Odluka Ustavnog suda podrazumijeva da je članovima Ravnogorskog pokreta uskraćeno pravo na borački dodatak, osobnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć, ortopedski dodatak, pravo na liječenje o trošku državnog proračuna te pravo na ortopedska i druga pomagala.

Međutim, Danas navodi da ravnogorci i dalje imaju pravo na mirovinu i profesionalnu rehabilitaciju, a nije im uskraćeno ni pravo na dobivanje 'Ravnogorske spomenice 1941', ali pod uvjetom da su u Ravnogorski pokret pristupili od 17. travnja do 31. prosinca 1941. godine, uz dokaz o kontinuitetu do 15. svibnja 1945. godine, to jest do oslobođenja.

Prve reakcije na odluku Ustavnog suda Srbije, koju Danas objavljuje uz naznaku 'ekskluzivno', podijeljene su.

Aleksandar Čotrić, potpredsjednik Srpskog pokreta obnove, stranke Vuka Draškovića koja se zauzimala da se Ravnogorskom pokretu prizna status antifašističkih boraca, kaže za Danas da je Ustavni sud za tu odluku 'nekompetentan i nenadležan'.

'Sud povijesti potvrdio je da je Ravnogorski pokret bio antifašistički i oslobodilački', rekao je Čotrić, pozivajući se na ocjene i stavove 'saveznika u Drugom svjetskom ratu', ali i 'odluke skupštine Srbije iz 2004'.

Predsjednik Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) tvrdi, međutim, da 'Ravnogorski pokret nije bio sudionik Narodnooslobodilačkog rata, već samo sudionik rata'.

'Oni su kao vojna formacija bili sramota za srpski narod', naglasio je Zečević i prvobitnu odluku o izjednačavanju prava ravnogoraca i partizana ocijenio kao 'političku odluku koju je prethodna vlast na čelu sa Demokratskom strankom donijela kako bi se dodvorila koalicijskim partnerima'.

Danas navodi i nekoliko reakcija iz regije u kojima se pozdravlja odluka Ustavnog suda, uz ocjene da je i povijest dokazala da je Ravnogorski pokret surađivao s okupatorima.

Predsjednik Foruma građana Tuzle Vehid Šehić ukazuje da 'povijesne činjenice koje podupiru Europa i svijet', pokazuju da 'članovi Ravnogorskog pokreta nisu bili ravnopravni sudionici Narodnooslobodilačkog rata'.

Glavni i odgovorni urednik portala Analitika iz Podgorice Draško Đuranović odluku Ustavnog suda Srbije smatra 'povijesno utemeljenom, ali prilično politički motiviranom', a jednako tako i prvotnu uredbu iz 2005. godine smatra političkim činom.

On ocjenjuje da je 'izmjena nakon šest godina dio političkog mozaika'.

'Nažalost, Srbija je bila među rijetkim zemljama u Europi i svijetu koja je izjednačila borce protiv fašizma i one koji su surađivali s okupatorima. Priča o Ravnogorskom pokretu je složena i jedna situacija je bila do 1942. godine, a druga poslije', rekao je Đuranović.

I predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava iz Hrvatske Zoran Pusić u razgovoru za Danas ukazuje na to da se 'u zemljama bivše Jugoslavije povijest i povijesni događaji u sadašnjosti koriste zbog političkih razloga'.

'Slična situacija je bila i tijekom 90-ih godina, tijekom rata na prostorima bivše SFRJ, kad su Srbi negirali zločine koje su počinili četnici, a Hrvati negirali genocid ustaša nad Srbima', prokomentirao je Pusić.

'Draža Mihailović je nesumnjivo bio netko tko je svoju borbu počeo kao borac protiv fašizma, ali je iz pogrešnih kalkulantskih razloga počeo surađivati prvo s fašističkom Italijom, a nakon pada Italije s nacističkom Njemačkom. To su povijesne činjenice koje je teško osporiti', rekao je Pusić u razgovoru za Danas.