Premda su te topničke samohotke malobrojne i nalaze se u sastavu samo jedne topničke brigade, unazad godinu i četiri mjeseca nanijele su značajne gubitke ruskoj vojsci, a ključne su i u nedavno započetoj ukrajinskoj protuofenzivi na istoku zemlje. Evo o kojem je sustavu riječ.

Samo nekoliko dana prije sveobuhvatne ruske invazije na Ukrajinu krajem veljače prošle godine, 43. topnička brigada ukrajinske vojske intenzivno je pripremala svoje pripadnike za buduće bitke. Zapovjednici brigade nazvane po hetmanu (kozački zapovjednik) Tarasu Trijasilu pripremili su topnike za predstojeće zadaće, izabrana su područja koncentracije i paljbenih položaja, a primarni cilj vježbe bio je pripremiti postrojbu za pravodobno i operativno odbijanje neprijateljskog napada.

Najmoćnije oružje u sastavu brigade bio je i ostao samohodni topnički sustav 2S7 Pion kalibra 203 milimetra, za koji su Ukrajinci bili uvjereni da će neprijatelju nanijeti značajne gubitke. Upravo se to i dogodilo već prvog dana ruske invazije na Ukrajinu.

Brigada Trijasilo je nedugo prije općeg ruskog napada bila razmještena u okolici Kijeva, a na raspolaganju je imala samo 12 Piona kojima je odbila prve ruske udare. Dva dana od ruske invazije postrojba je marširala nekih 140 kilometra prema Kijevu kako bi dodatno zaštitila grad u koji je stigla trećeg dana napada. Zapovjednici su taktički podijelili postrojbu u dva dijela pa je dio brigade bio smješten u velikoj kijevskoj stambenoj četvrti Troješćina, a drugi dio branio je kvart Svjatošin, čime je Kijev bio pokriven s obje strane bojišnice.

Obranili Hostomel, uništili konvoje

Postrojba je nedugo potom upućena u grad Hostomel kako bi obranila zračnu luku od neprijateljskih desantnih trupa, a zatim i u Buču, u kojoj je uništila ruski vojni konvoj, kao i desetke ruskih oklopnih vozila na autocesti kod Žitomira. Važno je napomenuti da brigada nije imala zračno-izviđačke postrojbe, formirane tek u srpnju 2022., pa su topnici morali tražiti pomoć od drugih postrojbi, čak i pozivati civile da im dojavljuju kretanje ruskih snaga kako bi prilagodili paljbu.

Pritom se brigada čitavo vrijeme oslanjala na Pione, a koji su djelovali protiv ruskog topništva, oklopnih vozila, sustava protuzračne obrane, sustava elektroničkog ratovanja i logističkih vozila. Zapovjedništvo 43. brigade izvijestilo je da je nemoguće utvrditi točnu količinu uništene tehnike, ali se prema topničkim dnevnicima ispostavilo da je samo u području Kijeva uništeno oko 2500 komada ruske opreme.

Kada su se Rusi počeli povlačiti iz Kijevske regije, ukrajinske samohotke Pion nastavile su ih gađati, ali uz pomoć nabavljenih dronova koji su letjeli iznad njih radi prilagođavanja paljbe iz topova. S druge strane, ruska vojska nije koristila svoje Pione u smjeru Kijeva, već je na bojište dovukla samohodne haubice 2S19 Msta kalibra 152 milimetra, od kojih je njih čak 16 zarobljeno pa su završile na ukrajinskoj strani.

Ukrajinska vojska početkom 2000-ih počela je uklanjati Pione iz svojih redova, a prije ruske aneksije istočnog dijela zemlje u skladištima je ostalo tek 80 tih topničkih sustava. Dio zaliha Piona još ranije je prodan Azerbajdžanu i Gruziji, a razmišljalo se o prodaji i preostalih sustava. Međutim, kada je Moskva 2014. započela s aneksijom istočne Ukrajine i poluotoka Krim, glavni stožer ukrajinske vojske odlučio je da se preostali Pioni izvuku iz skladišta i pripreme za borbena djelovanja u sklopu novoformirane 43. brigade.

Posada od čak 14 vojnika

Pioni su korišteni od prosinca 2014. do travnja 2015. te su djelovali u području zračne luke Donjeck, a pokrivali su izlazak ukrajinskih postrojbi iz grada Delbaceva. Nakon sklapanja Minskog sporazuma, teško naoružanje je premješteno izvan crte povlačenja i od tada pa sve do kraja veljače 2022. samohodni topovi nisu korišteni.

'Bog rata s nuklearnim potencijalom', kako Ukrajinci nazivaju Pion, nastao je 70-ih godina prošlog stoljeća i još uvijek se smatra najmoćnijim samohodnim topom na svijetu. Prema originalnim zamislima konstruktora, trebao je uništavati značajne objekte iza neprijateljskih linija nuklearnim streljivom na udaljenosti od 50 kilometara, no takav kapacitet je omogućen tek modificiranoj inačici 2S7M Malka.

Pion, odnosno Pionia, kako Ukrajinci nazivaju cvijet božur, prvi put je identificiran 1975. godine te mu je NATO dodijelio oznaku M-1975 Tulipan. Koristi šasiju temeljenu na tenkovima T-72 i T-80, s vanjski postavljenim topom 2A44 kalibra 203 milimetra sa stražnje strane haubice. Cijev topa je dužine 12 metara i teži 14,6 tona, a radni vijek cijevi iznosi 450 ispaljenih granata. Vozilo se samoukopava i ima obrambeni sustav protiv kemijskog, biološkog, radiološkog i nuklearnog napada.

Samohotka koristi gusjeničnu šasiju dizajniranu za ovaj topnički sustav. Koristi brojne automobilske komponente iz glavnih borbenih tenkova T-72 i T-80, a pokreće je dizelski motor V-46-I V12 s turbopunjačem koji razvija 750 konjskih snaga. Također je opremljena pomoćnom pogonskom jedinicom koja razvija 24 KS i pokreće sve sustave kada je glavni motor ugašen. Posadu čini 14 vojnika - sedam njih nalazi se u samohotki, a druga sedmorica u pomoćnom vozilu.

Alarm koji spašava od potresne sile

Sustav nosi četiri okvira topničkih granata dok se još 40 granata nalazi na vozilu za podršku. Zbog velikog dometa posada može ispaliti jednu ili dvije granate i napustiti položaj prije nego što prvi projektil pogodi neprijateljski položaj udaljen više od 40 kilometara. To čini 2S7 manje osjetljivim na neprijateljsku protubaterijsku paljbu, osobito u inačicama s ugrađenim protubaterijskim radarom poput onoga tipa Arthur.

Top se pokreće hidrauličnim pogonima, a u slučaju potrebe moguće je i ručno vođenje. Mehanizmi za povratni udar omogućuju pucanje pod kutovima od +30 do -30 stupnjeva horizontalno i od 0 do +60 stupnjeva vertikalno.

Pion uglavnom koristi visokoeksplozivne i raketno potpomognute projektile OF43. Težina visokoeksplozivnog projektila je 110 kilograma, a sadrži gotovo 18 kilograma eksploziva. Top je sposoban poslati takav projektil na daljinu do 37,5 kilometara dok projektil, potpomognut raketom s gotovo 14 kilograma eksploziva, može preletjeti rekordnu udaljenost od 47,5 kilometara. Za uništavanje ozbiljno zaštićenih objekata postoje i probojni projektili za razbijanje betona koji pogađaju cilj brzinom većom od 2 Macha.

Zanimljivo je to da je Pion opremljen alarmom koji emitira niz kratkih tonova upozorenja otprilike pet sekundi prije ispaljivanja, a kojim se upozorava posadu na eksploziju ispaljenog projektila koja može fizički onesposobiti nespremnog vojnika zbog potresne sile.

Tijekom ovog rata Ukrajina se suočila s nedostatkom projektila za Pione pa je počela koristiti 53-G-620-Sh, namijenjene haubicama B-4 kalibra 203 milimetra, koji potječu još iz Drugog svjetskog rata. Sjedinjene Države počele su pomagati Ukrajini u rješavanju nedostatka streljiva za Pione pa su joj isporučile čak 10.000 projektila M106 identičnog kalibra.

Vojni analitičari ocjenjuju da će američka opskrba granatama za Pione omogućiti ovim samohodnim topničkim sustavima da odigraju značajnu ulogu u nedavno pokrenutoj protuofenzivi u regiji Zaporižja. Zbog aktivnog djelovanja Piona, njihov broj se taji, a trenutno su jedino problematične cijevi sustava jer ih je odavno trebalo zamijeniti novima zbog učestalog korištenja.