Marović je tijekom suđenja negirao da je bacio topovski udar tvrdeći da je bacao baklje i stolce zbog čega su pregledavane snimke PU varaždinske i PU zagrebačke. Ni na jednoj od snimki nije se vidjelo lice bacača udara, ali jest ruka. Zbog ovog slučaja angažiran je i vještak Vojin Maštruko koji je napravio 3D prikaz cijelog događaja.

Sutkinja Sanja Mazalin je kazala da se Marović u svojoj obrani pokušao predstaviti kao miran i umjetnički nastrojen mladić koji ne trpi nepravdu, no na policijskim snimkama sjeverne tribine maksimirskog stadiona ništa od toga nije vidljivo.

'Detaljni smo pregledali svaki segment snimki i bili zgroženi količinom agresije koju je iskazao bacajući otrgnute stolice i pirotehnička sredstva na interventne policajce', ustvrdila je sutkinja.

Kazala je da sud nije povjerovao Marovićevoj obrani u kojoj je tvrdio da se u sukobe s policijom uključio kako bi zaštitio prijatelja na kojega su nasrnuli policajci.

'Svojim postupcima pokazao je da mu autoritet policajaca koji štite građane i imovinu ne predstavlja ništa, a uvjerena sam da bi očekivao zaštitu upravo tih policajaca ukoliko bi on sam bio ugrožen', ustvrdila je sutkinja.

Kazala je i da njegovi postupci zaslužuju veću osudu jer su počinjeni na stadionu, gdje je bilo mnoštvo ljudi i normalnih navijača koji su došli uživati u sportskom susretu.

'Iako su napadi na policiju postali uobičajeni na stadionima, takvo divljaštvo nikako nije dopušteno i treba jasno reći svima da će zbog toga biti kažnjeni', poručila je sutkinja.

S obzirom da je i ranije kažnjavan zbog nasilja te zbog posjedovanja pirotehnike produljen mu je pritvor u kojemu je već gotovo deset mjeseci i u kojemu može biti sve dok presuda ne postane pravomoćna.

Marović je osuđen zbog općeopasne radnje i napada na službenu osobu.

Iz sudnice zagrebačkog Županijskog suda izveden je kao što je u nju i ušao, s lisicama na rukama, dok su mu njegovi prijatelji uzvikivali 'ne daj se'.