Šatro-reggae pop sa šatro-hip hop ritmovima je podžanr koji, od Ace of Base naovamo, nije doživio bitnije zvučne promjene, pa tako i novi singl Alexandre Stan po svemu zvuči kao da je mogao nastati bilo kad u zadnjih 10-15 godina...Po svemu, to jest, osim po – wub-wubu dubstepa.

Taj wub-wub, međutim, ne služi praktički ničemu osim datiranja 'Lemonade': krajnje je suvišan dodatak koji stvari niti išta konkretno daje niti joj išta oduzima. A kad ususret finalnom refrenu dođemo do neizbježnog dubstep breaka, to – kao i u aktualnom Pitbullovom singlu 'Back in Time' – zvuči više kao bezvoljno ispunjavanje formalnosti nego kao integralan, neraskidiv dio pjesme.Ako populistički dubstep nudi vatromet niskih strasti na prvu loptu (a nudi, naravno da nudi) – zašto je onda njegov dosadašnji brak s popom tako nelagodan i nezgrapan?

Možda zato što se autori 'Lemonade' i 'Back in Time' petljaju u nešto što im je strano? Pa, možemo isto tako uzeti za primjer i 'I Don't Like You' Eve Simons, jedan od najdražih mi ovogodišnjih singlova, a rekao bih i prvi uspješan pokušaj korištenja alata post-Swedish House Mafia eurohousea za tesanje ne moćnog tracka, nego moćne *pjesme*. Istu je producirao Zedd, čovjek koji zna što radi i koji ne samo da jednako spretno pliva i u vodama brostepa i u vodama electrohousea, nego i zna spretno plivati u tim vodama *istovremeno*... A opet, i dalje, dubsteppasti dijelovi 'I Don't Like You' zvuče kao da su kopi-pejstani naslijepo iz neke skroz druge priče.

Cijela situacija je posebno frustrirajuća kad se uzme u obzir da je prošlo već više od godinu dana od izlaska 'Femme Fatale', albuma na kojem je Britney Spears skupa sa svojom legijom producenata dala nekoliko jako poučnih smjernica za spajanje pop i dubstep - a da to ne izgleda kao sise na kokoši.S 'Inside Out' je, primjerice, patentirala dubstep-power baladu, spoj tako ingeniozno kompatibilan da je - nevjerojatno da je malo tko dosad pokušao slijediti primjer.

Amerikanka Sabi je po istom receptu bila izdala jako dobar singl 'Wild Heart', ali je prošao posve nezapaženo; Njemica Jessica Jean trenutno ima veliki hit u Poljskoj s 'Black Box', i stvar nije uopće loša, ali ima taj problem – baš kao i masu europskih power-balada – da u odnosu na 16:9 widescreen američkog uzora djeluje kao niskobudžetni kutijasti 4:3.

S druge strane, nema sumnje da kantautorski davitelji diljem svijeta pozorno preslušavaju 'Too Close' Alexa Clarea i furiozno rade bilješke: ispada da je wub-wub deprimirajuće kompatibilan i s radiofoničnim MOR-čemerom i možemo samo moliti Boga da Snow Patrol ne skuže foru jer inače smo svi najebali!!!U svakom slučaju, nađe se ipak ponešto uspješnih prožimanja dubstepa i laganini-popa. No, zašto nema više uspješnih prožimanja dubstepa i – plesnog popa? S naglaskom, je li, na *prožimanju*: ono na što ciljam je pop koji će se napajati iz akumulatora dubstepa - onako kao što su svojedobno, na primjer, 'Addicted to Bass' i 'Freestyler' bili uštekani u akumulator drum'n'bassa - a ne ga samo nositi kao bedž.

A toga nema možda zato što je... Populistički dubstep adrenalinski rollercoaster kroz razlomljene zvučne pejzaže, dok plesni pop 2K12 nalazi snagu u neprobojnoj monolitnosti? No opet, Guetta-beat ima monopol nad top-listama već dobre tri godine i stoga je samo pitanje vremena kad će ga zamijeniti neka nova paradigma... Dubstep možda jest samo sezonski bedž kojeg će pop vrlo brzo skinut sa sebe, ali me ne bi iznenadilo ni ako bi ispalo da su dosadašnji nespretni popstep-eksperimenti samo uvertira u nešto bolje i jače, nešto puno *veće*, neki novi paradigmatski ekvivalent Timbalandovog funka tipkanja po pisaćoj mašini s prijelaza tisućljeća... Ha, vidjet ćemo! Svašta je moguće.