Šarmantni Strasbourg svakoga posjetitelja obori s nogu. Bez obzira na godišnje doba. U kasno proljeće sve pršti bojama, parkovi i ulice bujnim zelenilom, a ulice su pune života. Prošetali smo se središtem pokrajine Alzas tijekom plenarne sjednice Europskog parlamenta, koja se ondje održava jedan tjedan svakog mjeseca, osim tijekom ljetne stanke, u kolovozu
Strasbourg je kao šarena bombonijera koju tek otvarate. Dolazite li poslom ili kao turist, svejedno. Svakoga posjetitelja neodoljivo šarmira. I to, doslovno, iza svakog ugla. Smješten na tromeđi Francuske, Njemačke i Švicarske, srce pokrajine Alzas pulsira cijele godine. Grad koji broji tek nešto manje od 300 tisuća stanovnika ne izgleda prenapučeno ni kada se u njega sjati sva europska administracija, 705 zastupnika Europskog parlamenta iz svih država članica Europske unije, turisti i mi, novinari. Upravo taj jedan tjedan u svakom mjesecu u godini cijene smještaja znaju bezobrazno porasti.
'Grad je to posebnim aktom regulirao, tako da se cijene mogu podići', objašnjavaju nam kratko.
vezane vijesti
Ovaj najveći grad na istoku Francuske može se pohvaliti i činjenicom da je jedan od samo nekoliko njih u cijelom svijetu koji nije prijestolnica države, ali je bez obzira na to sjedište velikih međunarodnih institucija i organizacija, poput Europskog suda za ljudska prava ili, kako popularno znamo reći, 'žalit ću se Sudu u Strasbourgu'.
Dođete li u Strasbourg, romantika će ipak prevladati. Neizbježno. Prepoznatljive živopisne drvene kućice s razglednica u Maloj Francuskoj očaravaju, kao i gotička katedrala Notre-Dame de Strasbourg, koja je sve do kraja 19. stoljeća bila najviša crkva na svijetu. Besplatno se može u nju ući sve do 18 sati, kada zatvara vrata posjetiteljima. Pred njezinim ulazom uvijek se tiskaju grupe turista kako bi fotoaparatima zabilježili djelić ovog 'gorostasnog divnog čuda', kako ju je nazivao slavni francuski pisac Victor Hugo.
Život ovdje vibrira doslovno na svakom koraku. Živo postaje u predvečerje na obalama kanala koji okružuju popularnu Malu Francusku. U kasno proljeće ovdje mrak pada tek oko 22.30 sati, a temperatura na termometru pokazivala je prošli tjedan do 30 stupnjeva. Bilo je baš toplo.
U predvečerje se pune restorani. Francuzima je to u krvi. Omiljeno im je to mjesto za druženje, pa se u njima uvijek traži stolica više. Inflacija se osjeti i kod njih. Ali navike ostaju.
Za večeru treba pripremiti oko 20 eura. Nisu 'sindikalne' cijene ni u restoranu Europskog parlamenta. Za prosječan meni treba izdvojiti oko 10 eura, a uzmeš li salatu, desert i piće, može to dvostruko narasti.
Sve se to brzo zaboravi kada hodaš ulicama punima života. Središte grada, odnosno Grande Ile, što u prijevodu s francuskog znači 'Veliki otok', koji je kao prvi takav u svijetu 1988. godine stavljen pod zaštitu UNESCO-a, pulsira od jutra do mraka.
'Dobro jutro', s osmijehom pozdravljaju i radnici gradske čistoće.
Po ulicama nema smeća. Ni zalijepljenih žvakaćih guma po pločnicima. Sve je čisto i uredno. No beskućnika ima. Ne na svakom koraku, ali se mogu vidjeti čak i u starom dijelu grada.
Kamioni dostavljaju robu trgovinama i restoranima samo rano ujutro, kada započinje radni dan. Poslije se sve zatvara i pretvara u pješačke zone kojima jure samo biciklisti. Prava je to umjetnost i čudno je kako među njima nema sudara. A na biciklu su ovdje doslovno svi, od mladih do starih. S njima se može ući i u tramvaj, na posebno označeno mjesto. Ispod glavnog željezničkog kolodvora smještena je i velika biciklistička garaža, a plaća se četiri eura mjesečno.
Upravo željeznicom u Strasbourg dolazi mnoštvo posjetitelja. Vlakovi francuskih i njemačkih željeznica su brzi, uredni i čisti, a od Frankfurta je ovaj francuski biser udaljen nešto manje od tri sata vožnje. Osim kada strojovođe štrajkaju.
