A obveze - posebno one kreditne - u najmanju ruku ostaju iste, a mnogima su zbog kredita u švicarcima i bitno porasle. Usto, i cijene osnovnih živežnih namirnica svakodnevno rastu.

Tijekom 2010., onih koji nisu mogli svojim dohotkom podmiriti životne troškove bilo je 40 posto i podatak se činio alarmantnim jer ih je 2009. bilo 30 posto, a pretkrizne 2008. samo 20 posto.

Posljednji podaci koje je objavio Državni zavod za statistiku - a koji pokazuju da je udio onih s većim troškovima od prihoda narastao na dramatičnih 70 posto - odnose se na 2011. S obzirom na ozbiljan rast cijena, prije svega energenata, u 2012. i 2013. realno je očekivati da udio takvih obitelji nije padao - štoviše.

U analizama potrošnje kućanstava Državni zavod za statistiku kućanstva dijeli na 10 kategorija: prvu kategoriju čini 10 posto obitelji s najnižim primanjima, a 10. kategoriju 10 posto onih s najvišim primanjima. Tijekom 2011. obitelji iz 10. kategorije zaradile su 12 puta više nego one u 1. kategoriji: najbogatiji su prosječno zaradili 198.333 kune, a najsiromašniji - uglavnom primatelji socijalne pomoći i umirovljenici s najnižim, poljoprivrednim penzijama - tek 16.755 kuna.

Da bi uopće preživjeli, najsiromašniji su se morali zadužiti ili na neki drugi način namaknuti još barem 10.000 kuna - za život su potrošili oko 27.000 kuna. Dakle, tročlano je kućanstvo mjesečno zarađivalo oko 1.400 kuna, a trošilo oko 2.250 kuna. Gotovo polovica novca koji su potrošili (42,4 posto) otišla im je na hranu, a još četvrtina na stan i režije. Za ostalo - poput prijevoza, kulture, obrazovanja ili privatnog zdravstva - nije ostalo gotovo ništa, navodi Jutarnji

S druge strane, 10 posto obitelji s najvišom zaradom uspjelo je zaštedjeti oko 60.000 kuna tijekom godine, a mjesečno su trošili oko 11.500 kuna. Samo za prijevoz - dakle, na automobile, njihovo održavanje i benzin - potrošili su oko 25.000 kuna, što gotovo odgovara ukupnoj svoti koju su najsiromašniji potrošili na sve životne troškove.

Međutim, najviše zabrinjavaju problemi obitelji na sredini dohodovnih razreda. Primjerice, prosječna obitelj u 6. kategoriji (što znači da je 50 posto obitelji zaradilo manje od nje, a 30 posto više od nje) 2009. zarađivala je 80.573 kune godišnje, odnosno oko 6.715 kuna mjesečno.

Trošila je otprilike isto koliko je i zaradila - 79.902 kune. Dakle, na kraju godine kad je podvukla crtu ostalo joj je oko 650 kuna.

U međuvremenu, hrana je ukupno poskupjela oko 15 posto, troškovi stanovanja oko 20 posto, gorivo 25 posto, prometne usluge 10-ak posto... Istovremeno, njima su prihodi pali na 74.198 kuna, odnosno za oko 550 kuna mjesečno.

Počeli su štedjeti i, unatoč poskupljenju osnovnih živežnih namirnica i režija, uspjeli su umjesto gotovo 80.000 kuna godišnje troškove svesti na 75.000 kuna. No ipak nedovoljno: još uvijek su zaradili 1.000 kuna manje nego što su potrošili.

Prihodi su pali obiteljima svih dohodovnih razreda, negdje oko 10 posto. Troškovi života su porasli, rate kredita ostale su iste.

Međutim, iako je jasno da 70 posto obitelji nije moglo pokriti životne troškove prihodima, onih 30 posto koji su to mogli zarađivali su bitno više, zbog čega je statistika pokazala da je prosječno kućanstvo zaradilo 81.215 kuna, a na život potrošilo 74.941 kunu. Primijeni li se ta prosječna potrošnja na 1,519.038 kućanstava, koliko ih je prema popisu stanovništva trenutačno u Hrvatskoj, dolazi se do 114 milijardi kuna: toliko su hrvatske obitelji ukupno potrošile na podmirenje životnih troškova.

Trećina tog novca otišla je na hranu, koja je u Hrvatskoj, prema objektivnim pokazateljima Eurostata, među skupljom u Europi.