Protiv Mladića je za zločine počinjene tijekom rata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj prva optužnica podignuta već 24. srpnja 1995. godine, dok je rat još trajao, a otad je mijenjana četiri puta. Posljednji put u prosincu 2011. godine.

Mladić je optužen za najteže moguće oblike zločina koji uključuju genocid, zločine protiv čovječnosti te kršenje zakona i običaja ratovanja. Tužiteljstvo ICTY-ja optužilo ga je za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata diljem BiH, dugotrajnu opsadu i teror nad građanima Sarajeva te uzimanje pripadnika međunarodnih snaga UN-a za taoce tijekom rata u BiH 1992.-1995. godine.

Iz optužnice protiv Mladića u posljednjoj izmjeni izbačeni su zločini počinjeni u Hrvatskoj. Navodno je zbog lošeg zdravstvenog stanja tužiteljstvo željelo što užu optužnicu kako bi živ dočekao kraj procesa i kako bi se izbjegla blamaža slična onoj sa suđenjem Slobodanu Miloševiću.

Tužitelji su u završnoj riječi tvrdili kako je tijekom suđenja dokazano sudjelovanje Mladića u udruženom zločinačkom pothvatu nasilnog stvaranja srpske države na teritoriju BiH, čiji je bio jedan od protagonista, te zatražili kaznu doživotnog zatvora.

U javnosti se dosta spekulira o tome dolazi li prekasno pravda žrtvama Mladićevih zločina, a opći je zaključak da je bolje ikad nego nikad.

Bježao 15 godina, uhićen 2011.

Mladić je u bijegu pred pravdom proveo 15 godina, u čemu mu je aktivno pomagala srpska država. Pretpostavljalo se da se skrivao u Srbiji ili Republici Srpskoj u BiH. Tijekom bijega 'viđan' je na raznim mjestima, od svadbi do nogometnih utakmica. Tako je na nogometnu utakmicu između Kine i Jugoslavije u Beogradu 2000. godine ušao na VIP ulaz i sjeo u privatnu ložu okružen osmoricom naoružanih čuvara.

Sporadično su stizale vijesti da je viđen u predgrađu Moskve i da je čest posjetitelj Soluna i Atene te da se skriva na Romaniji, u Han Pijesku i Beogradu. Sve te informacije izazvale su sumnju da se namjerno lansiraju lažne vijesti kako bi se sakrio njegov trag. Kao moguća skrovišta spominjale su se razne vojarne i drugi vojni objekti srpske vojske. Tijekom navodnog bijega u vojarni Topčider u Beogradu ubijena su dva ročnika pod nikad razjašnjenim okolnostima.

Ročnici su navodno ubijeni jer su slučajno vidjeli Mladića koji se skrivao, a sve kako se informacija o njegovoj lokaciji ne bi proširila. Uglavnom, uhićen je tek 2011. godine, kada je Srbija konačno pritisnuta pred zid zahtjevima međunarodne zajednice popustila i u kratkom roku Haagu isporučila najtraženije bjegunce, Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Gorana Hadžića.

Krvavi pohod: Od Knina do Sarajeva  

Ratko Mladić rođen je 1942. godine u općini Kalinovik u Bosni i Hercegovini. Školovao se na Vojnoj akademiji Jugoslavenske narodne armije (JNA) u Beogradu, nakon čega je postao zapovjednik u redovnom sastavu JNA, potom i vojsci bosanskih Srba. Ratni i zločinački put započeo je u Hrvatskoj, preciznije u Kijevu, prvom mjestu u Hrvatskoj koje je u kolovozu 1991. godine oružano napala JNA, koristeći pritom avijaciju i sredstva zabranjena međunarodnim konvencijama.

Mladić, tada pukovnik, nešto ranije postavljen je za zapovjednika 9. korpusa JNA u Kninu, sjedištu samoproglašene Republike Srpske Krajine. Pod njegovim zapovjedništvom potom su žestoko napadani Šibenik, Zadar i Sinj, prijetio je da će srušiti branu na Perući, a posebno se pamti pokolj u Škabrnji, selu u zadarskom zaleđu, koji se dogodio 18. studenoga 1991. godine (istoga dana kada je pao Vukovar) i u kojem su snage JNA i srpskih pobunjenika ubile 84 branitelja i civila, a selo je sravnjeno sa zemljom. Ipak, nije uspio u svom naumu da izbije na Jadransko more i 'popije kavu u srpskom Zadru' zahvaljujući herojskom otporu hrvatskih branitelja koji su zaustavili napredovanje nadmoćnijeg neprijatelja.

Još pročitajte u tekstovima:

>>> Sjećanje ratnog zapovjednika: Žrtvi Škabrnje počast se najbolje odaje tišinom

>>> Ususret presudi Ratku Mladiću: Prebijanje političkih računa ili napokon pravda?

>>> Sud pred zatvaranjem: Gdje su danas haški uznici?

U travnju 1992. godine Mladić odlazi u Bosnu i Hercegovinu te nastavlja svoj krvavi pir. Ubrzo nakon preuzimanja dužnosti u komandi Druge vojne oblasti JNA u svibnju 1992. godine formirana je Vojska Republike Srpske (VRS) i on je imenovan za načelnika Glavnog stožera VRS-a na prijedlog Radovana Karadžića, političkog vođe bosanskih Srba. Formiranjem VRS-a jedinice JNA koje su ostale u BiH praktično su pretvorene u jedinice VRS-a.

Pod njegovim zapovjedništvom bosanski Srbi su okupirali velike dijelove Bosanske krajine te istočnog dijela Bosne i Hercegovine pa je u progonu nesrpskog stanovništva na tisuće stanovnika ubijeno, zatvoreno u logore, zlostavljano i prognano, a njihova imovina uništena ili opljačkana. Cijelo vrijeme rata Mladić je, kako se i navodi u optužnici, imao potpunu kontrolu nad snagama koje su činile zločine, pa ga se zbog toga smatra odgovornim.

Optužba za genocid podijeljena je u dvije točke. Jedna se odnosi na 1992. godinu i osam bosanskohercegovačkih općina: Zvornik, Bratunac, Vlasenicu, Foču, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor i Sanski Most, a druga obuhvaća ubojstva više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka oko Srebrenice i nanošenje teških patnji desetinama tisuća žena, djece i staraca prisilno preseljenih iz toga područja u srpnju 1995. godine. Poseban dio optužnice odnosi se na tri i pol godine dugu opsadu Sarajeva te širenje terora nad civilnim stanovništvom granatiranjem grada i djelovanjem snajperista.

Mladić je optužen za granatiranje ulica, stambenih zgrada, institucija i bolnica, pri čemu je poginulo ili ranjeno više od deset tisuća građana, među kojima velik broj djece i žena. Tužitelji u Haagu navode i njegovu naredbu: 'Otvorite vatru i udarite tako da ih raspametite!'. Na mjestu zapovjednika ostao je do pred kraj 1996. godine kao general-pukovnik i s etiketom 'bosanskog krvnika'.

U travnju 1994. Mladićeva kći Ana izvršila je samoubojstvo tijekom studija medicine u Beogradu.

Časnik do umirovljenja 2001.  

Službeno, njegova vojna karijera u vojsci bosanskih Srba završava se polovicom 1997. godine, dok neslužbeno časnik ostaje sve do umirovljenja, 7. ožujka 2002. godine, kada ukazom predsjednika Republike Srpske 'prestaje profesionalna vojna služba general-pukovnika Ratka Mladića'. 

Mladić je međutim imao status aktivnog vojnog lica i u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji, sve dok ukazom predsjednika Vojislava Koštunice nije umirovljen 28. veljače 2001. godine. Mirovinu je uredno primao do studenoga 2005., kada mu je, pod pritiskom zapadnih zemalja i sve učestalijih zahtjeva Haškog suda za izručenjem, ona ukinuta, a potom mu je i sva nepokretna imovina zamrznuta.