Nikola Kristić, predsjednik Transparency internationala Hrvatska (TIH), poručio je odgovornima u HDZ-u i SDP-u da oni nisu zbrajali tko je koliko novca platio na oglase u predizbornoj kampanji, već su samo zbrojili koliko je prikazano s javno objavljenim cjenikom reflektirajući se na prašinu koja je podignuta nakon njihova posljednje presice na kojoj su optužili stranke da ne prikazuju točno podatke o sredstvima koja su uložili u oglašavanje
'Ako je neka stranka dobila popust na oglasni prostor onda bi to trebalo prikazati kao donaciju', smatra Nikola Kristić. Također iznose donacije ne bi smio biti veći od 200 tisuća kuna objašnjavaju u TIH-u. 'Nitko nije demantirao broj prikazanih spotova, a to je ključno', smatra predsjednik TIH-a.
Inače TIH je ponovno održao konferenciju za medije o financiranju političkih stranaka o zajedničkom projektu koji se provodi u Hrvatskoj, Albaniji, Kosovu, Srbiji i Makedoniji.
Zaključeno je da treba osnažiti mjere za povećanje transparentnosti u financiranju političkih stranaka te ojačati sankcije za one stranke koje netransparentno prikazuju svoje financije.
Zorislav Antun Petrović iz TIH-a kaže da je riječ o trogodišnjem projektu koji je podijeljen u tri faze. U prvoj fazi su istraživali redovno financiranje političkih stranaka u drugoj prate financiranje kampanja, a u trećoj kako će biti financirani lokalni izbori koji bi se trebali održati 2013. godine.
Što se tiče Hrvatske zakon koji je donesen u ožujku je najbolji do sada, smatraju u TIH-u, ali imaju četiri preporuke kako bi mogao biti još bolji. Petrović objašnjava kako bi bilo dobro da izvješća o financiranju političkih stranaka koja se sada podnose dva puta godišnje budu detaljnije razrađena, da se osim državne revizije u strankama provede i neovisna revizija, da se dosljednije provode sankcije nad prekršiteljima zakona i da se organizacijama civilnog društva i medijima dopusti bolji uvid i više informacija o financiranju stranaka. Slične preporuke upućene su i Albaniji, Kosovu, Makedoniji i Srbiji iako je Hrvatska više od spomenutih zemalja odmakla u reguliranju ove problematike.
Zajednički problemi koji postoje u svim zemljama, osim spomenutih, uključuju nedovoljne zakonske odredbe o preventivnim mjerama, nedostatak kapaciteta i dosega nadzornih agencija te nedostatak političke volje da se na odgovarajući način objavljuju podaci o financiranju.