je u interesu ljudi koji pošteno rade svoj posao', poručuje Bujas.

A kako komentira sudbinu terana i pršuta? 'Često sam dolje u Istri, ljudi su bijesni. Pazite, teran koji ne postoji u Sloveniji kao sorta nego se radi od refoška koji je jedna vrsta, miš-maš koji nije teran, ali oni ga predstavljaju kao takvog i Slovenci to uspiju zaštititi, a s druge strane jedan teran koji je autohton kao i istarska malvazija došao je u situaciju da se ne može zvati teran, nego ne znam što, i ne smije se zvati prošek, nego na znam ni ja što. Onaj tko je tko ispregovarao mora kazneno odgovarati', poručuje Bujas.

To ne može tako lako proći, smatra on, ne mogu ti ljudi danas ili sutra biti u poziciji da rade u bilo kakvom poslu u hrvatskoj birokraciji. Krivi su, smatra, ljudi koji su tada bili u Ministarstvu poljoprivrede. 'Ovo je sramota i takvih primjera ima još i zasigurno ih ne znamo', naglašava. Bujas kaže da je posljednji takav potresan slučaj oko obiteljskog ribarstva i mrežice. 'Čovjek koji cijeli život živi na Visu baca mrežicu i uhvati kilogram ribe tjedno, ako sam i puno rekao. Sada mu žele oduzeti tu mrežicu i ne dozvoliti mu da to radi. Zbog koga? Zbog talijanskih kočarica koje nam na dnevnoj bazi ulaze i kradu. Niste napravili zaštitu našeg ekopojasa, a s druge strane želite zabraniti malim ljudima da ribare. Cijeli život čovjek baca tu mrežicu, i ti mu to ideš zabraniti, kako te nije sram da ti to uopće pada na pamet. Koju on tu floru i faunu uništava. Zna se tko je kriv i krivci bi trebali odgovarati. Problem je to što takve stvari kod nas odu pod tepih i zaborave se. A mi kao narod imamo memoriju zlatne ribice, sve zaboravimo u roku od godinu dana', ljutit je Bujas.

O OČEKIVANJIMA

Prebacujemo se na drugu temu. Što je s europarlamentarcima? Bujas kaže da ne može nikoga od njih izdvojiti. Generalno, smatra, da je jedini koji nešto može napraviti je Neven Mimica jer je dio Europske komisije, neformalne vlade Europske unije. Ipak sumnja da će Mimica ostvariti rezultat jer mu se čini kako dobar birokrata, ali nije siguran da je egzekutor.
Očekujete li neko poboljšanje? 'Govorilo se da će porasti cijene nekretnina to se nije dogodilo niti će se dogoditi, ali da će stranci doći kupovati nekretnine to hoće', naveo je. Mišljenja je da će poljoprivredna dobra pokupovati stranci pogotovo korporacije, eventualno će Agrokor nešto uzeti od hrvatskih tvrtki. Ne smatra ni da će hrvatsko gospodarstvo procvjetati zahvaljujući određenim poticajima iz EU-a.
'Tu se mahom radi o ulaganjima u infrastrukturu, tu nema velikih investicija. To ide dosta sporo, birokratski sporo', kazao je. Hrvatska treba iskoristiti ulazak u EU, kao vizit kartu, smatra on, za ulazak, kako ga je nazvao, investicijsko tržište svijeta.

O INVESTICIJAMA I DRUŠTVENOJ KLIMI

'Hrvatska treba privući kapital; samim tim što smo ušli u EU, mi smo ponudili jedan sigurniji okvir strancima iz cijelog svijeta da dođu i investiraju. Ono što mi nismo napravili da unutar našeg malog svijeta je to da nismo donijeli zakone koji potiču investiranje', objašnjava poduzetnik. Problematična je i antipoduzetnička klima jer vladajući, smatra Bujas, misle da su poduzetnici lopovi i da ne plaćaju poreze.
'To je loše. Ako imate loše zakone koji se svakodnevno mijenjaju, mahom se ide na povećanje poreza i nameta, ako nemate nikakav alat kojim ćete privući investitore.

Ne možete očekivati rezultate. Na primjer, u Srbiji svaki strani investitor, i to se čak i Srbi bune, koji zaposli čovjeka u Srbiji dobije 10 tisuća eura po zaposleniku. To je velika para, naravno da se onda tamo otvaraju Fiatove tvornice i druge investicije. Mi ništa nismo rekli ni jednom investitoru na svijetu, slučaj isplatiti se doći u Hrvatsku investirati svoj novac', objašnjava. Poručuje da ima svakakvih poduzetnika kao što ima i liječnika, profesora... 'Oni koji su loši, molim vas zatvorite ih i maknite ih s dnevnog reda', kazuje.

Loši su poduzetnici, nastavlja, uglavnom radili ili rade s državom. 'Tu je taj gnjili dio poduzetništva jer oni ne znaju što je to marketing ni što je tržište; njihovo tržište je dati nekome kunu ispod stola, koji je u vrhu u državi, i njega boli briga jer to i tako nije njegov novac', kazao je i dodao da je to jedan začarani krug koji se mora riješiti.

Ljude koji rade pošteno svoj posao neka ostave na miru, poručuje. 'Dio antipoduzetničke klime je i sudstvo koje ne funkcionira. Zašto bi netko uložio svoj novac da mu ga potom netko ukrade, i onda pet godina čekao na ročište? Nema šanse', slikovit je Bujas. Stvari koje je nabrojao kaže su prevelik uteg da bi samo pravna sigurnost ulaska u EU bila dovoljna investitoru da dođe. 'Mi ne znamo privući investitore, mi mu kažemo dođite kod nas tu je lijepo vrijeme. Sori, kapital ne gleda sunce, more i obalu. Njima treba poduzetnička klima, pravna sigurnost. To su stvari koje moramo sami napraviti, neće nama EU u tom kontekstu dati ništa', zaključio je na kraju Bujas.