Dok je hrvatski RTL prijavljen Vijeću za elektroničke medije zbog razvrata i bluda, mediji izvještavaju o peticiji protiv emitiranja reality programa na televizijama s nacionalnom koncesijom u udarnom terminu u Srbiji. Uz gudački kvartet, nedavno je u centru Beograda predstavljena akcija 'Hoćemo kulturu, a ne realitije', a o njenim dosezima popričali smo sa Stefanom Petrovićem, beogradskim studentom i aktivistom Sistema vrednosti
Nepodijeljeno zanimanje javnosti na području zemalja bivše Jugoslavije izazvala je peticija protiv emitiranja reality programa na televizijama s nacionalnom koncesijom u udarnom terminu. Peticiju je u kratkom roku potpisalo preko 100 tisuća ljudi u susjednoj Srbiji. Presudnu ulogu u promociji peticije imala je udruga studenata Pravnog fakulteta Sveučilišta u Beogradu, Sistem vrednosti, koja je akcijom 'Hoćemo kulturu, a ne realitije' odigrala ključnu ulogu u tome da se za prosvjed zainteresiraju mediji i tako cijelu priču učine dostupnom najširem krugu ljudi.
Iako su srpski mediji pisali da je peticijupokrenuo Stefan Petrović, student Pravnog fakulteta Sveučilišta u Beogradu, i jedan od aktivista Sistema vrednosti, on u izjavi za tportal naglašava da ova studentska organizacija nije pokrenula peticiju, nego je, igrom slučaja, odigrala presudnu ulogu u tome da se broj potpisa znatno poveća.
Njihova akcija zanimljiva je i nama jer se odvija u trenutku u kojem je u Hrvatskoj krenula nova sezona 'Big Brothera' i 'Farme', emisija koje su također često predmet kritike dijela javnosti, štoviše RTL je ubrzo nakon početka emitiranja 'Big Brothera' prijavljen Vijeću za elektroničke medije upravo zbog razvrata i bluda.
Slično razmišljaju i u Srbiji. Petrović smatra da bi se programi takvog sadržaja trebali puštati poslije ponoći jer u protivnom bivaju nametnuti građanima. 'Moramo dodati da studentska organizacija Sistem vrednosti nije protiv svih reality programa. Ništa nemamo protiv programa uz koje se može nešto korisno naučiti, kao što su bili oni kulinarski, oni o preživljavanju i sl.', naglašava aktivist Sistema vrednosti.
Najčešća kritika akcije 'Hoćemo kulturu, a ne realitije' glasi da postoji daljinski upravljač te da nitko ne mora gledati takav program, već može jednostavno okrenuti na neki drugi. Naš sugovornik odgovara da nemaju svi imaju mogućnost gledati sve programe niti ostali programi emitiraju toliko kulture koliko ima reality programa. 'Upravo je to cilj naše akcije. Puno je manje programa kulturnog sadržaja nego razvrata i bluda', poručuje student Pravnog fakulteta u Beogradu.
Kaže da je njima u Sistemu vrednosti drago zbog velikog odziva na bunt protiv šunda i kiča s ekrana, ali također vjeruju da će narod pravilno prosuditi te da će 'sačuvati stoljećima čuvane vrijednosti, kao i da će se slobodno vrijeme, nakon promjene termina reality programa, iskorištavati na bolji način'.
Ipak, ne može se privatnom vlasniku televizije, upozoravamo, diktirati što će uvrstiti u program. Također, televizijske produkcije uglavnom nude ono što ljudi žele, a izgleda da više žele razvrat i blud od kulture.
'Vjerujemo da nijednom osnivaču televizije u Srbiji nije u interesu uništiti mlado srpsko društvo koje će sutradan nositi ne samo tu televiziju, već i državu, tako da spomenuta akcija služi i tome da bi se uvidjela greška koja potkopava, između ostalog, djetinjstvo i razvoj osobnosti djece jer je zbog reality programa ukinut najgledaniji crtani film', kaže nam Petrović.
Pitamo Petrovića zašto netko uopće gleda televiziju ako se protivi onome što se prikazuje? Student odgovara da su u njegovoj udruzi svjesni toga da su reality programi u ekspanziji jer se odgovorni dodvoravaju Europi i njenim vrijednostima, ali kada se već posuđuje, onda se mora znati gdje je mjesto tuđim vrijednostima i to nikako ne smije biti zamjena za njihove vlastite.
'Neprimjereno je prikazivati blud na četiri televizije u sate u kojima se svi odmaraju u svojim sobama pred televizorom i činiti to toliko često da stvorite toleranciju prema tome, u čemu sudjeluju ni po čemu dobrom poznati ljudi. Neprimjereno je stalno govoriti o nasilju, drogama i sličnim stvarima jer će se to s vremenom ustaliti u svijesti naroda kao normalna i česta pojava te bi svaki odgovor bio - kad su svi, zašto ne bih i ja?', mišljenja je student.
Postoji li zakonska mogućnost da se to napravi i jeste li možda povezani sa strankama koje dijele vaše mišljenje? 'Zakon postoji, ali se ne poštuje. Izričito stoji da je zabranjeno prikazivati programe koji ugrožavaju moralni razvoj maloljetnika. Poštujemo zakon i za njega se borimo. Ljude ne promatramo kroz stranke i činjenica je to da nas netko podržava, a netko drugi ne jer smo mlada organizacija te gaje izvjesnu dozu sumnje prema nama, što će se otkloniti nastavkom rada Sistema vrednosti', kaže nam Petrović.